girlpower i m600 odakle ste vi? mozete napisati u u pp ako ne zelite javno,naravno ako hoćete odgovoriti

ja za sebe kazem da nisam samo fiju fiju nego sam p"posebna fiju fiju"
nisi jedina jadnica m600 koja nema prijatelja i ja sam takva,imam jednu al i ona je fiju fiju na svoj način

< Poruku je uredio mala pcelica -- 10.8.2012 17:47:16 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

AJME GIRLPOWER, TVOJA PRIČA MI JE ZASUZILA OČI, IMAŠ PUNO VEĆI KRIŽ U ŽIVOTU OD MENE..

A IMAM DOJAM DA GA S PONOSOM NOSIŠ..

ALI I NAJVEČI PONEKAD PADNU A TI SE BOME BORIŠ KO LAVICA..

ISTO KAO I SVAKA OD NAS NA OVOM FORUMU,

SVI SMO OVDJE VIŠE MENJE U ISTOM SOSU I JEDNI SMO DRUGIMA OBITELJ I PODRŠKA KOJA IM NEDOSTAJE, BAREM JA TO TAKO DOŽIVLJAVAM..

SVAKA OD NAS IMA PREDIRLJIVU ŽIVOTNU PRIČU..

DRAGE MOJE, SVAKI DAN JE BORBA I NOVA POBJEDA ZA NAS..

drage moje kad čitam vaše priče vidim da ima ljudi sa težim križevima i ljudi koji razume ovaj strah koji nas hvata .svakome je se lakše otvoriti nepoznatoj osobi koliko god dobre prijatelje imao,ja prije nisam govorila o svojim strahovima jer nisam htijela opterećivat ljude oko sebe iako su svi htjeli pomoć i vidili su da nešto nije uredu.
ja hvala Bogu imam fin život,divnog muža i krasne roditelje,par dobrih prijatelja al najlakše sam se otvorila strancu
moj okidač paničnih napada je bio pokušaj silovanja prije 4 godine,naime,kad mi je bilo 16 doživila sam neugodnosti tj sexualno uznemiravanje od strane profesora al to nikom nisam rekla al moje ponašanje naspram muškog roda se znatno promjenilo,nisam mogla nikog volit iako sam uvijek bila u dužim vezama i funkcionirala sam kao muško pa su me muškarci doživljavali kao hladnu,kučku i slično,uvijek sam govorila neću se udat jer ću garant varat jer to sam jedino uspiješno radila,rodit ću vanbračno jer volim djecu i slično...a onda prije 4 godine odem na pregled kod doktora i prilikom pregleda me je pokušao prisilit na sex i tad sam prvi put doživila napad panike,jedva sam se obukla i napustila ordinaciju,ljudi u čekaoni su gledali u mene u čudu,nisam pokupila ni uputnice,ni knjižicu,samo sam izjurila vanka jer nisam imala zraka,sve se oko mene vrtilo i pritiskalo me a slike iz djetinjstva su se vratile u trenu.ne moram vam ni govorit koliko mi trebalo da ponovo uđem u bolnicu i odem nekom na pregled,i dan danas il idem kod ženske doktorice il netko ulazi sa mnom u ordinaciju. nakon toga sam pošla na psihoterapiju i pričala o oba događaja i počela mjenjat mišljenja o životu i muškarcima,shvatila da nisu svi muški isti i da možda nekom mogu dopustit da mi se približi.sa mužem sam kliknula na prvu što se kaže iako sam izašla sa njim jer mi je izgledao kao dobar tip za zabavit se i nisam planirala ništa više od toga al kemija je bila jača,zavolila sam ga jako brzo al sam odugovlačila sa sexom jer sam se bojala intime i morala sam mu sve priznat prije toga,da sam varala svakog prije njega,da ne dam da me se ljubi,da ne znam volit i šta je uzrok svega toga.prihvatio me takvu i pomalo mjenjao,sa mnom odlazio doktorima,psihologu,psihijatru,prolazio sve vrste napada sa mnom i stvarno mi je podrška.razumi da mi nije lako kad se nađem u nepoznatom muškom društvu,kad me muškarci promatraju al me voli i podnosi sve to sa mnom,i zato se trudim da budem što bolje,da mu se "odužim" na tolikoj ljubavi i razumjevanju.očito u svakom zlu ima i neko dobro pa tako u mojoj nevolji sa paničnim napadima se rodila jedna velika ljubav

quess počela sam drhtati kod sam čitala tvoj post ,uzas,fuuuj ne znam sta bi rekla za tog mostruma od doktora srecom imas tm koji je uz tebe i koji ti pruza veliku potporu i sto je najvaznije razumije tvoj problem...

