MaTana
		   
		
		   
		  
		   
		 | 
	  
		
		
		 cijeli dan pokusavam nesto napisati na ovoj temi, ali jednostavno nemam dovoljno rijeci da bi izrazila svoje osjecaje, sjecam se toga dana prije 18 godina, bili smo u izbjeglistvu na Krku, mama me uporno pokusavala otjerati iz tv sale da negledam tv, sjecam se vukovaraca iz hotela, njihove boli, a i moje jer sve je to moja zemlja.. evo i sada placem jer to su osjecaji i sjecanja koja su drugim danima duboko potisnuta - tako je lakse jer manje boli... a opet u ove posebne dane setam sa nekom tugom u srcu i mislim  - ne smijemo zaboraviti, jer ako zaboravimo moglo bi se ponoviti, a to nezelim nikome na ovome svijetu, a posebno ne nasoj dragoj nevinoj djecici...   Evo raspisala sam se, ali morala sam to izbaciti iz sebe jer cijeli dan kuha u meni...   Jos samo da dodam ponosna sam sto je moja Nikoleta rođena na tako poseban datum kao simbol novoga zivota i sto joj je imendan na Sv Nikolu - dan kada je Dubrovnik bio najžešće napadan, kada je gorio taj meni dragi kamen... 
			
			
  < Poruku je uredio MaTana -- 18.11.2009 23:31:19  >					
			
			 
  _____________________________
  princeza br.1 - 18.11.2008,     princeza br.2  - 16.04.2013 
				  	
		  
		  
		  
		 |