ići ću još jednom, svakako..

samo me začudilo to.. neočekivano..

i još je rekao da ne volim bit sama, rekla sam da ne volim, naravno i pitao me za najranije sjećanje iz djetinjstva koje imam, a to je kad sam bila u kindiću, vjerojatno se tek probudila, mama i tata su spavali kraj mene a ja u mraku, sama.. vjerujem da sam htjela da me jedno od njih dvoje primi i zagrli a njih nije bilo.. tako da vjerojatno zna što radi..

zbunio me i s tim da čovjek treba biti spreman da se mijenja, a što ako se ispostavi da sve ono što sam do sada mislila da je ispravno da na kraju ispadne da nije, i da trebam da potpuno promijenim svoj čitavi svijet.. najviše me strah da ne ispadne da se s mužem uopće ne slažem i da bi najbolje bilo da se rastavimo, pa srce bi mi puklo.. istina da smo skroz različiti, ali ga jako jako volim..

a ne vjerujem da je ,kad je rekao da čovjek mora biti spreman na promjene,da je mislio na tvog muza da ga mjenjaš nego na neke poglede kroz život i mišljena...vjerovatno ćes kroz terapije mjenjati odredjena mišljenja o nečemu ili nekomu ,tako isto i stavove,otvorićes se prema novim mogućnostima,a ako to i u nekom slučaju bude uticalo na mišlčjenje i o tvom muzu i da dodjes do saznanja da to nije to što zeliš u životu ,vjeruj mi ,neće ti srce pucati nego ćeš biti zadovoljna jer ćeš onda težiti ka sreci i zadovoljstvu kakvom sebi želiš u životu,sve drugo će ti biti manje bitno....ja sam sad svasta ovde nadrobila al nadam se da ces shvatiti sta sam htjela reci

uostalom ti i ides na terapije da mijenjaš svoja mišljenja i stavove i općenito sliku o svom životu,al na bolje naravno

< Poruku je uredio mala pcelica -- 15.8.2012 10:13:16 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

shvaćam što si htjela reći pčelice..

nadam se da neće tako ispasti, da mi je posljednjih deset godin živvota bila laž..

dijelimo i dobro i zlo, kuću, auto. život.. ma sve..

al nemoj o tome sad da razmišljaš i da se opterecuješ...sad ti se to sve čini tako jer si u "grču" živila godinama i potiskivala stvari u sebe,sad to treba sve fino da izadje napolje da bi se rasteretira
znaš kao se kaže -"uteraj dobro da izadje zlo" ja se salim malo...vidićes da nije sve tako crno ...
i meni bi pasala psihoterapija ima puno toga da izadje iz mene,znam da me guši i ne mogu se sama toga osloboditi...mozda jednom i ja krenem na terapije

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

to je to baš kako kažeš.. čovjek je svjestan nekih problema a ne može ih sam riješiti sa sobom, treba pomoć..

drago mi je da me on podržava da idem, makar sam u strahu kaj će sve izaći na vidjelo,eto opet moj problem sa kontrolom, bojim se da mi se ne izmakne tlo pod nogama..

možda nekog psihologa da pronađeš, i oni se bave psihoterapijom, a nisu tako skupi, pogotovo ako ideš na crno..

vidim sad razliku nakon jednog puta kad sam bila kod njega a vjerojatno ću vidjeti sve više i bolje razlučivati što je dobro za mene a što nije..

i s vremenom naučiti sama se ponašati u skladu s time..

veli powergirl da je ona pisala bilježnice sa svojim mislima i da joj je to pomagalo.. možda to da probaš, čovjek se zamisli svašta mu iz misli izađe kad to stavi na papir..

pokušala sam, ali ako ntko to ne pročita što sam napisala, čemu onda?

svakako je stručna pomoć dobrodošla u našim situacijama..

cure, sorry što se petljam, ali možda da se ode kod nekog dobrog svećenika? imaJU puno iskustva i badava su

_____________________________

Gosn Micek 4.4.2011.