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

dobro jutro drage moje "paničarke"
nadam se da se ne ljutite što sam nas tako nazvala
pčelice ja sam ti iz slavonskog broda
quess jesi ti na kakvoj terapiji?
jako me dirnula tvoja priča jer sam se pronašla u njoj...ja sam doživjela nešto slično kad mi je bilo 4 godine,ali sva sreća nije uspjelo i isto sam imala jako velikih problema i sa sexualnim odnosima i jako sam odugovlačila s time i bojim se i dan danas ginekologa i svaki odlazak ginekologu bude takav da se sva skamenim i nekad i bježim po stolu... sad kako sam rodila dvoje djece pa sam navikla ali i dan danas kad odem na papu,ginekolog me vuče za noge dolje da me može pregledati... i to dam samo jednom čovjeku u kojeg sam stekla povjerenje u drugoj trudnoći i zato sam inzistirala da me on i porodi i sve.... nikom nisam htjela raširiti noge... i dan danas kad moj muž i ja imamo odnose nekad se znam toliko ukočiti i uplašiti
inače kad mi je mama poginula, moj stari je švercao ruskinje i ukrajinke i one su bile prostitutke a mnoge od njih su živjele s nama u kući i našetavale se gole te vježbale ples pred ogledalima i ja tako mala curica sam se skidala i plesala pred ogledalom... tata je često putovao i ostavljao me neznankama tako da sam često bila i sama i gladna i uplašena.... ali nitko nije reagirao, nikog nije bilo briga.... onda me odveo sa sobom u njemačku i tamo (točno se sjećam prizora) uletila je policija u stan kao kad gledate one akcijske filmove i uhitila mog tatu i njegove kompiće,a ja sam se sakrila iza ormara, pa mi je jedan policajac prišao i uhvatio me onakvu malu u naručje i odnio u policijsku postaju, da bih kroz par sati došla socijalna i dali me u udomiteljsku obitelj... jel mi vjerujete da ja kad sam na granici i kad vidim policiju da zaustavlja u meni proradi onaj strah od toga? a tek kad me zaustave kao vozačicu jedva da mogu progovoriti... u udomiteljskoj obitelji nitko nije znao hrvatski osim spremačice koja je dolazila jednom tjedno i to utorkom...točno se sjećam vjerovali mi ili ne... ja sam živjela za utorak da mogu pričati s njom i reći joj koliko se bojim.... udomiteljska obitelj je činila sve da mene razveseli,ali ja sam se jako bojala jer nema nikoga moga...noćima nisam spavala i samo sam plakala... mislim da sam se tek bila naviknula na njih kad tup...dolaze tatini prijatelji po mene i to zato jer je moj tetak saznao šta se samnom dešava i odlučio povući veze da dođem kod njih živjeti... tamo sam isto pravila probleme kad je trebalo spavati sama, u maloj školi sam jako plakala, prve 3 godine osnovne škole me učiteljica vodila sa sobom u zbornicu piti kavu jer sam se bojala ili sam sa spremačicama prodavala kifle...samu me nisu smjeli ostaviti... ali polako i uz puno razgovora samnom to je nekako prošlo... da su me bar odveli psihologu tada,ali nitko se nije sjetio... onda sam počela viđati baku (maminu mamu) a ona nije podnosila mog tatu niti njegovu obitelj...zapravo ona nije nikog voljela osim sebe... pa mi je punila uši protiv tete i tetka...okolo je pričala da se tetak iživljava na meni,a meni je govorila da su pokrali moju mamu i tim pričama me navukla kod sebe tako da sam s 11 godina pobjegla od tete svojoj baki...bilo je to ok, dok nisu krenuli izlasci, nisam smjela dati pramenove, obući suknjicu, do 15godina sam se igrala barbikama, spavala s bakom u krevetu i kako je krenuo pubertet sve je nestalo...kao rukom odnešeno.... ja sam se pokalo počela čupati iz bakinih ruku, nisam