Izvantjelesna oplodnja (IVF)
4.5.2010
Kada su isprobani svi jednostavniji načini terapije neplodnosti i ustanovi se da je izvantjelesna oplodnja jedini način na koji možete doći do trudnoće, trebalo bi početi planirati postupak potpomognute oplodnje ili IVF.
Kada su isprobani svi jednostavniji načini terapije neplodnosti (praćenje ovulacije, mjerenje bazalne temperature, ciljani odnosi) i ustanovi se da je izvantjelesna oplodnja jedini način na koji možete doći do trudnoće, trebalo bi početi planirati postupak potpomognute oplodnje, IVF ( in vitro fertilitas).
Postupak se sastoji od sljedećih faza:
Hormonska terapija
Na osnovi rezultata provedene dijagnostike i bazalnih vrijednosti hormona hipofize (2. - 4. dan ciklusa - FSH, LH, PRL) odredit će se protokol stimulacije koji će u vašem slučaju dati optimalan rezultat.
Pod stimulacijom se podrazumijeva stimulacija rasta folikula, odnosno stimuliranje jajnika da proizvedu vise jajnih stanica s obzirom da se u prirodnom ciklusu proizvede samo jedna.
Praćenje rasta folikula
Počevši od 8. dana ciklusa, vaginalnim ultrazvukom se prati rast odnosno sazrijevanje folikula.
Taj postupak nazivamo folikulometrija. Obično se rast folikula ultrazvukom prati svaki drugi dan, dok folikuli ne sazriju.
Punkcija jajnika i izolacija jajnih stanica
Nakon rasta i sazrijevanja folikula, transvaginalnom punkcijom aspirira (usisava) se folikularna tekućina u kojoj se nalaze jajne stanice. U laboratoriju za izvantjelesnu oplodnju sadržaj folikula pretražuje se pod mikroskopom i izdvajaju se jajne stanice.
Oplodnja
Na dan punkcije partner daje sjeme koje se obrađuje i priprema za postupak izvantjelesne oplodnje.
Rezultat se može saznati za 20-ak sati kada se mikroskopski utvrdi da je do oplodnje u laboratorijskim uvjetima došlo.
Embriotransfer
Drugi do peti dan od punkcije, ovisno o broju i kvaliteti embrija, radi se embriotransfer jednog ili više embrija. Koliko će se embrija vratiti u maternicu ovisi o njihovoj kvaliteti, o broju prethodnih pokušaja i zdravlju pacijentice. Najčešće se vraća dva embrija, a zakon u velikom broju zemalja dozvoljava najviše tri.
Vađenje BetaHCG hormona
14. dan nakon embriotransfera, žena moze provjeriti da li je došlo do implantacije embrija, odnosno trudnoće. Vrijednosti iznad 5,0 upućuju na prisustvo humanog korionskog gonadotropina čija je najvažnija funkcija podrška žutom tijelu u jajniku koje u prvih sedam do devet tjedana trudnoće luči progesteron, hormon znan i kao čuvar trudnoće.
U vrijeme očekivane menstruacije vrijednosti beta HCG-a u krvi dostižu 100 IU/L, a udvostručuju se u prosjeku svaka dva dana do sedmog tjedna trudnoće, kad dostižu oko 100.000 IU/L. Praćenje vrijednosti beta HCG-a vrlo je važna dijagnostička metoda u ocjeni vijabilnosti ploda, dijagnostici izvanmaterične trudnoće i dr.
