|
leptirica 15 -> RE: Depresija u trudnoći (30.8.2012 10:37:24)
|
u tome i jest problem, kad me ne shvaća, ne zna kaj da mi kaže. ja mu se povjerim, pričam onašoj dječici, o mami, o onome kaj me muči a njemu o sve polako već ide na živce, velim mu da trebam podršku od njega i potporu i da bi se malo družila, a on onda grli mene i gleda tv, ko da sam prozirna se osjećam. i onda ustanem i odem od njega i samo me tuga ovlada, ja sam ipak u tome svemu jako jako sama. zvala sam jučer sve frendice i nisu htjele ili nisu mogle doći, imam jednu u koju sam jako razočarana jer sam ja bila kraj nje kad joj je bilo najteže aona mene sad odbija. zbilja se nadam da mi budu tablete pomogle. a trebam nekog da me utješi i da mi kaže da će biti sve u redu i onda si mislim da sam ja ta koja previše očekuje odnosno nema od koga očekivati jer ta pomoć ne dolazi. s druge strane vječiti sam mu dužnik jer je na svoj način ipak kraj mene i nije me napustil samo me ne zna utješiti onako kako to meni treba. sama sam cijele dane, nikog svog nemam, tako se osjećam.nadam se barem da će terapija pomoći da se osjećam bolje.
a temperatura da je bar od živaca, pa da se s terapijom smiri, da se toga riješim.
guess, držim palčeve!!
draga mala pčelice, zbog čega nisi mogla spavati? muči te nešto na podsvjesnoj razini, zar ne?
|
|
|
|