|
Newy -> RE: Proljetne bebe-termin 2014 g.-nastavak (17.6.2014 18:48:53)
|
Vidim da sam ostala dužna priču s poroda pa evo [sm=smiley1.gif].
Dakle u noći s ponedjeljka na utorak, u pola noći kad sam išla na wc, nešto mi je pljusnulo po gaćama, kad sam pogledala ostala sam zbunjena jer je bilo tekuće a krvavo, prilično veliko, preko pola gaća... malo se prepala jer nije mi izgledalo kako sam zamišljala sluzni čep, a plodna voda bi trebala biti bistra. Tu su počeli i neki bolovi, nepravilni. Kroz tu noć svaki put nakon mokrenja bi mi procurilo i friške krvi, pa sam bila u panici cijelu noć oka sklopila nisam. Odlučila sam ostati doma jer ionako iduće jutro imam redovni pregled. Ujutro čim prije se spremila i otišli na pregled, mog doktora nije bilo pa su me poslali u rađaonu da me oni pregledaju. Na pregledu zaključuju da mi je to noćas ispao sluzni čep, ctg uredan, ne bilježi trudove iako mene već boli. Otvorena samo jedan prst. Šalju me doma s komentarom da to vjerojatno je početak nečega, i da bi moglo ozbiljno krenuti kroz dan-dva, te da dođem kad budu trudovi barem sat vremena na 5 minuta.
Odem ja doma, putem još oko podne svratimo na faks u menzu na ručak [sm=jezicek.gif] i tu za ručkom već počinjem osjećati trudove koje bome osjetim. Još uvijek sve vremenski nepravilno. Tamo negdje u utorak oko 3 popodne počinjem bilježiti trudove i stvarno su na 5-6 minuta, kroz popodne su takvi da se moram baš skoncentrirati na njih, dišem, brojim sekunde da mi bude lakše. Do večeri već trudovi peru žešće i reko idemo mi u rodilište, jer su na 5 minuta, bole pošteno i vjerujem da nemam što čekat jer sam sigurno već par prstiju otvorena.
U 21 sat navečer me zaprimaju u rodilište, i tamo totalni šok- otvorena kao i ujutro 1 prst, mene trudovi peru na par minuta, a ctg ne bilježi ništa. Žele me poslati doma jer će mi bit ugodnije kao, to su tek ''početna stezanja'' i neću rodit sigurno prije sutra ujutro. Ja ukomirana, kako ću doma, zatvorena sam a već me toliko boli... Nakon dogovora se oni odlučuju da me ipak ostave pošto već drugi puta danas dolazim pa neće riskirat, muža nek pošaljem doma jer on može tek u boks sa mnom, a to će valjda biti tek pred jutro. Ja u komi, jadna, prvo sam htjela ostat, onda se ustrtarila i hoću doma [sm=smiley13.gif]... Nema mi druge, prenosim u očaju mužu sve, uzimam stvari i šaljem ga doma pa ću ga zvati... u strahu totalno kako ću ja to uspjeti kad me već tako boli, a još ''nije ni počelo''... Uglavnom totalno sam bila jadna, srećom taj dio mi je bio najgori u cijeloj priči [sm=smiley1.gif].
Ostajem sama, srećom nema NIKOGA više u rodilištu, smjeste me u predrađaoni i pošto sam bila jedina stvarno su svi bili super i angažirani oko mene non stop. Idućih sati sama prodišem trudove, oni me stalno obilaze, daju mi infuziju jer sam dehidrirana... prva svjetla točka u večeri, pregledavaju me i kažu ajde ide to polako, sad je na 3 cm. Ajde bar nešto. S obzirom na okolnosti odlučujem da svakako hoću epiduralnu (iako sam bila uvjerena da ja to neću, cijelu trudnoći, ali kako je krenulo, bolno a sporo...). U ponoć me opet pregledavaju, i oni oduševljeni, otvorena 4-5 cm i kad dobijem klistir i sredim se, mogu dobit epiduralnu i zvat muža! Ja oduševljena jer sam se bojala da će taj tren doći tek pred jutro. Ne smeta me ni klistir, samo da imam osjećaj da se nešto događa, obavim to, tuširam se, u pauzama od trudova.
U ponoć me smještaju u boks u rađaonu, zovem muža koji dolazi za pola sata. Dobivam epiduralnu i djelovala je baš kako treba, kad su dali i drip, trudove taman osjećam ali ne bole.Dolazi i muž... i tako idu sati, ja se lagano otvaram kako treba, osim što dobijem temperaturu pa mi daju i antibiotik. Sve živo mi daju, hrpa cjevčica iz mene viri, epiduralna, drip, antibiotik, fiziološka, glukoza... ali ne smeta me ništa, sretna sam što me ne boli i što se otvaram.
U 6 ujutro pregled, i iznenađenje- otvorena skroz! Iako sam pod epiduralnom i nemam nagon za tiskanjem, ali popušta doza pa osjetim trudove. Zamolim ih ako mogu ja probat tiskati, da i to ''obavim'' dok sam još pod epiduralnom. Oni su skeptični da kako ću tiskat, ali ajmo probat. Stvarno cijeli tim oko mene okupljen, svi su super, zovu i nekog profesora da proba malo zarotirati bebu jer mu glava nije baš ravno pa ne može van. Obave oni i to, i krenem ja tiskati... Svi navijaju, bodre me, ja tiskam kad osjetim trud da dolazi, ali bez nagona dakle ''na slijepo''. Super mi ide, samo što nije vani. I bome, u 6:55 dolazi moja beba... Svi me hvale kako super tiskam pod epi, morali su malo recnuti ali nisam ništa osjetila... šivanje također nisam osjetila. Beba mi je na trbuhu, muž i ja u transu još sat vremena ostajemo, tad odnose bebu, muž ide doma, a mene voze dalje. Ništa me ne boli, samo sam umorna ko pas pošto 2 noći nisam oka sklopila.
Sve u svemu, iako je apsolutno sve bilo onako kako sam rekla ''neću ja to'', dakle epi, drip, rezanje... sve je bilo suprotno od toga, ali sam na kraju ostala prezadovoljna i porod mi je ostao u jako lijepom sjećanju što mi je posebno drago. I imala sam sreće da sam došla kad je super ekipa tamo, i da sam bila jedina u cijeloj noći pa su mi se baš posvetili i mogla sam dobiti što god je moguće.
Eto raspisala sam se ali ne znam ja skratiti [sm=jezicek.gif]
|
|
|
|