dozvoljavala da mi diktira životom...cijeli život me uspoređivala sa mojom mamom i kad bi netko rekao da sam ista mama ona je bila u stanju posvađati se na noževe jer je svima govorila da sam ista čača... čak su me i nazivali čačeškom.... kod tate sam odlazila na praznike (on se jedno vrijeme bio smirio s jednom ženom koja mi je jako prirasla srcu) i s njom ima dijete koje sad ima 8 godina.... ali ona ga je ostavila jer nije htio promijeniti način života... sa 15 godina sam upoznala svog sadašnjeg muža i sa 16 godina pobjegla kod njega živjeti... kad sam zamolila tatu da mi pomogne da ne završim u domu njegove riječi su bile : sama si se uvukla u to sranje, sama se i vadi iz toga svega.... i završila sam u domu....prije toga prelazila sve žive pretrage...da nisam bila nevina moja baka bi tužila moju svekrvu za svodništvo.... tata i ja smo se posvađali i on je rekao da sam mrtva za njega.... mogu vam reći da mi je u domu i bilo najbolje...imala sam ekipu koja me razumijela i svako od nas imao je svoju tužnu životnu priči...neke su bile mnogo strašnije od mojih.... nakon izlaska iz doma vratila sam se baki i to je funkcioniralo jako kratko i onda me pustila dečku da odem živjeti... s 19 godina sam se posvađala s dečkom i otišla na more raditi... tamo sam si stvorila drugi život...radila sam, imala stan, svoj život i napokon nikoga nad glavom,ali sam se morala vratiti da položim zadnji ispit koji su me nagovorili da upišem vandredno (i dan danas plaćam kredit) da ne budem cvjećar nego eto komercijalist i s tom diplomom si mogu dupe obrisati, samo plaćam i dalje 350kn mjesečno... kad sam se vratila moj sadašnji muž i ja našli smo se na kavi porazgovarali i vratili su se osjećaji...bili smo sretniji nego ikad...odlučili se vjenčati i opet problem kod mojih...kako sam premlada, kako nisam normalna bla bla... vjenčala sam se i ostala trudna s curicom...to je bilo najsretnije doba mog života....da bih u 3.mj trudnoće stiglo pismo iz centra za socijalnu skrb koje je glasilo na mog muža... ja sam otvorila i imala sam šta vidjeti poziva se da dođe dokazati očinstvo nekom djetetu... ja trudna, zbunjena, ne mogu nigdje, ne smijem svojima ništa reći jer će biti rekli smo ti... nije on mene prevario...to je bilo dok smo bili razdvojeni,ali me cijelo vrijeme trajanja tog sranja oko očinstva lagao i kunio se našim nerođenim djetetom da to dijete nije njegovo... ja sam cijelu trudnoću preplakala, osjećala se jadno, samo, čak sam zažalila što sam uopće trudna... kad se p. rodila muž je jedan dan došao i rekao kroz suze da dijete ipak je njegovo... cijeli svijet mi se srušio....JEDINA OSOBA KOJOJ SAM VJEROVALA ME IZNEVJERILA!!!!!!!!!!!!!!! jako dugo mi je trebalo da to prihvatim...kamo sreće da sam tad otišla,ali nisam htjela svom djetetu uzeti oca jer znam kako je biti dijete bez roditelja....jel mi vjerujete da ja ni dan danas u svog muža ne mogu vratiti povjerenje??? čak su i osjećaji nekakvi šuć muć.... i svi koji nas vide kažu da je on divan a ja vještica i da mi je s njim upala sjekira u med... u ovom stanju on mi nije od nikakve pomoći jer je kako on kaže glup sam i ne znam kako ti pomoć njegovoj mami sam isto ja često kriva za većinu njegovog bezobrazluka...imam osjećaj da živim opet s bakom a ne da sam mama i udana žena jer pitanja su gdje ideš? kad ćeš se vratiti i slično...a ja kao retardirana ne želim biti bezobrazna pa trpim u sebi....muž me već 7 god.navlači da ćeo se odseliti ali opet mulja...i tako...ovo je samo dio mog života

