|
PinkyFunkyBirdy -> RE: Zimsko-proljetne bebe 2020/2021. (23.9.2021 9:50:37)
|
Pozdrav ženskice! [sm=smiley1.gif]
Mi smo jučer bili na sistematskom. L mi ima 6580 g i duga je 68 cm. Pedijatrica je iskomentirala da bi voljela da se više zbucala, ali da je valjda takva sva fit jer sam objasnila da joj dajem zamjenskog mlijeka koliko hoće, ali da ne pojede puno. Od motorike sve je bilo dobro osim činjenice da se još ne diže visoko na dlanove kad je potrbuške i posljedično zbog toga još ne može sjediti ni malo (odmah pada na neku stranu). Tako da ju i dalje moram čim više stavljati potrbuške. Iskreno, ona se tek sa 6 mj. oslobodila na podlozi i u baby gymu jer je do tada bila sva kao preplašena i samo bi ležala i cuclala prste od nervoze. Sada se vrti na sve strane, nađem ju i da se odkotrlja na parket, kad leži na leđima i dam joj svoje ruke ona se pokušava podići u sjedeći položaj, počela je i više pričat pa je tata ponosan jer brblja "ta-ta". [sm=smiley1.gif] Uglavnom, rekla je pedica da sljedeći put kad dođemo s 9 mj. da očekuje da sjedi i da se diže na koljena.
Nemamo još ni jedan zubić, a od kašica još uvijek nam najbolje ide voće, pa neko povrće, a žitarice najmanje volimo. Sad ću za koji dan dati i malo mesa. [sm=smiley1.gif] Noć još uvijek prespava, ali zadnjih dana se probudi za sisanje oko 3h pa moguće da se priprema neki zubić.
Dečki su mi pak priča za sebe. Gotovo svaki dan me dovedu do ludila. [sm=smiley29.gif]
M je krenuo u školu i to mi je ispalo stresnije od očekivanog jer sam navikla biti spremna na očekivane obaveze, a ovaj početak škole je sve nekako na kapaljku: neka informacija se sazna danas, pa neka sutra, pa M ne zna prenjeti što su rekli, pa ima knjige/nema knjige, već je pogubio neke olovke, ljepilo i sl. .... I kad vidi svoje prijatelje totalno podivlja i kao da ne postojim (otrči k njima ne gledajući na cestu i sl.), ne sluša me, protivi mi se za svašta, već je par puta skoro srušio L s kolicima jer ne pazi, stalno kontrira D i na taj način ga izaziva ... katastrofa! [sm=smiley3.gif]
A D mi je u fazi štrumfa Mrguda: neću u vrtić, neću jesti, neću crtati, neću vježbati, ... odmah se naljuti na svaku sitnicu. Probaš lijepo, pa nejde. Onda probaš povisiti glas pa se još jače naduri. Pa prijetiš sa zabranom crtića/slatkiša pa nekad hoće, nekad neće. Pa mi nabraja da ja nisam više njegova mama i ode se duriti na drugi kraj prostorije. Nakon toga ponekad popusti, a nekad moraš ucjenjivati s nečime da će dobiti ako napravi što treba. [sm=smiley29.gif]
I onda bi si čovjek mislio da se žele osamostaliti, ali ne, mama daj me presvuci, mama daj mi ovo, mama daj mi ono .... tako da budem sva rastrgana od svih mogućih obaveza koje trebam odraditi oko stana, ručka, veša, djece, ... + ta psihička borba s njima da odrade stvari koje trebaju. [sm=smiley13.gif]
Da vam to usporedim s glazbom: dok sam doma s L to je kao da slušam neku tihu, laganu klasičnu glazbu s ponekom opernom arijom [sm=smiley36.gif], a kad dođu MM i dečki doma to je kao da si stavio Rammstein na najglasnije. [sm=smiley36.gif][sm=jezicek.gif][sm=smiley36.gif][sm=jezicek.gif][sm=smiley36.gif]
|
|
|
|