Gosn Braco 20.12.2012.

swraphyne, moj problem je dublji od toga da bi ga razgovor sa svećenikom mogao razriješiti.. očito..

bila sam razgovarala sa svojim župnikom i jedino pametno što sam od njega čula je da ne smijem dopustiti da mi emocije utječu na razum, ali uzalud kad se u meni dosta toga događa čega nisam svjesna posve i puna sam konflikata, i trauma, da bih i h mogla razriješiti sama..

za pobačaj mi je rekao da je to smrtni grijeh i da nek čim prije ispovijedim to i tražim oprost od Boga.. a meni koja se nije oporavila, ne smije to govoriti,, nije baš neki psiholog očito.. još mi nabija osjećaj krivice zbog pobačaja..

za nekog kojemu je najveći problem kaj obući taj dan na posao je možda svećenik dobar za razgovor, kao lajtmotiv, ali meni sigurno nije.

meni treba stručna pomoć da osvijestim sve, samo me sad strah kaj to sve moram osvijestiti, odnosno kaj će sve isplivati na površinu..

da ne ispadne da mi je čitav dosadašnji život bio laž i da moram sve iz temelja mijenjati..

a nemam pojma. meni je jako pomogao jedan fratar, saslušao me bez predrasuda i savjetovao. a ne kontam zašto bi trebala ispovijediti pobačaj? spontani je bio, jel da?

_____________________________

Gosn Micek 4.4.2011.

Gosn Braco 20.12.2012.

ma kakav pop kakvi bakarači
ja nemam straha od toga sta ce sve izaći na povrsinu,ja to i zelim,da se jednom za sva vremena riješim unutarnjeg pritiska i nakupljenih emocija,strahova i ostalih sranja...dugo dugo imam potrebu da to izbacim iz sebe....mozda nekome moze pomoci zapisivanje osjecaja,meni nebi..kao prvo ja ne znam svoje osjecaje da prenesem na papir kad ih ni riječima ne mogu da opišem,pa kako cu ih onda pisati na papir,a i to sto ti kazes ,sta mi vrijedi kad to nikad niko nece pročitati,a sama si ne mogu pomoći....

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

draga leptirice moja psihoterapija je isto bila zadiranje u sve sfere života i sva vremenska razdoblja,tako da je to izgleda uobičajen postupak.također sam se morala vraćat pričama u najranije godine života,razgovarat o roditeljima,obitelji,djetinjstvu,odnosu sa mamom,tatom...isto tako mi se činilo da gubim vrijeme sa takvim pričama al vjeruj mi pomaže da dokučiš neke stvari o sebi.sjećam se ja kad sam pošla na psihoterapiju mislila sam sad će mi dat neke tabletice,par savjeta kako sve popravit i gotovo,al nažalost ne ide to tako,nekad se uzrok svih problema krije daleko u djetinjstvu i duboko u nama i treba vremena da shvatimo di griješimo. ja sam isto kao i ti perfekcionista,ovisnica o kontroli i o tome da ni okome ne ovisim, da budem jaka pred svima bez obzira što je u meni krš, i dugo mi je trebalo da počnem radit na tome,da dopustim psihoterapeutu da mi ukaže na moje greške i želju za kontrolom. jako teško mi je bilo prihvatit da ne mogu JA utjecat na sve,ovisit samo o sebi,vezat se za nekoga i sve raditi savršeno.al treba se potruditi,dopustiti biti slab,ovisit o nekomu jer tek tako sam mogla shvatit svoje slabosti,greške i počet radit na sebi.
slažem se djelomično i sa seraphyme,da razgovor sa svećenikom može pomoći,al samo ako je svećenik razuman i ako se susretao sa sličnim problemima inače samo naiđeš na osudu.ja sam vjernica i isto tako sam išla na razgovore kod svećenika al nije svaki svećenik razumio problem i pružio odgovor.kad sam bila u najgoroj fazi od panike nisam mogla više od godinu dana ući u crkvu pa sam gledala misu na tv-u il slušala na radiu,čitala bibliju i nisam izgubila vjeru a kad sam konačno uspijela ući u crkvu otišla sam na ispovjed,doživila napad panike u ispovjedaonici a najgore od svega je bilo to što svećenik nije razumio što je panika al to ga nije spriječilo da mi očita bukvicu kako se pravi vjernici redovito ispovjedaju i pričešćuju i da mu nije jasno kako u godinu dana nisam mogla doć u crkvu!al hvala Bogu nisu svi isti,nedugo nakon toga,otišla sam u župni ured i tamo susrela razumnog svećenika sa kojim sam razgovarala više od sat vremena i koji mi je pružio odgovore na neka pitanja i rekao mi kako moliti,vjerovati da će sve biti bolje

