leptirice,a zasto te ne sašiju dole da se ne otvaraš ? mišiće maternice možes i da vjezbaš ,a vjerujem da negdje nešto postoji sto bi ti pomoglo pri učvršćivanju mišića,možda ne u domeni medicine,kako ti je rekla dr,ali mozda neka alternativna med. ili nešto slično...znam da si sad za ništa i da su ti sve ladje potonile i pretežak je to teret izgubiti 3 bebe,ali vjeruj u sebe i u svoje tijelo da ćeš i ti na svijet dodnjeti svoje djete do kraja

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

zato jer je otvaranje uvijek udruženo s infektom, pa ako zatvore akteriju izazvat će sepsu i onda isto e bi bilo dobro..

evo došla sam doma u prazni stan, muž miradi i nema ga doma do pet a ja sama očajavam i plačem se..

žalosno je da me tata ostavil doma ko komad nečega, pokućstva niti da bi me utješil niti ništ i jednostavno je otišel, ja sam bila šokirana..

da mi bar malo pravi društvo..

vidjet ćemo koje su opcije nakon svih pretraga..

leptirice, prvo ne mogu znati kako se osječaš jer nisam to srećom doživjela, ali ti želim svu snagu svijeta da se isplačeš, odžaluješ svoju mrvicu, pokušaš zaustaviti suze i da kreneš dalje, prvo na pretrage,a onda i po novi život .... žao mi je svih mama koje prolaze ovo što i ti...

žao mi je što ti je tata odmah otišao... pozovi nekoga da ti dođe, prijateljicu, rodbinu... nemoj biti sama...

s druge strane evo imaš nas da ti damo barem djelić utjehe...drži se...

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

Drage mame i buduće mame :)

Evo da se napokon javim, kao što sam obećala. Rodila sam prije mjesec dana predivnog dječaka od 4110g! Potpuno prirodno-imala sam porod kakvog svima vama želim. Dakle, moja trudnoća prošla je bez antidepresiva, a i ovo razdoblje za sada je u redu. Imala sam krizu par dana iza poroda, ali to je više bio strah od depresije nego depresija. Evo sad se borimo s dojenjem, pa me to malo tišti, ali nadam se uspjehu uskoro. Sretno svima

P.S. Bojala sam se poroda i da me ne ulove panični napadaji (koje nemam skoro 2 godine), ali ništa od toga se nije dogodilo. Valjda je mozak preopterećen trudovima (boli) i išćekivanjem da panici nema mjesta. Zato mame, ne bojte se, sve će biti u redu! ;)

leptirice draga isplači se,vjeruj mi jedino to pomaže ja sam nakon spontanog plakala danima i bilo bi mi lakše kad sam sama doma nego kad je neko sa mnom da me tješi jer onda moraš glumit da si bar malo jača nego što jesi a najradije bi da te suze "progutaju" plači dan,dva,tri..al svaki dan ćeš plakat manje i barem je kod mene tako bilo kako je tuga se smanjivala rastao je inat u meni da opet ostanem trudna i dokažem sama sebi da ja to mogu pobjedit
Uzmi malo vemena za sebe,odmaraj,čitaj,gledaj tv,idi u prirodu,kad ti se dadne izać vanka odi sa curama na kavu i bit će ti lakše,za mišiće maternice radi kegelove vježbe a kad opet ostaneš trudna ako ikako mogneš uzmi bolovanje i lezi,ne mrdaj nigdje prvih mjeseci jer mislim da nakon 5 mjeseca nije nikakav problem podvezivanje.
Drž se draga i javljaj nam kako si

klaudija77 i cinthia čestitam na

pčelice kako si mi ti?

Hvala draga...

Leptirice jako mi je zao sto prolazis kroz tako tezak period u zivotu.