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

evo moje teme kad se sve to događalo

http://www.ringeraja.hr/forum/m_159612/mpage_5/printable.htm

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

m600 ne znam sta bi ti rekla osim da je bilo pretesko čitati tvoj post


_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

draga moja sve mi imamo nešto što nas je nažalost dovelo do ovoga,ali ja mislim da sam ja svoje djetinjstvo prožvakala, da je okidač bio upravo ovo s mužem, jer sam se tad osjetila ugroženo,samo petra je moj centra svijeta bila i ona me održavala....sad ih imam dvoje...ne stignem se posvetiti niti jednom onoliko koliko bih htjela da zaboravim na sve... sve sam prijatelje odbacila kad sam se udala i nisam se imala kome pojadati,a onom kome sam se i pojadala, dobila sam odgovor da sam si sama kriva..ali sad bar znam tko je pravi prijatelj a tko ne

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

draga m600 mi smo tu da saslušamo i pomognemo savjetom ako možemo,stvarno te život nije mazio i nije ni čudo da se loše osjećaš al sve se može popravit,samo misli pozitivno i uživaj u svojoj dječici,ne znaš ni sama koliko si sretna što ih imaš

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

M 600ti si stvarno svasta prosla,steta sto sada nemas bar mm-a boljega,a takvi prijatelji kojih nema kad ti trebaju...pa i bolje da su sto dalje od tebe.
A ti leptirice,svaka ti cast najozbiljnije i svim srcem ti drzim fige da na sljedecem pregledu ti ljecnik da nadu i da kad sljedeci put zatrudnis izneses bebicu do kraja i primis je u narucje.mi kakav god da nas je zivot pratio ipak smo dobile svoje male andjele da nas guraju kad zapnemo.to zelim i tebi.ponekad se zapitam otkud tolika snaga ljudima da prezive sve i svasta?

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

Pčelice ja sam inače iz pm donje zvane erdut,90%umirovljenici ostalo srednja dob i umisljena mladez.prijatelja nemam otkad imam miku.imam samo mm-a,opičenu svekrvu punu svojih problema preko glave i seku koju vidim tak tak,ima problematicnu vezu zdravlje u k pa samo spava...druzim se vecinom(uglavnom stalno)s djecom,knjigama,s vama i ak moram lovim pse po selu(moje koji mi idu na zivce,al kad sam sazaljiva pa si vecinom natovarim dodatne frke na vrat,a oni ko da me mrze pa samo bjeze,onda susjedi ciče i vriste kao da nikad psa nisu vidjeli u zivotu...)uglavnom uvjek isto,tu je nemoguce naci prijatelje,pogotovo meni jer nisam lajava tračkava baba niti mamina i tatina maza,nit jos nemam(bogu fala 80 banki)tako da sam u kategoriji "Pustinjak"kojeg nitko nevoli jer nikom ne virim iz guzice

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

ma ja ovde u selu imam dosta mladih cura sa kojima bi se mogla druziti,ali kad su sve i jedna babe trečkare kao sto kazes,a ja to ne volim da svaki dan ispijam kafu po cjele dane i trackam o svem i svačem,jer me tudji zivoti ne zanimaju,a one jedva cekaju da se nesto desi ili pročuje da mogu o tome danima prepredati...ni jednoj naravno nisam rekla sta se samnom desava i da sam na ad inače bi sutradan ispala "luda" i to bi cijelo selo znalo zato bolje mir,a i meni tako vise odgovara da se sa sto manje ljudi druzim kad ionako nisu "moj tip"

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

Uprav tako,knjiga mi bolje drustvo od seoske bagre,neda mi se smarat s ljudima svi su cudni i prevrtljivi

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

a meni često baš fali društvo, ne u smislu izlazaka u noćne provode...nego kavica sa frendicom...