njima je sve to isto.. prvi je bio zadržana trudnoća, odumro plod, drugi je bio septički pobačaj, skoro sam umrla i ja, treći nisam željela inducirati makar su me nagovarali i čekala da plodna voda sama procuri, tako da je bio spontani.. kao da nemam dovoljno krivnje jer imam takav organizam da ubija moju djecu i radi protiv mene, još mi i on očita bukvicu točno kako je pčelica rekla..

znači da ipak psihoterapija pomaže i da se to tako radi guess.. kažem sad me strah da ne ispadne da muža uopće ne volim, a mislila sam da ga volim, on mi je u životu jedina konstanta on je jedini koji je tu.. za ostalo me nije toliko briga, koliko za to.. tko zna što sve moj um krije i da li sam ja spremna prihvatiti sve to ovako ranjiva kakva sam sad..

mala pčelice, sad mi je jako žao da ispadne to tako da nemaš i da ne možeš kome da se povjeriš.. ja ipak mogu pričati sa mužem, makar me ne razumije, ali ipak mu mogu reći..

ma mogu i ja reci muzu,i on je bio u jednom periodu svog zivota u toj situaciji,al sam se izvukao,ali meni ko i tebi (a vjerujem i svima ostalima) treba neko da to "iščeprka " iz nas i da nam da prave smjernice kako dalje...jednom riječju treba mi stručna osoba
baš sam mm jutros rekla da trebam opet kod psihijatra,prvo sto me je pitao je "pa šta ti je sad? " on misli da je sad sve u redu,da mi te tablete pomazu i da sam sad "normalna" ,a ne zna da ja to i dalje drzim u sebi iako se na prvu čini da je sve u redu,al jednostavno prvo zbog sebe,a onda i zbog svih ostalih nedam si da pokleknem,tako da to duram sama i ne zelim nikom od mojih nista govoriti ...sama sa sobom vodim ratove
ovih dana cu se malo raspitivati dal ima i kod nas kakav normalan psihoterapeut,mislim da je vrijeme da i ja krenem sa "čišćenjem" ,a vi ste mi dale još veći poticaj možda bi ja to odavno probala,al kad hebene kune uvijek trebaju za nesto drugo,a nikad za ono sto je stvarno vazno


leptirice ne brini,nećeš uvijek biti ranjiva,puuuuno ćeš ti ojačati,vidićeš,tek si krenila na terapije ....

< Poruku je uredio mala pcelica -- 15.8.2012 17:07:52 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

,e pcelice pun pogodak!hebene kune,ja sam juce plakala zbog hebenih kuna i celave bebe!podosta tuge u meni izaziva nedostatak kuna i posla,radim kao crnac na suncu i kisi,a onda dodje dan prije rodjendana moje princeze i htjela sam joj uzeti bebu ali nema isplate nema bebe!plakala sam kao da sam ja u pitanju(vjerojatno jos gore)i odmah sam se sjetila kako sam plakala kad sam htjela bebu celavu a nitko mi je nije imao kupiti!osjecala sam se juce kao go...,uvjerena da ne zasluzujem tu moju djecicu kad im za rodjendan nemogu kupiti ni bebu!ni danas mi nije puno bolje,jer sta vrijedi sto cu joj je kupit za tjedan dana ako bog da kad je rodjendan danas?fuj,ljuta sam na samu sebe,i bas u bedu

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

draga pčelice,

ja sam iz okolice varaždina, treba mi 1 sat do zagreba, gdje je regionalni centar za psihoterapiju, i jedino u zg. psihoterapeuti rade na uputnicu.. ali sam se s mm dogovorila odnosno on je predložio da radije idem privatno u vž. da ćemo novac namaknuti, nego da se brine kako sam doputovala u zg. jel sa mnom sve u redu i tako..