Ja sam na terapiji i za nijansu bolje,i u biti kako kada,ali
malim koracicima mislim da idem naprijed.
Malog muce grcevi,mala ima visoku temperaturu,mene napadaju
opsesivne misli,i tako svi se borimo,i nadamo boljem.
Mama je kod mene i pomaze mi,na svu srecu,jer ne znam kako bi sama.
Pozzz....

hvala svima na riječima utjehe.. čestitam novopečenim mamama..

guess, plačem svako jutro, isplačem se i strah me nove trudnoće, da je neću izdržati.. ako se povjerim mužu on ko da je razočaran u meni i mama takav osjećaj i ond se i on udalji od mene, fizički i emocionalno i onda sam sasvim sama..

evo zadnje dvije noći ni ne spavam, budim se sva znojna i u noćnim morama, uvijek vezano uz bebu..

nadam se da ću barem ovu noć moći prospavati..

sad doma ležim do utorka i do kontrole..

morat ću napraviti hrpu pretraga i ja i muž da u jednoj godini barem to obavimo dok ne donesemo konačnu odluku o ponovnoj trudnoći.. makar iz ove perspektive mi se čini da nikad niti neću više ostati trudna jer je previše bolan gubitak bebe za mene.. ne mogu to emocionalno podnijeti, muka je to velika.

radije bih posvojila dijete, a opet voljela bih imati biološko dijete... makar sam sad preiscrpljena da uopće donosim bilo kakvu odluku..

veli mm da ga u subotu kad ne radi nema doma da ide u vikendicu a ja mu veli da mi je potreban doma, da me tješi i zagrli da opet ne budem sama, a on da zakaj bi tu kraj mene cijeli dan sjedil?

prema tome ja neek se mučim i patim u samoći i bolima dok njemu pripada luksuz dolaska i odlaska kad god želi..

s druge strane i njemu je teško makar se več i smije i sve, i puno radi pa zašto da mu pretbacujem malo zabave i zadovoljstva u životu..

naravno ljepše bi bilo kad bi išli nas dvoje zajedno drugi vikend u vikendicu ali kaj ja sad mogu...

imam osjećaj da je sav teret ovog pobačaja pao na mene dok on ima izbor da ode i napravi odmak od situacije.. meni taj luksuz isto kao ni jedan drugi nije dozvoljen..

leptirice to je njegov bijeg od tuge i razočarenja,on je muško i vjerovatno tako reagira,a ti onda fino spakuj svoju torbicu i reci mu da i ti ides sa njim jer ne želiš da sama prolazis kroz to jer nisi ni sama napravila to djete ,ne moras ti skakati po vikendici,lezi i tamo,al nek si sa njim...malo je bedasto da se tako ponaša al od muškarca ne možeš nista drugačije ni očekivati ...

< Poruku je uredio mala pcelica -- 1.8.2012 16:10:45 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

mala pčelice, ne usudim se.. dr. je rekla ne ustajati iz kreveta, osim za wc, da se cerviks valjda čim bolje stisne za drugu trudnoću, jednostavno se ne usudim ići nikud.. ići ću dok dozvole doktori da smijem ići, makar svaki put kad prođem stepenicama ću misliti na to kako mi se cerviks u ovom trenu rasteže i kako to nije dobro za trudnoću.. živim na četvrtom katu, ali ako ikad više ostanem trudna, ležala bum od jutra do sutra, preventivno, ako pritom naravno ne poludim od živaca i samoće..

zasad ne razmišljam ponovo o uzimanju AD ali razmišljam o odlasku na psihoterapiju da se pokušam riješiti tog straha.. kakva su vaša iskustva drage forumašice sa psihoterapijama, i,a li učinka kakvog od njih? ne znam da li se smije na forumu objavljivati ali da li zna tko kakvog dobrog psihoterapeuta koji radi na uputnicu? bilo bi dobro da je u sjeverozapadnoj hrvatskoj, recimo zagreb ili čakovec ili varaždin..

