Odgoj djece u prirodi stvara empatične i samostalne ljude

Da priroda liječi, i nije neka tajna. Baš kako mnogi prirodu koriste za punjenje vlastitih baterija, roditelji bi je trebali koristiti za odgoj djece. Evo zašto.

 

Odgoj djece danas uključuje previše tehnologije

Danas je zbilja teško naći roditelje koji, u želji da zabave djecu, s vremena na vrijeme ne posegnu za ultimativnim trikom – mobitelom i drugom tehnologijom. Međutim, problem se javlja kada tehnologija postane jedina i glavna odgojna metoda. Previše sjedenja, previše gledanja u monitor i previše tipkanja i „skrolanja“ zbilja ne mogu donijeti ništa dobro.

 

Kako se razvija tehnologija, to je sve češća pojava. Toliko učestala da je u struci dobila ime – poremećaj nedostatka prirode. Dok su, ne tako davno, roditelji djecu morali dozivati da dođu doma, danas ih mole da izađu van. Ako želite da vaša djeca izrastu u empatične i samostalne ljude, onda svakako što više vremena provodite u prirodi. I to zajedno.

 

PROČITAJTE JOŠ: Kako planinariti s djecom?

 

Zelenilo djeluje pozitivno na mentalno zdravlje

Bilo bi sjajno kada bi svako dijete barem jednom u svom najranijem dobu iskusilo čari kampiranja. Brojni dječji psiholozi ističu mnoge prednosti te za cijelu obitelj zabavne aktivnosti. Međutim, ako sami roditelji nisu outdoor entuzijasti, onda je teško očekivati kampiranje.

 

S druge pak strane, ono što svi roditelji mogu priuštiti djeci je boravak u zelenilu. Naime, slika zelenila oko nas djeluje itekako pozitivno na mentalno zdravlje. Osim toga, djeca koja više vremena provode u prirodi i općenito na otvorenom su pametnija, sretnija, manje anksiozna. Ta djeca će bolje spavati, bolje učiti, neće imati problema s koncentracijom. I dok nije još posve jasno kako točno priroda utječe na kognitivne sposobnosti djece, pokazalo se da je točna ona s početka – priroda liječi, ali i uči i gradi.

 

PROČITAJTE JOŠ: Proljetni izleti

 

Odgoju djece u prirodi teško je naći manu

Djeca će s boravkom u prirodi steći samopouzdanje. Dok igra na računalu, mobitelu i drugim uređajima nije toliko kreativna (jer je programirana), igra na otvorenom ima bezbroj mogućnosti. Pronađena grana jedan dan može biti zmija, drugi dan mač. Dopuštanje djeci da „rade što žele“ u prirodi, da sami odlučuju kako će se igrati, daje im osjećaj kontrole, ali i osjećaj da zbilja mogu što žele. Osim samopouzdanja, tu je, naravno, i ogromna količina kreativnosti koju će razviti u prirodi.

Kada su vani, djeca imaju bezbroj mogućnosti za igru. Za razliku od videoigara u kojima je sve već programirano.

Odgovornost (prema drugim živim bićima i okruženju), mašta, razmišljanje, ali i činjenica da će djeca u prirodi biti aktivnija, a time i zdravija još su neke dobrobiti. Jednostavno, odgoju djece u prirodi zbilja je teško pronaći manu. Onda, kamo vi idete za vikend sa svojim klincima?