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

ja se uvijek vodim onom "bolje biti sam nego u lošem društvu" nije problem popiti kavicu sa nekim,nego je problem sto ti ne možes normalno komunicirati sa tom osobom osim tračati,a mene to ne zanima..

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

DRAGE MOJE DOBRO VAM JUTRO!

PROČITALA SAM VAŠE POSTOVE I MOGU REĆI DA STVARNO NA OVOM FORUMU IMA PUNO JAKO TUŽNIH ŽIVOTNIH PRIČA I DA SU SVE JAKO POTRESNE..

ALI ČINJENICA JE DA SE SVAKA OD NAS BORI ZA SVOJE MJESTO NA OVOM SVIJETU I DA IMA RAZLOG ZA ŽIVJETI..

NISAM JUČER BILA NA FORUMU JER SAM IŠLA SA MM NA JEDNODNEVNI IZLET NA MORE I MOGU VAM REĆI DA SAM SE TAMO BAŠ OPUSTILA, OSJETILA SAM SE PONOVNO NORMALNO, ŠTO MI SE NIJE DOGODILO VEĆ JAKO DUGO, USTVARI, NE PAMTIM KAD SAM SE ZADNJJI PUT TAKO OSJEĆALA..

ISTO TAKO SAM SPOZNALA JOŠ PAR STVARI O SEBI, ZBOG KOJIH SAM SE OSJEĆAM KAO DA SAM PONOVNO PRODISALA PUNIM PLUĆIMA..

NAIME, SKUŽILA SAM DA SAMA SEBI STVARAM PRITISAK ZA DJETETOM, DA TO NE DOLAZI OD NJEGA, VEĆ OD MOJE ŽELJE I VOLJE DA MU UDOVOLJIM.. I NEMA ŠANSE DA VIŠE PROLAZIM OVAKVE MUKE I TORTURE, PRETEŠKO JE TO ZA MENE.. SAD KAD SAM SHVATILA DA NISTA U ŽIVOTU NE MORAM OSIM UMRIJETI, PAO MI JE VELIKI KAMEN SA SRCA..

PA ŠTO AKO NE BUDEMO IMALI DJECE ILI AKO POSVOJIMO DIJETE, OČITO MI BOG NIJE NAMIJENIO ULOGU DA BUDEM MAJKA BIOLOŠKOM DJETETU.. NEKE ŽENE PO DESET PUTA OSTAJU TRUDNE I NA KRAJU RODE JEDNO DIJETE.. NIJE TO U REDU, SVJESNO ZATRUDNJETI I ZNATI DA ĆEŠ POBACITI, TO JE KAO DA UNAPRIJED UBIJEŠ SVOJE DIJETE, JA SAM SE TAKO OSJEĆALA, I ZATO NEMAM NAMJERU VIŠE ZATRUDNJIVATI.. ON SE ILI TREBA POMIRITI S TOM ODLUKOM ILI OTIĆI OD MENE AKO ŽELI, TO SAM MU I REKLA, JER RADI SE O MOJEM TIJELU O MOJEM ZDRAVLJU PSIHIČKOM, EMOCIONALNOM I FIZIČKOM I TO JE TO. JA IMAM KONAČNU ODLUKU I TO JE TA DA NEĆU SVJESNO UBIJATI SVOJU DJECU.

REKLA SAM MU DA SAM JAKO SRETNA JER GA IMAM, DANAS UJUTRO KONKRETNO I TA ME MISAO TRENUTNO ISPUNJAVA SREČOM. BILA SAM SLIJEPA PORED ZDRAVIH OČIJU.. UMJESTO DA VOLIM I CIJENIM ONO ŠTO IMAM, JA SAM ČEZNULA ZA ONIM ŠTO NE MOGU NIKAD IMATI..

EVO KAKVE POSLJEDICE JE ZADNJA TRUDNOĆA OSTAVILA NA MENE, KONAČNO SAM SE RIJEŠILA TEMPERATURE, PROŠLA JE SAMA OD SEBE, DA BI DOBILA BAKTERIJE, I TO ONE JAKO OTPORNE I U URINU I GENITALNU INFEKCIJU. TO SAM POKUPILA U BOLNICI I SAD ĆU IH JAKO DUGO LIJEČITI, JER MI JE I PROŠLI PUT DUGO TREBALO DA IH ZALIJEČIM ISTO SAM IH POKUPILA U BOLNICI.. ZBOG PADA IMUNITETA, JER TAKO TRUDNOĆA DJELUJE NA MOJ ORGANIZAM, OSLABIM I ONDA SVE POKUPIM..

