Zanima me dobi li se u bolnici nakon spontanog pobačaja psihološka pomoć?
Ako ne, mislim da je to ogroman propust. Tako nešto žena nosi cijeli život - malo pomoći na početku bi bilo dobrodošlo.

_____________________________

PETRA 19.05.2006.
SAMUEL 19.08. 2008.
1 anđeo
REBEKA 20.07.2012.

Ma vraga!Zadnji put kad mi se desilo to još je sestra bila živčana jer sam ju probudila!Neću ju nikad zaboravit.

_____________________________

Bruno 26.04.2006.♥♥♥
Mateo 18.12.2009.♥♥♥
http://www.youtube.com/watch?v=_1_MydgRFZw&feature=player_embedded

jao grozno

Odvratno mi je kad se tako ponašaju žene! Ja nemam iskustva



_____________________________

H 07 E 09

Užas,žene znaju biti opake prema drugim ženama..čovjek bi pomislio da će baš što su žene imati razumijevanje za to.. ali nažalost istina je gorka...

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

_____________________________

Prvu polovicu života unište nam roditelji,drugu dijeca.

mene nervira sto u istu sobu stavljaju zene koje su na cuvanju i one koje dodju napraviti abortus, onda one koje su rodile zdravu djecu sa onim zenama koje izgube djecu tj rode mrtvorodjeno . ne znam ali trebali bi pripaziti na to i naravno adekvatnu psiholosku pomoc pruziti svakoj od njih, pa i rodiljama jer uz veliku srecu pojavi se strah odnosno osjecaj nesigurnosti

ne dobijes ni ono sto trebas a gdje jos i psiholosku pomoc

slazem se s tobom dominik da se ne vodi racuna kad se zene smjestaju u sobe i to je ocajno.

osim toga ponekad je i zeni koja rodi zdravo potrebna psiholoska pomoc da se sto prije prilagodi novonastaloj situaciji a kad nesto krene naopako posebno.

al nismo mi na tom nivou,nazalost

_____________________________

IVAN 20.06.2003.
DUJE 13.01.2009.

ja sam recimo imala sreću što mi je u toj situaciji bila jedna dobra sestra pa mi je dala savjet da odem na genetsko savjetovanje. ja sam otišla i doktorica je bila super toliko utjehe kada je trebalo najviše. razgovarala je samnom oko 30 minuta. 

Uzas je kako se ponasaju u bolnici pojedinci,mene je jos vise ubilo nakon spontanog kada sam lezala u sobi sa zenama koje su rodile i koje su rodile i dobijale tu kraj mene djecu na dojenje,bilo mi je uzasno one su imale svoje bebe a ja sam znala da ja moje necu drzati nikada .
Mislim da pomoc treba svakako a posebno nakon gubitka djeteta,ja sam kada sam dosla doma isla mjesec dana kod psihologa na razgovor jer me sve to bilo doslovno ubilo.

AL HVALA DRAGOM BOGU JOS MALO PA CU NAPOKON UPOZNATI SVOG MALOG CVRCKA.

Salis se, ha?!


_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

ma kakvu psihološku pomoć,mene su smjestili u sobu sa curama koje su došle na abortus,jer nije bilo mjesta,kaj da vam dalje pričam

_____________________________

šašava,vrckasta,nasmijana i posebna :) :)

vjeruj mi ni ovima za abic nije lako bilo, ti se mucis i cuvas a one...nije za nikoga osudjivati, jedino bolnice i nesmotrenost nadleznih

na riječkoj kbc postoji psihologinja...
sada da li ona pomaže i ženama sa spontanim, ne znam....pretpostavljam i logično bi bilo da da....

