|
kisica -> RE: Odbrojavanje prosinac 2013. (29.11.2013 15:36:34)
|
Gdje ste mile moje trudilice. Išla ja jutros na hzzo vidit za te doznake, kaže teta tamo da to sad tako ide, da su oke. Nek im bude onda tako. Inače mm je pokupio neki virus, cjelo jutro kuka da mu je zlo, a mali je prehlađen, tak da Bog zna što meni od tog slijedi.
Anamiha – vjerujem da zbog sve te situacije zato i brineš toliko oko trudnoće. Sigurna sam da ćete uspjeti bez obzira na sve. Navijamo od sad i za tebe.
Syringa kako si ti? Ja sam bogme uspavana danas, najradije bi spavala, a kad legnem za 2 minute mi padne nešto drugo na pamet.
Pinky – hvala što si se javila, mogla bi i češće. Pogotovo sad kad imaš takve promjene. Nadam se da se vračaš brzo. Fališ nam.
Sandra žao mi je zbog biokemijske, navijamo skupa i za tebe.
Katarina – ja ću ti kao i uvijek reći svoje mišljenje, iako ja nisam prolazila sve ovo što ti prolaziš, pa čak nikada ni piškila trakice i koješta. Ne jer ja to nebi, nego jer iskreno ja o tome pojma nemam. Da sam imala pojma možda nebi čekala po 2 godine da vidim svoj plusić. O tome kako ona zna tvoje jajnike jer ih je vidjela u svim fazama – pusta priča, moš mislit kako se od svih pacjenata ona sječa baš kako su radili tvoji jajnici. Ista priča kao što moja gin. Sve zna, a svaki put kad dođem an uzv iako pred sobom ima moju trudničku knjižicu u kojoj jasno piše (I ona je to sama pisala) da plod kasni 10 dana po mjerama sa uzv ona počne o tome kako nešto ne štima, ne štimaju mjere, pa nakon 5 minuta pita MENE dali je nama uredna trudnoća od početka? A ona stalno priča o tome kako pamti svoje pacjente, a nema pojma što je pisala u trudničku koja pred njom stoji.
U svakom slučaju ja bi poslušala tvoga muža, počeli ste kod ovoga, i možda i bolje da obavite što imate i da cijeli taj slučaj pregleda taj dr. I te njezine fore „kočnice u glavi“, to su valjda sve fore koje koriste, jer evo moja mama i očuh su prošli sve, bili kod Đelmiša u Zg, mama je išla na propuhivanje jajnika, očuh radio spermiograme i sve moguće, sam dr. Đelmiš im je rekao da je zaista sve u redu kod njih, nisu imali drugih briga, nisu imali drugih problema o kojim bi mislili, evo 13 godina je prošlo plus nisu vidjeli. Doduše kad je mama došla u 40tu više nije ni željela. Isto tako moja mama i ja smo ranjene 1991., mama je bila u kolicima, izbjegli smo u Zagreb, tata na ratištu, nema primanja, nemaš kuda, može li biti gore od toga, pa je mama baš tada trudna ostala, u tome svemu.
Mislim da ta tvoja samo fantazira jer se njoj očito neda baviti sa tobom, i jer ona očito ne shvača koliko vi to želite i da kad toliko neuspjeva nije baš nešto na što bi se čovijek smijao.
Ja sam sigurna da ćeš dobiti svoj plusić, kad-tad, ali se nikako ne slažem sa time da je to sve u glavi, tim više jer i sama pišeš kako ste opušteni. Poslušaj svoj supruga, obavite to što ste počeli, obavite to što ste planirali i vidit ćete i sami hoće li se time što promjeniti. Na kraju krajeva niti prirodan put i jedini put do bebice. Ne brini se, bit ćeš ti mama, i ne samo jednom nego onoliko puta koliko vi to budete željeli.
Evo kod mene ti je sve oke, dobili smo prvog sina, željeli drugu bebicu odmah, nit smo je forsirali da dođe, nit smo imali neke extra brige, ali slagali smo se oko toga da bi bilo lijepo odmah i drugu bebu dobiti – pa smo čekali 2 godine na plus. Oke nakon tog spontanog ja sam bila dosta psihički slomljena, i nekako nisam od straha željela novu trudnoću, ali i dalje smo imali odnose bez zaštite redovno, pa su opet prošle 2 god do plusa.
Ika –pikalinka. Samo tako, drži se ti pikalica, papaj fino, trebat će ti punooo vitamina kad plusić dođe.
|
|
|
|