ne govorim o psihijatru jer oni daju lijek i naruče na kontrolu, poslušaju te 20 min i ne rješavaju problem već o psihoterapiji kao metodi liječenja, da se pokušam riješiti tog straha od trudnoće i noćnih mora..

našla sam jednog privatno radi ali seansu naplaćuje 350 kn, znači trebam 1400 kn mjesečno da bi k njemu išla.. ne kažem da se ne bi isplatilo ali to mi je preveliki financijski izdatak mjesečno za izdvojiti.. bila sam kod njega na jednoj seansi itnisam više išla jer sam zatrudnila, pa da si ne stvaram stres, ali sad stvarno nemam love.. ako netko ima kakvu preporuku, javite..

hvala unaprijed..

a muž ko muž, kaj će biti će biti.. ali u subotu ću ga zacementirati doma, nije stvarno fer da ode od kuće..

leptirice, stvarno mi je žao zbog svega što ti se dogodilo, želim ti da opet budeš trudna bez ikakvih komplikacija.

_____________________________

moji veliki decki, Patrik i Dominik
"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav"

Meni psihoterapija nije pomogla,išla sam 7-8 mjeseci,privatno,ostavila gomilu novca i na kraju završila na tabletama Al to je sve od osobe do osobe, moj psihoterapeut je mnogima pomogao i dosta ga ljudi hvali ali meni nije,ipak sam bila sluačaj za tablete

Muškarci se nose sa tugom na svoj način,moj dragi je bio stalno uz mene al nije pokazivao tugu nit plakao al djeveru je jednom u priči izletilo kako je mm baš bio nikakav i plakao kad bi došao kod njega doma,mislim da nije plakao preda mnom da bi meni bilo lakše iako bi mi tad više pomoglo da se skupa isplačemo i podijelimo tugu. Al nije išao nigdje sam na dulje vrijeme i ostavljao me samu doma pa ti il reci mužu da ostane doma sa tobom,il idi sa njim,il ako on ode dadni mu do znanja da ti to smeta i pozovi mamu,sestru,prijateljicu,nekoga da bude sa tobom preko vikenda

guess, hvala ti..

ja sam opet u bolnici, temperaturu sam dobila, ne znaju od čega..

od stresa i tuge valjda..

mamu nemam, umrla je prije tri i pol godine i strašno mi fali, jako sam je voljela.. sestru nemam, samo brata, koji je tak.. nema razumijevanja.. baš mi fali jedna ženska osoba od povjerenja s kojom bi mogla razgovarati o ovome kroz kaj prolazim..

jučer mi je bilo dosta loše, temperatura se popela a nitko ne zna od čega.. i doktori se pitaju..

vidjet ćemo za psihoterapiju.. vrijedi mi pokušati jer nemam kaj izgubiti a mogu puno dobiti..velim, tugujem ali se ne osječam depresivno nego razočarano i tužno.. i strah me je kaj bu bilo dalje..

osjećam se dosta usamljeno..
guess kako je izgledala tvoja psihoterapija? jesi li odmah dobila lijekove uz razgovor? kako to da nisi reagirala na nju? meni je jedan razgovor sa onim terapeutom pomogao da dosta toga razriješim sama sa sobom, odnosno da shvatim neke stvari..

leptirice daje tesko jeste,ali probaj se malo trgniti,naći će se rešenje i za tvoj problem draga

jel muz na kraju ostao kuci ili je otisao na vikendicu?

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

klaudija77 videm te da se šunjaš po forumu kako si ti i bebica,jel ti išta bolje?