ako imaš koga pitaj, možda u tvojoj blizini ima neki psihoterapeut koji radi na uputnicu, pa da k njemu ideš? psiholozi u obiteljskim centrima se isto bave psihoterapijom..
raspitaj se samo.. pitaj svog psihijatra ili liječnika opće prakse da te uputi oni će sigurno znati.. imaju i privatne poliklinike psihoterapeute, pa provjeri i na internetu.. ja sam do ovog došla na preporuku, ali sam ga kasnije i na internetu našla..

girlpower, da ti kažem nešto - moji isto nisu imali baš puno novaca kad smo brati ja bili mali, i sad sam zahvalna mami jer nas je odgojila i podigla na noge a ne osuđujem je jer nam nije kupila ovo ili ono.. znam da ti je sad teško ali tvoja će ti djeca biti zahvalna zauvijek kad shvate jednog dana da si ti njim dala puno više od jedne glupe ćelave bebe koje se niti neće sjetiti.. imat će tvoja djeca uvid u realnost svijeta a ne da žive u oblacima zaštićeni od svih i svega pa jednog dana neće znati snalaziti se u životu.. time im činiš uslugu ustvari, vjeruj mi.. znam da ti je sad teško, ali predbacibvati sebi radi nečeg nad čim nemaš apsolutno nikakvog utjecaja je trošenje energije bezveze i uzalud..
zato glavu gore, ispeci kćeri tortu ako možeš, poljubi je i čak i ako ona bude ljuta na tebe nemoj joj zamjeriti dijete je i ne zna još sve o životu..

Znam leptirice,znam da ce im ta skromnost mozda u zivotu dobro doci...al znas kako je kad se srce svadja s razumom...jer cjeli mi je zivot jadan na taj nacin...nisam ljena osoba a sta mi to vrijedi kad nemam posla,ubija me to sve!neimastina,besposlica,i tak me onda to pogodi iznenada...podsjeti...citala sam tvoje postove,mislim da je u pravu... vecinu stvari nosimo od djetinstva...bol kao grba uvjek s nama,na ledjima.kad to prebolis i shvatis vjerojatno je lakse zivjeti dalje

_____________________________

13.04.2000 miko
20.02.2003 gago
17.06.2005 beba
15.08.2010i jedina princeza zvana JEJA

samo sam te htjela utješiti malo.. zagrli je i poljubi i blagoslovi svoj život zato jer ih imaš, ne pitajuć se jesi li i h zaslužila ili nisi.. otežavaš i sebi i njima.. njim treba mama a ne beba.. time ih učiš krivim životnim vrijednostima.. u vama, u obitelji je vrijednost i nema tog novca koji bi to mogao zamijeniti i nadomjestiti..

ja bi ne znam kaj dala da je moja mama živa i da mogu s njom razgovarati ali eto ne mogu a tvoja djeca imaju tu sreću i blagoslovljena su radi toga.. ti im trebaš a ne materijalne stvari.. treba im zagrljaj i podrška a ne bebe i igračke..

vjeruj mi draže im je da imaju tebe da ih možeš zagrliti i poljubiti i voljeti ih.. ja nemam mamu, a svaki dan mi nedostaje i ja bi rado da nije umrla.. čak i dok je bila živa imala sam isti stav o siromaštvu i o obitelji.. naučilo me poštovati neke vrijednosti koje nisu novčane prirode, tako će i tvoja djeca..

to im je vjerovala ili ne usluga za život, ako sad ne shvaćaju uvidjet će kasnije, stajat će sa nogama čvrsto na zemlji, zahvaljujući okolnostima u kojima su odrastali..

bit će s vremenom zahvalni na svemu tome..

pitala sam jednom dr. opće prakse dal ima psihoterapeut da ide na uputnicu,kaze da nema da moram sama ići privatno..sad je dosla neka druga dr mozda će ona nesto vise znati ili bar nek mi preporuci nekoga

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

pčelice, pitaj psihijatra kojem ideš, postoji sigurno regionalni centar u kojem rade psihoterapeuti na uputnicu ili jednostavno potraži na internetu. u krajnjem slučaju nazovi rebro zagreb kliniku za psihoterapiju, sad ću potražiti br. tel pa ti napisati pa pitaj gdje postoji u tvojoj blizini centar koji se bavi psihoterapijom na uputnicu. idem odmah naći broj.

