Cure uskoro krećemo u vrtić tj. jaslice... Da li netko zna koliko dugo traje privikavanje?  Malo me je strah kako će mali reagirati, jer je 2,5 godine života stalno bio s mamom..   Kako brzo su se vaša djeca privikla na vrtić? Da li su puno plakala?

Mirna mi smo ti krenuli proslu jesen, bio je star 1,4 god i do tada je bio stalno samnom. Bilo me strah kako ce to prihvatiti ali je. Prvi dan smo dosli na upoznavanje i bili zajedno 1 sat sa djecom. 2. dan je ostao sam pola sata. 3. dan je ostao sam 1 sat i tako svaki dan za pola sata duze. Plakao je kada sam ga ostavila a kako su dani isli dalje sve je manje plakao. 2. tjedan i tako 2 mjeseca je ostajao do rucka, pa do spavanja. Uvijek je plakao kada sam ga ostavila, ali kada bi teta zatvorila vrata ja bi ostala jos malo da cujem kako je dugo plakao i obicno bi prestao odmah kada sam otisla tj najbolniji mu je bio rastanak od mene. Poceo je spavati nakon 2 mj i to bez problema (ja sam se opet bojala kako ce). Onda je prestao plakati i sretan bi usao u grupu, negdje nakon 2-3 mjeseca. Sada obicno ne place kada ga ostavim (ponekad place ali rijetko, vjerojatno kada mu se bas i ne ide), ali mogu reci da je prihvatio i da sretan ode u grupu. Tako da, prihvate ali im treba vremena.

bok mirna-samo se opusti i prepusti se njegovim osjećajima
Da plaće je normalno-ipak odvajanje od mame-a možda se neće plakati jer ipak će biti skoro pa tri godine i već je sigurno željan igranja sa drugom djecom
nama su rekle tete bilo bi zabrinjavajuće da djeca ne popkazuju nikakve osjećaje
a možda ti neće odmah plakati-možda će super prihvatriti prve dane ----kao viki ona je tek malo plakala nakon par mjeseci.

Prvi dan je za nami.. Nije bilo ništa dramatično. Mali je bio na početku malo skeptičan, ali nakon 5 minuta je počeo igrati se, svađati se za neke igračke, jesti voće... Tete su mislile da je već bio u jaslicama..   Valjda je pomoglo da smo posjećivali igraonicu..  Nakon 1,5 sata postalo mu je dosadno i krenuli smo doma.. Sutra ćemo ostati malo duže i možda ću ga već za koji sat ostaviti samog..

neka djeca su stvarno sva jadna: tužna i ne mogu si naći svog mjesta u vrtiću.. Nadam se da neće biti isto s vladimirom, ali s obzirom na danas valjda neće..

za sada ih je 15 u grupi, što je meni super, ali tete kažu da će ih do kraja godine sigurno biti 20...

Mirna je te ne mogu utješit jer je moj Roko puno plakao kad bi ga puštali.U vrtić je krenuo sa godinu i pol. Na privikavanju je bio jedno par dana i kad bi ga pustili on nam je mahao i bio sretan, nakon par sati bi došli po njega i sav sretan se drugi dan vratio. Onog dana kad sam ga pustila cijeli dan ok, drugi dan plač i nije htio ostati jedva sam se maknula. . Nije mi bilo lako, al tete su rekle da moramo i to proći da skoro sva djeca imaju te faze. Treba ga pustit da se privikne, kad tad prođe . 

Rekle su i tete da nema nikakvog pravila kako djeca prihvate novu situaciju... nadam se najboljemu jer  bi mi bilo jako, jako teško ostavljati ga u plaču..

A znam Mirna i vjerujmi da sam na početku kad bi ga onako ostavljala i ja plakala u autu. . Dobra sam s tetama pa bi me zvale i rekle da se ne brinem da je prestao plakat i da se igra. Pa  mi je bilo lakše.

Sve je dobro prošlo danas.   Ostavila sam ga samog sat i pol i uopće nije bilo panike. Uopće nije htio doma sa mnom.. Tete kažu da ne bi trebalo biti problema.. On je znatiželjan, istražuje novu okolinu i uživa u društvu druge djece.. Možda bi znala biti kakva krizica kada sve istraži..

Samo jedna jedina stvar me je napravila nesigurnom: kada smo se spremali doma, htio je kod starije vrticke grupe uzeti voće, pa ga je jedna curica odgurnula i pao je na pod.. Znam da se takve stvari ne mogu spriječiti, ali ipak...


Sutra ću ga ostaviti do ručka..

Cure malo me utješite...Moj mali ipak nije "übermensch"...   sve je prošlo super jedan tjedan, a danas je ujutro plakao.. ja sam ostala malo da bi ga pomirila i na kraju sam još pogoršala stvar.. kroz prozor mi je u plaču vikao: mama dođi, pa me pomiri...   sva sam jadna sada i ponovno razmišljam o smislu vrtića..  da vam ne pričam o grižnji savjesti..

Mirna,draga mogu zamislit kako se sad osjecas,nemoj brinuti,ali danas posveti mu malo vise paznje i pricaj mu puno zasto je bolje da ide u vrtic i zasto uopce nosis njega u vrtic.Vidjeces da ce svge biti u redu,ali moras pricati i prucati i pricati,bar mi je tako rekla jedna psihologinja.Ne brini,i ne osjecaj se kriva jer ti zelis sve najbolje svom Vladeku,to se osjeca po tvoima postovi uvjek kad je on u pitanju.

