znači ovako; moj 1porod-imala sam 17god...termin mi je bio 5.1koliko se sjećam,a ja sam rodila 11.01...moja Laurica kak se ono veli "desila se"....9.1.2002 bila sam primljena u Vinogradsku bolnicu jer je moj tadašnji ginek.rekao da ta beba mora van...bila je jako velika za mene malu i on se bojao...nisam bila ništa otvorena,nasuprot...totalni čep i činilo se da bi je mogla još prenjeti mjesec dana
...uglavnom taj dan su mi izazvali trudove,ali kako je baš taj dan gorila Vinogr.boln.meni su od muke prestali...prebacili su me u Petrovu...užas...tamo sam se nagledala i naslušala 2dana kako žene rađaju...i jedva čekala da i ja rodim...11.01 sve je počelo oko 11h...dali su mi dvije flaše dripa da se počnem otvarati...kad su vidjeli da se jako mučim i borim s tim otvaranjem dali su mi i epiduralnu u kičmu...meni je ona bila nužno zlo....iskreno NE POMAŽE....ne tražite to ni pod razno...ja ju nisam tražila jer sa 17god,nisam ni znala kaj je to...imala sam grozne trudove,vjerovatno zato kaj su bili izazvani a ne prirodni....mislim znam da je zbog toga,a i bila sam stvarno mlada...još u razvoju..nakon 6,5 h dahtanja,čekanja otvaranja...doktor mi se u zadnjem trudu legao na trbuh i doslovce ju izgurao van..nisu me stigli rezati,već me babica s rukama raširila i ja sam popucala..imam dole 19šavova...sada je to ožiljak,ali ne vidi se jako...šivanje poslije poroda jako je iritantno i meni je osobno bilo bolno...ali nasprem poroda olakšavajuće,pogotovo kad vam posteljica izađe...Laura je bila beba teška 3520g,50cm...velika za mene tada...tada sam bila neiskusna i plašila sam se svega,ali izdržala sam...tiskajte kad vam kažu da tiskate,samo tada...a ne bez veze...i moj savijet između trudova-SPAVAJTE-zvuči nemoguće,ali moguće je...tako se najviše odmarate i imate snage za dalje...samo zatvorite oči i utonite...2min.2min...eto....nisam htjela neke stvari baš u detalje...a sad malolijepše iskustvo... 2porod-23.5.2006 trudovi sami od sebe počinju u 7h ujutro...najsmirenije uzimam olovku i papir i pišem razmake...bez ikakve panike...zovem muža da je počelo,ali da nek normalno radi i ne brine...taj dan sam i skuhala,usisala....kretala se i svaki trud prodisala...mama mi je došla oko 12h...i bila uz mene do 16h...lagano sam se otuširala,priredila torbu,a ona je uzela Lauru k sebi...odvezle se do SV.Duha oko pola 17h...tek kad su mi trudovi bili u razmaku 3min...SAVIJET;NE TRČITE ODMAH u bolnicu kad počnu trudovi...imajte razmake barem 5min...rađe to sve izdržavajte doma uz supruga ili nekoga bližnjeg ,nego uz 50žena koje se deru i ne znaju same kud bi sa sobom...došla sam i nazvala muža da krene...obrijali su me,klistir naravno...uf nebi o tome,ali izdržite ga...nije strašno,ali je nelagodno...spojili me na ctg...trudovi svaku minutu...u box-odmah...vikala je dokt.nisam se ni snašla...odjednom zapamtite ovo-tpa bol u donjem dijelu kičme,kao da čete se ukakati...to je znak da je beba spremna...bila sam otvorena 7prstiju...bez ikakvog dripa...sama od sebe i stisnula 3puta...Lana je već bila vani...nikada lakše nasmijala sam se...nisu me ni šivali...predivno sam se osjećala...Tada sam imala 21g.-Lana je imala 3150g,49cm...mm nije ni stigao ...tako da nije bio ni na ovom porodu...iskreno se nadam da će nam sad uspijeti...mogla bi još puno toga napisati..ali neke bitne savjete mislim da ste dobile...bitno je ostati sabran...na neke stvari nečete moći utjecati...ali pomognite si same...mislite pozitivno,dišite i najbitnije od svega -NE PANIČARITE-svaki porod je poseban,posebna priča...ali i svaka beba je posebna....bez njih dvije ne mogu danas zamisliti život...i nije mi žao kaj se prva desila...sada sam mlada mama i nosim se s izazovima svakog dana...sada imam 27god.i ovaj puta moj izazov je dečko....sretno mamice
_____________________________
LAURA 11.01.2002
LANA 23.05.2006
DIAN 21.08.2012-mamin lavić (4180g,50cm)
Mrvica (anđeo)- 29.10.2013
MARIA ROSA 4.11.2014 -4,460 g, 54cm (mamina bumbarica )