< Poruku je uredio mala pcelica -- 5.8.2012 10:47:19 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

leptirice kako si,jel spala temperatura?
ja sam išla na psihoterapiju nekih 7 mjeseci,na početku 2 puta tjedno a kasnije jednom u desetak dana.ne mogu reći da mi nije ni malo pomogla al ja sam počela ići radi paničnih napada a oni nisu bili ni malo rijeđi čak i češći al sam naučila kako bar malo olakšat strah za vrijeme napada.terapija bi trajala satak vremena,radila sam testove anksioznosti,učila tehnike disanja,skretanja misli,kontrolu straha al najviše vremena smo provodili u razgovoru i traženju "okidača" paničnih napada i tražeći razloge za neke promjene u mom ponašanju i mom pogledu na neke stvari koje su mi zakomplicirale život

drage moje forumašice,

ja sam od četvrtka ponovno u bolnici, radi temperature koja se diže pa pada, pa diže pa pada.. ovu noć sam se stalno znojila, bila sam skroz mokra, a dr. veli da nema pojma otkud ta temperatura.. krvna slika je uredna.. na brisevima izolirane neke bakterije, čudno da niu uništene nakon tolike terapije antibiotikom koju sam primila, pa je možda to uzrok mojem lošem osjećanju i temperaturi.. ipak je to bio pobačaj u visokom stupnju trudnoće pa je i maternica u oporavku još.. uglavnom, čakam vizitu da dođe.. tako da se družim sama sa sobom i svojim jadom u bolnici..

muž nije bio u vikendici bio je za vikend kod mene u bolnici, i razgovarali smo.. on već planira sljedeću trudnoću, a ja sam još u oporavku, tek je deset dana prošlo..
odlučila da više neću pokušavati. on me sprema da ponovno ostanem trudna, odmah hospitalizacija i strogo ležanje, a nije svjestan kroz kakve sam muke prošla i još uvijek prolazim i kroz kaj ću još prolaziti.. uopće nije svjestan,a taj teret trudnoće opet stavlja na moja leđa..

doktorica mi je rekla da bi umrla od straha da joj dođem nakon nekog vremena i kažem da sam trudna jer ne zna što bi sa mnom radila, prekompliciran sam joj slučaj.. em temperatura, sklonost infekcijama, skraćen cerviks.. doslovce mi je rekla kako ne vjeruje da mogu iznijeti trudnoću do kraja, uvijek mi se dogodi pobačaj u dvadesetom tjednu zbog insuficijencije cerviksa.. uputila me eventualno jednom stručnjaku za patologiju trudnoće u zagreb da se javim na pregled i obradu, pa da čujemo kaj će on reći.. ali pretpostavljam da isto to..
rekla mi je da nek u njhovu bolnicu ne dolazim trudna jer ne znaju kaj bi sa mnom..

nisam ni ja spremna na pobačaj za pobačajem, to su ipak zdrava normalna dječica koju zanosim, moji anđelčići, a umru i ne mogu ih svjesno unaprijed osuditi na smrt..

tako da sam eto odlučila ne više zatrudnjivati, preteško mi je to, izgubit ću i fizičko i mentalno zdravlje do kraja..

a što se psihoterapije tiče, krenula bi da razriješim dileme koje imam sama sa sobom, jer me definitivno puno toga muči..

kako ste vi drage moje?

E draga bolje sam malo,jos postoje opsesivne misli,
ali ih kontroliram na neki nacin.Malog
muce grcici,a inace je dobar ,fino napreduje.
Terapija AD je brzo prodjelovala,samo me brine da li cu
cijeli zivot morati biti na terapiji.

Leptirice,zao mi je.



Pokusaj sada ne razmisljati puno unaprijed,
pokusaj sanirati trenutni problem,oporaviti se.
O trudnoci svejedno ne smijes misliti bar narednih 6
mjeseci.
A do tada se mozda nesto promjeni,odi kod nekog strucnijeg,
vjeruj u cuda,i drzi se draga,ti si najvaznija.Pozzzz....

