Gledam  svog brata,totalno druga osoba,nije onaj moj braco kojeg poznajem,dvije godine je u Austriji i vidim da je nezadovoljan,znam jer mu oći suze kad prićamo na skajp,njegovo je samo tek sam se probudio pa me peku oći.Znam da zna da je pogriješio i da bi se vratio al neželi to priznat jer zna da je pogrjesio,Ja nebi mogla otić negdje van,ja mislim da bi izludila da nevidim svoje po tri mjeseca a vi

nisam upoznata sa pričom o tvom bratu ali ako je sam izabrao........

ja neznam da li bi otišla negdje(druga država) a da ''moja''familija ostane tu?????

ja sam udaljena od moje familije 100km pa mi isto bude teško jer sam tu isto sa mojom familijom a ustvari sam sama

teško je teško

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

tesko je to ,al ovisi Nato.....Nemojte me sad gledat ko da sam neka luda
evo ja npr bi mogla otic negdje vanka u potrazi za boljim zivotom samo da mm i mali idu sa mnom.a sto se tice mojih.....culi bi se svakodnevno,normalno da ih volim,obitelj je obitelj ali da ne bi mogla zivit bez njih.....mogla bih.



_____________________________

Karlo.03.2009 mamin vragolan
Renato nam stigao-26.01.2011

ma izabro je on sebi sam kak je je,al ja da sam na njegovom mjestu ja bi izludila kad je tek došao bio je par mjeseci bez posla dok nije dobio radnu dozvolu,pa je jadan znao bit po cjele dane sam u stanu ma nek bude kak bude jedino me vrijeđa kad negova ženica i njena mamica prićaju na njihovom jeziku a on ispadne mulac,to je za mene ponižavanje,Uf nebi ja mogla ,kao sto ti kažes ja negdje vani a moji tu,pogotovo da nevidim svoje nečake

ja bi jedino mogla zivjet vani bez svekrve

Nato mislim da to malo pogresno gledas
Otisao je za svojom srecom, a prvih par mjeseci je svima u pocetku tesko. Eto ja svoje vidim dva puta na godinu nekada ni toliko. Prvih godinu dana sam mislila poluditi cu ali ziv covjek na sve navikne. A njemu ce sigurno biti bolje gore nego da je tu.Jezik se nauci brzo a gore ima puno vise sansi za bolju buducnost svoje porodice. Svojih ce uvijek biti zeljan to je tacno i uvijek ce mu suza za vama krenuti ali zato je to rodna gruda a to drugo tudjina. Ti mu budi podrska i nada a ne osudjuj ga i ne cini mu tezim da mu bude zbog tog izbora.

ma znam,al on kad kod dođe on je uvijek potišten tužan

Meni je lako. Moja obitelj su moja djeca i mm. Ostali mi ne bi nedostajali. Ali da bi otišla, najradije ne bi. Ali ako nam ova država ne pruži normalne uvjete za život, odlazimo negdje gdje će troje školovane djece i dva ok obrazovana čovjeka moći pristojno živjeti

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

ja isto idem u italiju cim rodim tamo mi dragi. je grozno je jer nikog neznas tamo ali treba prvo naucit jezik i polako se druzit s ljudima da si nekako oolaksamo zivot

_____________________________

moja mala cura je moje sve...

I posle godinu i po dana, srce me vuce nazad, sve vise i vise. Ali znam i da sam na "svojem", ne bi bilo to- to bez mm-a. Svi mi nesto zrtvujemo zarad neces veceg i vaznijeg. Ja sam sve zrtvovala zarad ljubavi i porodice. Nije mi zao, ali nije mi ni lako. Ali kao sto Cally kaze, ziv se covek na sve navikne, pa cu i ja valjda jednog dana..Hvala Bogu na internetu i telefonu

Ne znam, sit gladnom ne vjeruje.....
Morala bih se naći u takvoj situaciji, pa da vidim kako bi mi bilo
Ovako, još uvijek mislim otići odavde
Pa kako bude

Teško bi se odlučila otići!!! Ne znam kako bi to izgledalo!

_____________________________

Nika 26.08.2009.

prije 10 godina otisla bi tek tako...sad ne bi otisla nikada....stvorila sam zivot ovdije, imamo stan, poslove, janov super vrtic, moji su nam blizu, sestrina obitelj je blizu...sve sto nam treba...


_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

Niti ja ne bih nikuda išla ali bojim se kako stvari stoje neće biti izbora, nego trbuhom za kruhom. Brat mi je u Italiji već 10 godina pa smo se nekako navikli a na njemu se baš ne vidi da mu je teško iako je njegova situacija skroz drugačija od situacije tvog brata. On je sa ženom odavde otišao tamo, ima dobar posao, svoju kuću i novi auto i još si mogu priuštiti putovanja.Kada tako gledaš i ne vuče ga neka nostalgija.
Znam da bi meni jako falili moji koji žive u istom gradu i dosta smo povezani ali istovremeno oni su jedini koji su nam blizu, svi drugi su svud po svijetu. Tako da ako dođe trenutak da odlazim povukla bi nekako i svoje ako idu na bolje, naravno!

_____________________________

MALI ANĐEO NAM DOŠAO...
...NIKA 21.10.2009

i ja sam otisla s mm.sad sam tu godinu dana i nisam se navikla.moji mi jako fale,imam veliku obitelj i svi smo jako vezani a necake obozavam
ali kako je bilo spomenuto,na sve se covjek navikne,jednog dana
sada su moja obitelj mm i D i ne bi to mijenjala za nista na svijetu
pa gdje god da zivjeli
a sa svojima se cujem i vidimo se svaki mjesec(ipak nismo toliko daleko)
fale mi a i ja njima ali to je zivot

_____________________________

draga NATO....i te kako srce boli...to znam ja...ALI FUCK OF THE LIFE naterate na stvari  koje nikada nebih inace ucinio...kada pogledam samo sebe koja je toliko voljela svoje selo, svoj grad, dala dusu i srce za sve sto sam radila, obozavala folklor, voljela biti aktivna u mnogim stvarima i cinila ih srcem i dusom, znala mnoge stvari raditi i ljudi su to voljeli kod mene.....sve to je oslo u pm.