Netolerantni smo zbog želje za vječnim dokazivanjem sebe kao osobe. A to dolazi od nesigurnosti i manjka samopouzdanja. Kad netko očito mi priča il radi gluposti,pustim. Glup si i neprosvijećen,divljak i netolerantan sam sebi,ja nemam ništa s tim. Od volje svakome,ja ne marim! Peace brother:-)

Zašto smo tako ne tolerantni?
Zašto mislimo da smo uvijek u pravu?
Zašto slabo cijenimo tuđa mišljenja?

1. Zasto sam ja tako netolerantna? Hmmm, ok, ja cu nastaviti u iskrenosti, pa kud puklo- puklo. Ja sam netolerantna na tudju glupost, na namjerno neznanje (to je ono neznanje koje proizlazi iz nemara i ne zelje za samo edukacijom o odredjenim temama, a ne neznanje koje proizlazi zbog manjka skolovanja), i na lazi ako ih otkrijem. Zast je to tako kod mene? Ne znam reci sa sigurnoscu, ali duboko vjerujem da bi svi ljudi koji iz bilo kojih razloga stupe u kontakt samnom trebali imati moju dozu zdravog razuma.

2. Jako mi je tesko priznati da sam u krivu. Jaaaaaaaaaakoooooooooooooooo tesko, tada skoro radije pregrizem svoj jezik nego iscijedim iz sebe ono "Oprosti, pogrijesila sam." Odatle slijedi moje duboko samopouzdanje da sam uvijek u pravu (barem u svojoj glavi i prema svojim normama).

3. Ja vrlo rijetko pitam druge ljude za savijet, upravo zato sto ja vjerujem da ja najbolje znam rjesenje za svoje probleme. Dakle, ako mi se tudje misljenje nametne, a da ja prethodno nisam upitala za savijet, ja poludim i istresem cijelu bujicu na tu drugu osobu. Ta ja i dalje znam sta je najbolje za mene, odatle slabo cijenjenje tudjih misljenja.

Kada to ovako napisem, izgledam poput grozne osobe, no ja sama sebi sa svojim zdravim razumom, imam savrsenog smisla, a ako netko drugi to ne moze shvatiti onda je u njima manjak zdravog razuma. Naravno, slazem se i sa Descartesom kada veli da upravo osobe koje imaju uvjerenje da imaju najvise zdravog razuma nemaju potrebu za dostizanjem jos vise tog istog razuma. Dakle, moj privatni cilj je, ici dalje, i vise u tom nekom razumu.

Ja ovdije na rr nisam da bih stvarala prijateljstva. Tu sam da dajem drugima svoje savjete, ako ih bez griznje savijesti mogu dati. Dakle, ne lazem i ne omalovazavam, ali kazem ono sto mislim da je ispravo u datom trenutku.

Uf, volim kada su ljudi iskreni, ali ne pretjeruješ li malo, po ovome što si napisala sorry i bez uvrede ali ispada k''o da si popila pamet cijelog svijeta. Zašto misliš da si toliko pametnija od drugih koji ne dijele tvoje mišljenje? Ja nisam ciljala samo na RR, nego općenito na cjelokupno naše društvo.
Cijenim tvoje mišljenje, ali mislim da bi s tobom teško bilo ulaziti u neke dublje konverzacije zbog tvog mišljenja da samo ti možeš biti u pravu.
Oprosti ako sam krivo shvatila napisano, eto vidiš ja mogu reći oprosti čak i kada nisam sigurna da li sam 100% u pravu!

< Poruku je uredio Ira_ -- 25.10.2011 8:28:52 >

Ma kakva ljutnja , to ti je tako. Ja sam sve napisala onako iskreno, jer muljanje mi je bez veze. Cuj, istina je da mislim da sam u pravu vecinu puta. Ako netko ima jak karakter, tipa mm, onda jedino takvi ljudi uz pomoc dobrih dokaza, bi imali sansu dokazati da nisam u pravu i da bih trebala sagledati i njihovo misljenje. Tada, istina, nisam bas previse happy, jer u tim situacijama vidim samu sebe kao netko tko jos ima posla u usavrsavanju. Zato, kao sto si uspjela primjetiti, rijetko pitam za savjete, i jedino komentiram teme iz svog zivota koje su neutralne, ili su napisane za javno dobro (tipa, provokacije od strane malog agresivca prema mom sinu).
Ako uvidim da sam na neki nacin uvrijedila neku osobu svojim nastupom, onda uz veliko samoispitivanje dodjem do zakljucka da bih se i trebala ispricati, te tako i napravim. No moje isprike nisu javne, one su samo izmedju mene i te osobe.

No, sto se tice drusta opcenito, to je ziva koma. To je kao da su svi ja . Tek takav svijet ne bi bio dobar. No, nemoj me krivo shvatiti, ja sam tolerantna sto se tice npr. :gay populacije, drugih vjera, drugih rasa, drugih obicaja... kao sto rekoh, ja sam jedino netolerantna na tudju glupost, i lazi.