klaudija77 nemoj se opterećivati sa tim dal ces ad piti cjeli zivot,ako ti to pomaze ne vidim razlog zasto ih nebi pila do kraja zivota,bitno je da si ti dobro,neki ljudi imaju tlak,pa isto piju do kraja zivota tablete,imaju šećer pa isto tako,ni ovo nije nista drugacije ako je u svrsi pomoći
i meni nekad dodje da razmisljam o tome kako se nikad necu skiniti sa njih,kako mi je to naporno,pogotovo kad navece idem leci i onda kad vec legnem sjetim se da nisam popila tabletu,dodje mi da vrištim jer se moram zbog njih ponovo ustati da popijem...al onda razmisljem ako je to tako onda mi nema druge...mada sad razmisljam da s eprobam skiniti na neko vrijeme,da probam sama da poslozim svoje misli i osjećaje bez iakvih ljekova,pa u krajnjem slučaju ako neuspijem uvjek je tu tabletica

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

ja sam pila AD i bilo mi puno bolje,prestala pit i stanje se pogoršalo kroz koji mjesec,sad sam opet na AD i super sam i nikad si neću oprostit što sam ih prestajala pit i što sam svojim stanjem-depresijom,panikom,nervozom pokvarila sebi ljudima oko sebe tih par mjeseci bez AD i sa ovom pameti neću ih tako lako prestat uzimat,lakše mi je svako jutro uz kavicu popit jednu tabletu i uživat u životu nego bit bez tableta i dane provodit u strahu,nervozi,najčešće zatvorena u kući i tužna

klaudija,

točno tako kako kaže mala pčelica, nemoj se time opterećivati, to je tableta koju trebaš uzimati da bi bila ok i to je u redu.. ako treba čitav život, onda čitav život..

lijekovi jesu tu zato da liječe određena stanja.. slažem se u potpunosti s tim postom..

guess, tako ću i ja.. pokušati sa terapijom razriješiti stvari, ako ne bude išlo onda na tablete i gotova stvar..

klaudia, nadam se da hoće se razriješiti problem ali trenutno ni ne želim dijete, ne znam da li ću ga ikada željeti više, najprije iz odgovornosti prema njemu samome jer trebaš biti u fit formi da bi bila mama, a ja to trenutno nisam, a i radi sebe jer ne mogu to izdržati, taj pritisak.. fizički i psihički se iza svakog gubitka sve dulje oporavljam.. vidim po sebi i poznajem sebe toliko da bi to mogla reći..

nisam jedna od onih koje idu iz trudnoće u trudnoću, psihički mi je to preteško, to su bila moja dječica, moji anđalčići..

od ponedjeljka sam eto doma, ali mi je određeno strogo mirovanje još dva tjedna..
ali idem na more u subotu na izlet i briga me, da si bar malo misli skrenem od toga svega, s temp. ili bez nje..

helou drage moje dame
evo još jedne paničarke koja ima dijagnozu anksiozno-depresivni poremećaj i panični poremećaj
godinama sam se borila protiv panike bez ičega,ali evo sad me to dovelo do malo težeg oblika...
dobila zoloft i helex međutim od zolofta skroz prolupala
onda dobila korekciju terapije elicea i helex 3x1
evo pijem već 3 tjedna... paničnih više nemam,ali imam tu faking tjeskobu ujutro i česte porive na plač...
ali napokon mogu izaći iz kuće,sjesti u auto, ući u trgovinu....
krećem na psihoterapije, u ponedjeljak idem na drugu psihoterapiju...
obitelj me se sva odrekla jer misli da je to neki moj hir i eto da sam jaka te da ne moram na tablete
uz mene su prijatelji za koje nikad nisam mislila da će biti...a najbolji su se razbježali...muž je uz mene koliko može jer i sam ne zna kakav je to odvratan osjećaj kad čovjeka čopi panika i to nekad i po 9-10 dnevno sam znala imati....
kako se vi nosite s ovim glupim osjećajem tjeskobe? traje li to vječno? a tuga? kad će tuga nestati? bezvoljnost? sram me imam dvoje djece a ništa me ne veseli

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

m600 ja ne znam dal je kod mene ljenost ili bezvoljnost ne mogu da nadjem razliku izmedju to dvoje ...kako misliš prolupala od zolofta nisam cula za taj elijej ad

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."