PA ZAŠTO DA I ŽIVOT PRETVORIM U TAKVU MUKU I TO SVJESNO, MA GLUPA BIH BILA DA TO UČINIM.. SVJESNO ULAZITI U TOLIKI RIZIK OPET..

M600 SKINDAM KAPU JER SI UOPĆE DANAS TU S NAMA I DIJELIŠ SVOJU PRIČU, ISTO TAKO I OSTALIMA.. OSLOBAĐAJUĆ JE OSJEĆAJ KAD SE POTPUNO OTVORIŠ I IZBACIŠ IZ SEBE BAREM MALI DIO ONOGA ŠTO TE MUČI, ZAR NE?

MENI JE TO JAKO DOBRO DOŠLO..

KAŽEM DANAS SE OSJEĆAM KAO DA SAM PONOVNO PRODISALA PUNIM PLUĆIMA, KAO DA SAM PONOVNO PROGLEDALA NAKON DUGO VREMENA.

TO JE IPAK MOJ ŽIVOT I ISTO TAKO KAKO NE MOGU NA PUNO STVARI UTJECATI IMA STVARI NA KOJE MOGU UTJECATI..

JUČER NA PLAŽI BILO JE PUNO RODITELJA S MALOM DJECOM, ONI SU SVI URLALI, PLAKALI, RODITELJI SU ŽIVČANILI I BILI NEZADOVOLJNI, VIDJELA SAM IM TO NA LICIMA, I ONDA SAM ZAHVALILA BOGU JER IMAM TAJ LUKSUZ DA UŽIVAM U MUŽU NEOMETANO I DA SE ZABAVLJAMO ONAKO KAKO TO NAMA ODGOVARA..

A AKO DIJETE DOĐE, OK, TKO ZNA ZA KSNIJE ŠTO ĆE BITI, ALI TRENUTNO MI JE STAV TAKAV KAKO SAM VEĆ GORE NAPISALA..

ALI AKO BUDEMO ŽELJELI DIJETE, NAJVJEROJATNIJE ĆEMO GA POSVOJITI, JER JA NE VIDIM DRUGOG NAČINA NA KOJI BISMO MOGLI DOĆI DO NJEGA..

DJEVOJKE MOJE I ŽENE, MAJKE, ŠALJEM VAM PUNO PUSA..

Leptirice drago mi je da tako razmisljas,zasto bi se mucila bezveze...a iskreno mislim da kada bi vise ljudi vidjelo kako zive bebice u domovima i kako se postupa s njima(zapravo,ne ono sto pokazu na tv-u)odlucili bi se za posvajanje pa makar i imali svoju djecu.
Nemoj se opterecivati uzivaj i sto bog da biti ce.
M600,istina je da i meni ponekad nedostaju prijatelji.isto nisam za klubove i ludovanje,vec sta ja znam...da imamo mm i ja barem neke jos u paru pa da se zajedno druzimo,napravimo kakav rostiljcic ili izlet do dunava...da se zafrkavamo i zaboravimo na nedace...ali odavno sam shvatila da vise nema takvih niti ikakvih dobrih prijatelja...kao da je u ljudima ostalo samo ono izopaceno i neznaju drugacije zivjeti nego danas ti biti prijatelj a sutra te ogovara i jos doda drloga na sve...i fale mi prijatelji al kako pcelica kaze ako nemas postene onda bolje nikakvi.meni bi bas bilo drago da je koja od vas dvije blize tu,jer vec dugo nenadjoh nekoga tako normalnog.zivio forum:D

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

I da zaboravih,leptirice,ljepo si zakljucila da djeca ma koliko ih volio znaju bit jako dobri pokvaritelji odmora,pa od odmora naprave kaos.ja svoje klince obozavam ali nekad bi voljela da ih ima tko cuvati pa da mm i ja malo negdje odskicemo bez njih...tako da i u tom treba znati uzivati...ja nekad ostajem budna do 3ujutro samo da se nauzivam mira i tisine da me nitko ne trazi jesti,da se nitko ne tuce i tuzaka mi u uho ili mi sjedi doslovno za vratom...a i kičma mi uziva dok oni spavaju...

