|
Lanchicaa -> RE: Ljetne bebe 2014.? Ima li nas? (18.7.2014 23:51:43)
|
Curke, žao mi je što se ne javljam češće, ali prsa mi postaju ogroman problem :-(
Koliko god ih mi praznimo, stalno se pune, pune su mi čvorića, na rubu upale pa onda provodim vrijeme pod toplim tušem i masirajući i izdajajući.
Nisam htjela kupovati električnu izdajalicu prije nego sam rodila jer su malo preskupe da ju kupim pa da mi ne treba, ali na kraju nema druge. Našli na njuškalu Medelinu mini electric novu nekorištenu, jučer nam je tip poslao i sad čekam da mi je poštar donese na vrata, a dotad se snalazim s ručnom Aventovom (dala mi sestrična svoju).
Aventova ručna je super za izdajanje kad imaš normalne količine mlijeka bez zastoja i sličnih problema, ali za rješavanje tih problema s njom, treba se namučit ko sivonja..
Priča s poroda....
U subotu ujutro sam se lijepo spakirala, pripremila, pozdravila sa ukućanima i otišla na još jedan u nizu terminskih pregleda. Bila sam sigurna da će me zaustaviti u bolnici jer mi je u četvrtak doktor napravio ono nešto za brže otvaranje, a u petak mi je izašla ogromna količina sluzi.
Dođem u bolnicu, još uvijek otvorena samo 2 cm, s malo jačim trudovima, ali "Idite, gospođo, kući. Vidimo se za dva dana."
Bila sam luda ko šiba!
Budim se u nedjelju ujutro, oko 06:30, s trudovima u razmaku od deset minuta. Pratim situaciju, u 7 ustajem, tuširanje, pripremanje stvari, vratim se u krevet i obznanim mužu i mami sretne vijesti.
Nakon malo vremena ustajem, doručkujem, lunjam po kući. Čekam da dođe do 5 minuta pa da krenemo.
Dvaput sam u to vrijeme morala na WC.
Oko 11:30 stižemo na recepciju rodilišta. Šalju me na prijemni pregled i kažu da mi s trudovima na 5-7 minuta više nema odlaska doma. Na CTG-u se oko 12 očitavaju dobri trudovi. Dolazi doktorica za pregled, ja otvorena 2,5 cm. WOW, koji pomak, pomislim onako bijesno.
Slijedi malo brijanja, doslovno dva pokreta britvicom. Klistir sam izbjegla zbog onih odlazaka na WC dok sam čekala kući.
Pravac predrađaona i skakanje na lopti. Oko 13 dolazim u predrađaonu. Svima se svidjelo kako određujem sve to i kako razmišljam pa su mi dozvolili i da uzmem mobitel sa sobom, da mogu komunicirat s nekim ako želim.
Prvo još malo CTG-a i onda lopta - kružni pokreti u normalnom stanju, skakutanje za vrijeme truda.
Gledala sam na sat kad sam imala trudove, ali u tom trenu nisam vidjela ni koliko je sati niti sam mogla zapamtiti koliki je razmak.
Trudovi su sve jači, ali između njih se osjećam tako blaženo, kao da je sav teret skinut s mene i lebdim. Sad postaju i sve češći. Oko 15:40 sele me u rađaonu.
Sad tek primjećujem da se ne sjećam jesu li me tamo odveli ili sam odšetala.
Ponovno dolazi doktorica na pregled, ja otvorena 6-7 cm. U 15:50 kažu nek zovem muža da dođe.
Doktorica odluči prokinuti vodenjak. Kad ga je probila, voda je iz mene počela doslovno letjeti. Skoro cijeli box je bio poplavljen, a doktorica je poslije toga morala na presvlačenje, bez obzira na gumenu pregaču do poda 3:)
Atmosfera u rađaoni predivna, svi smo bili dobro raspoloženi, spremni za šalu.
Negdje putem dobila sam i drip na 5 kapi (ne sjećam se je li prije ili poslije vodenjaka).
Prvih par trudova na dripu, mislila sam da ću se raspuknuti na sve strane.
Kako mi desni dosta krvare, od silnog disanja kroz zube za vrijeme trudova, u ustima sam imala onaj metalni okus krvi pa sam zamolila babicu da mi da nešto u što mogu pljuckati da ne gutam tu krv jer će mi se želudac okrenuti. Koliko mi je donijela posudu, došao je još jedan trud i tad sam počela povraćati. Nakon toga, počeli su trnci u rukama, nogama i licu. Nimalo lijep osjećaj, ali babica me držala za ruku dok nije prošlo i objasnila kako to nije ništa neobično. Tad dolazi moj muž. Trudovi su već na samo 1-2 minute razmaka. Koliko gid su česti i grozno bolni, između njih još uvijek osjećam kao da bih mogla zaspati. Taman kad sam mislila da neću moći više izdržati napor (bol mi nije bila toliki problem, ali bila sam umorna ko pas), traže da se okrenem na leđa i kreću s pretvaranjem kreveta u stol za rađanje.
Par tiskanja, glavica već lagano viri van, ali me okreću nazad na bok da odradim dva-tri truda da se beba malo bolje namjesti. E, to nije bilo nimalo ugodno.
Odradim i to i kreće pravi posao. Babica uljem masira i rasteže međicu, doktorica spremna za epiziotomiju ako bude potrebno, muž spreman za pomoć. Tri-četiri tiskanja i moj Niko je u 17:15 došao na svijet.
Epiziotomija nije bila potrebna jer je glavica prošla bez problema, ali je na kraju, kad su mu već izvlačili nožice, međica ipak pukla (od crijeva prema naprijed). Ne znaju kako ni zašto, ali šta je, tu je. Jedan unutarnji i četiri vanjska šava.
Eto, to je to... Nije ukratko, već je namjerno sa što više detalja ;-)
JA ODUŠEVLJENA! Curke, samo mislite pozitivno! Ne treba se bojat ničega jer ionako ne možete izbjeć ono što se mora desiti ;-)
HRABRO! :-* :-* :-*
|
|
|
|