Mi se odrasli dobro držimo, teško je nadoknaditi druženje uživo, ali snašli smo se.Jednostavno smo se prebacili na druženja preko telefona i društvenih mreža. A djeca?Kako oni mogu nadoknaditi nedostatak druženja sa svojim prijateljima?

Svi znamo da telefoni i internet negativno utječu na djetetov razvoj u većoj ili manjoj mjeri ovisno o dobi djeteta i načinu korištenja moderne tehnologije i upravo iz tog razloga, dijete ne može koristiti ista sredstva kako bi nadoknadilo nedostatak svojih prijatelja.

 

DJEČJA IGRA

Dugo vremena, ljudi su smatrali igru jednim od načina razbibrige djece, nešto čime ona popunjavaju svoje slobodno vrijeme i držali su ju manje vrijednom od pomaganja roditeljima u kućanskim poslovima ili bilo koje druge obaveze, no danas su spoznaje o njezinoj važnosti otišle puno dalje.

 

Sada već znamo da dijete kroz igru uči, razvija se i raste. Putem igre napreduje u motoričkom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom razvoju. Rješava svoje „probleme“ s kojima se susreće u životu, stvara, kreira, konstruira, otkriva život i svijet oko sebe te stječe nove vještine potrebne za sretniji život.

 

S obzirom na to da dijete putem igre također stvara i otkriva svoj vlastiti identitet, razvija komunikaciju, razvija pozitivne emocije i socijalizira se, ona je vrlo važan aspekt odnosa s odraslima i vršnjacima.

 

PROČITAJTE JOŠ: BLOG: Povjerenje između roditelja i djeteta

 

U zadnjem intervju kojeg sam radila s djecom u odgojnoj skupini, na pitanje „Da li imaš neku veliku želju koja bi te jako razveselila ako bi se ostvarila?“ 62% djece je izjavilo da bi ih najviše razveselila igra s njihovim prijateljima.

Izjave poput ovih daju nam uvid u dječje razmišljanje:

 

N. (6. god.) – „Želim da mi prijatelji budu zdravi na rođendanu.“

L. (6, 6 god.) – „Kad bi neki prijatelj dijelio osmijeh sa mnom, to bi me veselilo.“

 

KAKO TO NADOKNADITI U VRIJEME KAD MORAMO ODRŽAVATI SOCIJALNU DISTANCU?

 

Pred nas roditelje to stavlja težak zadatak koji nema neko jednostavno rješenje. Ono što možemo učiniti jest razgovarati s djecom općenito o prijateljstvu. Možemo im pokazati i naučiti ih igre koje se mogu igrati sa svojim prijateljima kada ponovno dobiju priliku za druženje.

Možemo im, barem djelomično, zamijeniti prijatelje koji im nedostaju.

 

Nama roditeljima to je težak zadatak jer je naša uloga biti roditelj što znači da im moramo postaviti neka ograničenja i određena pravila kojih se moraju pridržavati, no postoje trenuci dana kada možemo na trenutak svoje obaveze i životne izazove staviti po stani i posvetiti se igri s djecom.

 

PROČITAJTE JOŠ:  BLOG: Obitelj je tim u kojem učimo jedni od drugih

 

DRUŠTVENE IGRE

Učite ih igre za koje ne trebaju skupe igračke, učite ih tradicionalne, već pomalo zaboravljene igre vašeg djetinjstva.

 

Takve igre mogu s prijateljima igrati bilo gdje i u bilo koje vrijeme.

Prisjetite se čime ste se vi voljeli igrati kao dijete i što je u vama budilo najviše sreće i zadovoljstva.

________________________________________

Da li se sjećate igara poput:

• “Kamen, škare, papir”

• “Okoš bokoš”

• “Leti, leti”

• “Možeš li pronaći nešto … boje?”

• “Sličice, sličice”

• “Lastika”

• “Što se promijenilo u prostoriji?”

• “Što se promijenilo na meni?”

• “Kalodont”

• “Što počinje ovim slovom?”

• “Koji sam predmet zamislio?”

• “U kojoj je ruci kamenčić?”

• “Penovi”

 

Budite kreativni i uživajte u svakom zajedničkom trenutku jer ipak nakon kiše uvijek ponovnog zasja sunce pa će tako i djeca ponovno biti u prilici grliti se, plesati i trčati sa svojim prijateljima bez distance.

 

“Brza, bezdušna, površna i bezlična industrijska proizvodnja vrloga novog svijeta iz trena u tren zatire i posljednje ostatke sporoga, plemenitoga i neponovljivoga rada ljudskih ruku. Finoću detalja zamijenile su jednostavnost i hladnoća elektroničkih multipla. U prebrzom i prebučnom tijeku vremena, kao u kakvoj elementarnoj nepogodi, svaki pribrani i oduhovljeni ljudski uradak biva proglašen nevažnim i suvišnim. Pa i dječja igra, taj nezamjenjivi cirkuski šator mašte, ta vrhunska i ničim sputavana kreativnost, uvijek novost, gubi se u stupidnim i nervoznim elektroničkim igricama. Posljedice su gubitak identiteta, nerazlikovanje unutar kolektiva i nedostatak osjećaja posebnosti.”

Dio predgovora knjige”Bistra glava, vješte ruke – Dani blagdani” Ane Jakić – Divković, napisao Tito Bilopavlović

 

---

 

 

Maja Ružić: Uživajte u odgojnim trenucima s vašim djetetom!

Ako vam se svidio ovaj članak, ne zaboravite lajkati, pratiti i dijeliti!

Slijedite me na društvenim mrežama:

Instagram

Pinterest

Facebook

YouTube