_____________________________

volim vas sve

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

Mirna sigurna sam da je danas samo bio loš dan u pitanju i da se Vladimir smirio brzo nakon tvog odlaska. Nemoj osječati grižnju savjesti, to je sve za njegovo dobro. Samo nek se druži sa vršnjacima i razvija u igri s njima. Početničke krize će brzo proći.

Joj Mirna nemoj se osiječati u krivu to su faze, evo moj Roko je jučer plakao a već mu je to druga sezona u vrtiću. Danas je bilo bolje. Osječaš se u krivu jer si doma, al zamisli se da radiš i da ti nema druge, bilo bi lakše, al nemoj posustati. Nečeš ništa postići ako ga zadržiš doma. Naviknut će se on samo mu treba vremena.

Hvala vam puno cure!

Draga mirna, nemoj osijecati griznju savjesti jer znas da je to za njegovo dobro. Djeca prolaze kroz faze kada ces ga ostaviti bez problema a biti ce dana kada ce biti tesko i kada ce plakati. Mi smo ove godine 2 sezona jaslica i ponovno prolazimo kroz te faze. Plakao je, urlao, srce mi se slamalo, pa bi ostao bez problema sav sretan, ovisi. Kada ga ostavljas to odvajanje treba trajati sto krace (to su mi tete savjetovale). Ja mu dam pusu, otvorim vrata, on ude, kazem bok i odem. S tetom pricam kada dodjem po njega jer u protivnom bi se obavezno rasplakao kada bih odlazila. Ako place isto tako, kazem mu mama ce doci po tebe, ti ces se malo igrati sa djecom itd. i odem jer ako se vracas, tjesis ga, barem moj zvrkic jos se jace place i teze smiri.
mirna biti ce sve ok samo mu treba vremena da se privikne na novo nastalu situaciju.

[Sadržaj poruke je obrisan]

mirna, baš me zanima kako je sada tvojem maleckom u jaslicama i da li ih je u potpunosti prihvatio? Moja je curka sa 17 mjeseci krenula 4.11. na prilagodbu. Kako sam tada bila u 36.tjednu trudnoće tete su mi savjetovale da ne budem s njom na prilagodbi da ne bih pobrala kakvu virozu. Dosta je dobro prihvatila, nije plakala, ali kad bi došle kući, pružala je otpor za ići na spavanje. Jedan dan me je bez razloga počela udarati što inače nikad nije radila. Znači, ipak je pokazivala da joj nije baš svejedno i da proživljava to odvajanje. Nakon tjedan dana trebala je ostati spavati i zovu oni mene, meni slabo jer sam mislila da urla, da je bolesna. Bila je tjedan dana u jaslicama, 2 tjedna kući i još cijeli sljedeći tjedan mora biti doma da ozdravi kako treba. Kreće ponovo u jaslice 1.12. kad je meni i termin i sad me je stvarno strah kako će to ispasti s obzirom da jo nije ni spavala tamo. Kako stojite s bolestima?

bok!

kod nas je sve ok sto se tice privikavanja.. mozda je ukupno 2-3 puta plakao kad sam ga ostavila i 1. put kad je spavao (jer je teta zaboravila na "sloneka", pa ga nije skuzila sto hoce... )

u biti je zavolio vrtic, jedino mu se tu i tam ujutro bas ne da iz kuce...

a sto se tice bolesti: a jooj.. mislim da ima sada 4. prehladu od kada je poceo s vrticem.. tjedan dana ide, pa je onda 1 tjedan doma, pa opet ide, pa se opet razboli.. na srecu su to samo viroze.. pedijatar nam je rekao da je to normalno i da mu treba neko vrijeme da se navikne na mikroorganizme u vrticu...nadam se da ce to vrijeme uskoro doci..

pedagogica mi je rekla da mlađa djeca, odnosno djeca jasličke dobi, brže steknu imunitet, stvarno se nadam da će biti tako. Svi govore da su te prehlade i viroze normalna stvar. Danas sam svratila do vrtića da se malo javim i kažem da Dora neće ni sljedeći tjedan doći, a teta mi je rekla da ih je samo 8 grupi i da su svi šmrcavi.
Moram se jednostavno pomiriti s tim da su bolesti sastavni dio odlaska u jaslice.

kod nas ih je od 20 jucer bilo u grupi 12.. danas vjerojatno 11... ma dok su u pitanju samo viroze, je ok.. jedino je neugodno za djecu da im stalno curi nos..

taj nos je najgora stvar. Prehlada je prošla, ali nos je još uvijek pun i treba ga redovito čistiti. I sama znaš kako to izgleda, cijeli dan trčim za njom i kad više ne znam što ću moram joj obećati čokoladicu ili nešto u tom stilu da bi mi dopustila da joj očistim nosić. Ne budem li uporna postoji velika vjerojatnost da joj se nešto vrati.

meni je najgore kad uzme stvar u svoje ruke, pa si pocne s jezikom oblizovati smrklje ili cistiti nos u moje hlace...  ali hvala bogu od kada zna ispuhati nos nismo vise imali upalu uha..

baš sam se nasmijala, oblizivati šmrklje, a joj, i to me čeka. Smiješna su ta dječica, vječito izvode neke gluposti.

Drage mame! Ja sam vodila dvoje djece na privikavanje i totalna su suprotnost, sad su doma jer su dobili još jednu seku ali sljedeče godine kreče i najmanja i ja stvarno neznam šta mogu očekivati! Nadam se da če joj se svidjeti, a i vrtić je ok stvarno nemam primjedbi!