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

moja sestra je prije par mjeseci imala spontani, bila je u riječkom kbc-u ali nije dobila nikakvu psihološku pomoć, slijedeće jutro je išla doma i to je to. Mislim da bi svaka žena trebala porazgovarati sa psihologicom prije odlaska iz bolnice. Sjećam se kako je bilo mojoj seki.

u os se zene koje izgube dijete stavljaju u drugu sobu tamo gdje nema beba al sam cula da ako na pocetku trudnoce izgube bebu da ih stavljaju sa zenama koje idu na operacije jajnika i licno ali ni to mi nije rjesenje

_____________________________

``````sitna i dinamitna :) :)´´´´´´

Denissa 19.06.2004.
Mia 09.11.2007.

a psiholoska pomoc kak da ne ne zele se zamarati uf odvratni su

_____________________________

``````sitna i dinamitna :) :)´´´´´´

Denissa 19.06.2004.
Mia 09.11.2007.

Sjetih se kad sam ležala u postoperativnoj sali nakon SC-a i čekala da mi donesu moje twineke...bile još dvije žene sa mnom pa sam željela uspostavit kontakt s njima. Tako sam pitala curu do sebe što je ona dobila. Ajme, smrzla sam se kad mi je rekla da je ona izgubila bebu u 6. mjesecu trudnoće. Pa nisam imala pojma da te jadne žene stavljaju zajedno s nama koje uživamo u velikoj sreći, a ja još i duploj. Bilo mi je užasno neugodno i teško, kao da sam joj zabola nož u srce. Kasnije kad su me odvozili vidjela sam je da sjedi ispred sale i jeca čekajući muža. Sestre su je pokušavale utješit iako im je bilo jasno da nema utjehe. Meni je još uvijek užasno zbog toga. Drage cure, tako bih željela da budete sretne i da svaka primi svog mališanca u ruke i da ne morate toliko patiti!

_____________________________

MAMA SA 6 ******

ja sam izgubila 2 dana nakon termina ali mene su stavile u sobu u kojoj sam bila sama to je prvenstvo zapada.odmah je dosao neki njihov fratar psiholog kojeg ja nisam niti zeljela vidjeti jer ga nisam razumila.a prije nego sam rodila isla sam kod naseg fratra to mi je pomoglo zbilja dok je ovaj drugi kao i cijelo osoblje koje se tada bavilo nama reklo da smo ja i moj mm psiholozi za sviju njih.prije nego su me vozili u sobu rekli su mi da m,e ne sokira ako hodnikom vidim majke sa djecom ili cujem plac ali meni to nije bilo bitno niti mi smetalo sta nisu one krive sto je meni to bilo hm

Bila sam u sobi sa ženama koje su normalno rodile i dobijale djecu na dojenje. Nikakvu psihološku pomoć nisam dobila.

mene su bili smjestili u sobu sa onima koje su na čuvanju..
i našla se jedna pametna, koja mi je rekla, pa ti si brza, već ideš kući
dobro da ju nisam upoznala sa šakom...


_____________________________

20.10.2007. - Kristina i Boris
25.12.2007. - došlo je naše sunce, Luna

nema toga kod nas,jedva čekaju da oslobodiš krevet i šutnu te kući.psihološka pomoć je neophodna,a mi se s tim moramo nosit same.

neda mi mira ova tema.stvarno bi tribalo nešto napravit po tom pitanju.nema nikakve strućne pomoći nakon spontanog,niko te ne pita kako se osjećaš.da bar daju nekakve brošure za samopomoć.ništa,jedva čekaju da odemo.evo,ja sam se slučajno našla sa prvim spontanim u vž rodilištu koje silno hvale.tamo je bila jedna toliko arogantna i bezobrazna sestra da bi je najradije pogodila šlapom usred čela nakon kiretaže.za sve se skuplja novac,poznate ličnosti se guraju sa svakakvim humanitarnim akcijama u medije da skrenu pozornost na sebe.a niko se ne sjeti majki kojima pati i srce i duša zbog izgubljene mrvice.strašno!

To se i ja pitam Nažalost, ne. Ja barem nisam dobila, ali sada je to iza mene od kada sam dobila svoju malenu princezicu, ali sam se godinama mučila radi tog spontanog i bilo me je čak i strah ići na slijedeće dijete, no jako velika pomoć i podrška bio je i ostao MM.