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

leptirice drago mi je da si se pomirila sa tim i sebi dala sansu da se opustiš i uvidiš da u zivotu nije sve onako kako mi to zelimo,ali svejedno nikad ne gubi nadu da ces imati i ti svoje djete makar bilo i usvojeno moja sestra ima dvoje svojih i razmislja da usvoji još jedno (ona moze da rodi,ali ne zeli jer ima jako puno napustene dječice) ako se odlučite na usvajanje, nekom andjelu ce biti drago da ima roditelje poput vas

girlpower izgleda da smo mi "ludi" još najnormalniji hahahahhaaa

< Poruku je uredio mala pcelica -- 12.8.2012 11:03:35 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

Pa izgleda,dobar ti je zakljucak.puno puta sam se pitala jesam li luda ja il drugi oko mene,ocito da su ovi oko mene pukli,samo nemaju papire pa ih se drzi za normalne.kako ti danas?jel prosla ljutnja od jucer?m600 di ona nestala?

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

MISLIM DA SAM U PRAVU ŠTO SE TOG RAZMIŠLJANJA TIČE I JEDINO TAKO MOGU SPASITI ŽIVU GLAVU DA NE POLUDIM..

DANAS CIJELI DAN DOŽIVLJAVAM I LIŠĆE I DRVEĆE I SUNCE I ZRAK, PA ZAŠTO DA TO KVARIM MUKOM I BOLOM KOJI MI TRUDNOĆA DONOSI SVAKI PUT.. ODBIJAM..

MM NIJE BAŠ ZA OPCIJU POSVOJENJA, ODNOSNO TO MU JE KRAJNJI IZBOR ALI JA SE ZATO SVE VIŠE I VIŠE OKREĆEM TOJ MOGUĆNOSTI JER VIDIM DA OD OVOG NIŠTA NEĆE BITI, JEDNOSTAVNO TO NE MOGU.. AKO BUDE HTIO PRIHVATITI, OK, AKO NE BIT ĆEMO SAMO NAS DVOJE STARČEKA KOJI SE VOLE I U OSAMDESETIMA..

SAMO DA SAD JOŠ TE BAKTERIJE RIJEŠIM TREBAM PUNO RADIT NA PODIZANJU IMUNITETA I POSVETIT SE ISKLJUČIVO SEBI..

BEBE SU SUPER ALI JUČER SAM VIDJELA I LOŠU STRANU RODITELJSTVA..

SAD MORAM RADITI NA TOME DA ZABORAVIM NA TRAGEDIJE KOJE SU NAS SNAŠLE I JEDNOSTAVNO UŽIVAM U SITNICAMA U ŽIVOTU..

SAD MI SE STALNO VRAĆAJU SLIKE U GLAVI OD ZADNJE TRUDNOĆE, KAO FLASHEVI NA TRENUTKE PONOVO TO PROŽIVLJAVAM, ISPUNJAVA MI SECE TUGOM..

ZNA LI NETKO MOŽDA KAKO SE TO ZOVE, KAD TI SE VRAĆAJU SLIKE U GLAVI?

ALI MISLIM DA JE NORMALNO DA TUGUJEM, IZGUBILA SAM DIJETE..

leptirice
to je normalno da ti si slike vracaju,vracace se još dugo,ali vremenom ce se razrediti,ali nikad zaboraviti to znas i sama...ko zna zasto je to tako moralo bit ,nemoj da te to opterecuje ...samo pozitiva ima istine u onoj uzrečici "kakve su ti misli,takav ti je život"...

girlpower slazem se sa tobom, mi imamo na papiru "da nam nešto fali" al oni nemaju potvrdu da su normalni mi smo u prednosti
nisam još prozvakala ono od juče ,uhhh

< Poruku je uredio mala pcelica -- 12.8.2012 13:12:41 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."