|
Leptir5 -> RE: Kad nas tuga stisne - pojadajmo se! (30.1.2010 12:11:40)
|
Opet postajem depresivna,razdražljiva,plačem po 15min bez prestanka,a zašto? Nemam pojma! Preglupo je plakati,nikakve koristi od toga,to znam i sama,ali ne mogu se zaustaviti. Znam da mi je to od tableta,opet počeo novi ciklus. Nisam razdražljiva na način da mi netko kaže nešto uvredljivo i ja se rasplačem,nego može biti najnormalnija opuštena situacija,meni počme tutnjit u glavi-nikada nećeš imati dijete,nikada nečeš čuti dječji plač u svojoj sobi...i ja počmem plakat,isplačem se i nastavim dalje...Sinoć sam zaspala plačuči,ma koliko to smješno zvučalo,jutros kapci natečeni samo tako,ranice po njima,pekle su me i suze...Postajem luda. Nikada nisam bila depresivna ovoliko. Ovo je igranje sa živcima,ovo mi je treći ciklus sa klomifenom i inekcijom i tempirani odnos,ako ne uspije još mogu 2 puta i onda druge metode. Žao mi je šta se trujem tabletama a nema uspjeha. I stvarno nije više do opuštanja,sada sam depresivna na drugačiji način nego kada je PMS ili onaj dan kada dobijem stvari pa sam tužna,i odavno sam prestala lupati glavom od zid zašto,zašto neće?! Mislim da ću početi pisati dnevnik,bit će to najdepresivniji dnevnik...počet ću i bilježit u malu bilježnicu šta sve radim i pokušavam da zatrudnim,nastale promjene,ovaj put sam imala dva puta stvari u ovom mjesecu,skratio mi se ciklus od tableta i tako brzo mi dođe nova šansa i prođe...opet ništa,ubija me to u pojam.
|
|
|
|