Mi smo neko vrijeme razmisljali da odemo van jer smo imali priliku....no srce nam nije dalo
_____________________________
E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!! http://zalauru.blog.hr/ U iscekivanju.......
18.01.2010, 11:16
Bebys
10225
svakako bez djeteta je najgore BOZE SACUVAJ ME TOGA..
ali moje srce LJUBI MOJU HRVATSKU pa taman bila i najgora na svijetu ALI NIJE najgora nego najbolja to uvidjam tek kada vidim ostali svijet....a hr. polako ulazu u EU sto mijenja i njezin nutarnji moral na zalost...ali je tako.
no svejedno kako god bilo BOLJE I KORA KRUHA U HR. nego tri kraljevska rucka u tudjoj zemlji...
svi smo razliciti...ocito.
18.01.2010, 11:20
lueman
2780
ja bih otišla bez problema ali s djecom ako bi se išlo negdje dalje, a ako bi bilo jako dobro plaćeno a dovoljno blizu da za vikend mogu doma išla bih i sama....srećom nisam bila u situaciji da moram donosit stvarnu odluku pa možda se i tu razlikuju teorija i praksa. a mm da hoće ići van radit mislim da bih preživjela jer i ovak ga prek tjedna jako slabo viđamo
_____________________________
28.12.95 L 27.03.97 E 24.04.05 A **
18.01.2010, 14:16
njunja
105
moja teorija je pak ak ti ideš idemo svi tj. idemo tamo tko si nađe bolje plaćen posao razdvojenost od obitelji (suprug, dijeca ) ne dolazi u obzir osim da se nema što jesti! E sad gdije u granici naše države ili kontinenta, a to i ne smatram baš nekom promjenom. E sad kad bi selila na drugi kontinent ma mislim da bi i to podnijela jako dobro. Hoću da kažem da je jako bitno koliko je čovijek zadovoljan sam sa sobom, promijene čovijeku jako dobro dođu. Dakle sa voljenom osobom i na kraj svijeta!
_____________________________
drugi put MAMA + treće na putu!
18.01.2010, 18:01
Ninaa
7487
Ja nebi mogla, tu je moj dom, moja zemlja kakva takva, moj jezik, tu sam svoj na svome imam posao i krov nad glavom. Gdje god bi došla bila bi stranac kojeg uvijek gledaju s odstajanjem. Moj mm je živio 15 godina u Njemačkoj i sve to vrijeme dok je bio tamo smo si bili dobri, ali nisam mogla biti s njim jel sam znala da bi me takav život satrao. Kad se vratio više nije bilo dileme. Bilo mu je i tamo dobro, roditelji su se razboljeli i vratio se nazad bez da je imao posao i nije znao kaj će biti. Sve je došlo na svoje i njegovi prijatelji svi vele da kad bi imali hrabrosti da bi se vratili isti tren, samo nitko nema. Bila sam tamo prošle godine i nemrem reći da nije lijepo, ali to nije za mene. Da nas život na tjera ili da smo gladni onda da ali svi zajedno.