klinika za psihološku medicinu rebro 01 2376 390 je broj na koji se dobivaju informacije, nazovi pa pitaj za centarkoji je u tvojoj blizini. evo prvog koraka koji možeš poduzeti.. u vž ima i centar za obiteljsko savjetovanje, možda ima i kod tebe nešto slično, pa da pokušaš i tamo.. vidim da te jako tišti to tvoje stanje i pohvaljujem inicijativu da si pomogneš to je prvi korak, tako mi je i terapeut rekao..

pčelice, možda je taj dan o kojem si pričala da će možda doći došao, dan kad ćeš početi kvalitetno rješavati probleme s kojima se dugo dugo nosiš..

bio je tata danas kod mene i nekako mi se narugao, u njegovom stilu, kako on to zna i ja sam momentalno osjetila kako se podiže obrambeni zid oko mene i makar mu nisam odgvorila na tu zamjerku shvatila sam o čemu je terapeut govorio kad mi je rekao da ne podnosim kritike i da sam u životu često bila izložena kritikama i da imam obrambeni mehanizam. nisam toga do dana današnjeg uopće bila svjesna..

leptirice hvala ti puno,nazvacu ih sutra pa pitati,sad je vec sigurno kasno....a mozda danas ni ne rade jer je gospa...


a sto se tiče odbrambenog mehanizma imam ga i ja...ja recimo imam problem sa mojim starim sto mu ne mogu nista odbrusiti ili mu se suprostaviti,a cjelog zivota me kritikuje i omalovazava i čega god se ja uhvatim u svom zivotu on kritikuje i pljuje po tome jer mu nista nije dobro sta ja napravim, a ja jednostavno nemam snage da mu odbrusim i postavim ga gdje mu je mjesto ,nego u sebi kipim i progutam,pa poslje u svojoj glavi zamišljam kako mu govorim da se vise ne petlja u moj zivot i da me njegovo mišljenje i kritika ne zanimaju,al te riječi jednostavno ne mogu prevaliti preko usta,a ždere me to
ja prema svima inače imam neki čudan pristup pa me često ljudi smatraju arogantnom osobom,a to je u stvari samo moj mehanizam za odbranu od novih kritika
vidiš nešto čak imamo isto

< Poruku je uredio mala pcelica -- 15.8.2012 19:56:28 >

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

pčelice, nema na čemu, ako sam barem malo pomogla. drago mi je..

vidiš, takve stvari postoje u našoj svakodnevici a mi uopće nismo svjesni toga, ja sam danas tek osvjestila to.. i ne bi bila da nisam bila kod terapeuta.. tako da ću definitivno ići opet barem još jednom a vjerojatno i dulje vrijeme..

svi mi imamo svoje mane, ali kad osvijestiš neke stvari, puno toga postane jasnije..

kažem ti još te puno posla čeka ko terapeuta ...a i mene boga mi ,samo daj boze da imaju neki da idu na uputnicu ...

_____________________________

?"Često čovjek trpi i nekoliko godina, smiruje se, podnosi i najokrutnije kazne, i odjednom se slomi na nekoj sitnici, na nekoj gluposti, gotovo ni zbog čega."

ovo ću samo potpisati... za mene puno ljudi misli da sam arogantna i umišljena, da sam ufurana! ali to je moja maska, da znaju što se skriva u dubini mene nitko nikada ne bi pomislio nešto takvo,ali kada me upoznaju shvate da sam "normalna"
draga pčelice i ja ti imam isti problem, samo sa muževim roditeljima....toliko me nekad kidaju postupcima,a ja šutim i trpim u sebi jer ih ne želim povrijediti... do negdje prije sam isto kao i ti morala slušati uvrede svoje drage tete kojoj isto što god da napravim je površno, nikakvo i isto sam morala paziti što ću joj reći jer je jako uvrijedljiva, a svaka njena riječ je kidala jedan dio mene iznutra
na kraju sam na lijep način rekla sve što mislim da bih dobila odheb s njene strane zauvijek... ali lakše mi je jer se više ne moram pravdati njoj i paziti da ju ne uvrijedim kad ona meni kaže nešto slično...draga leptirice...i moja psihoterapija kreće od najranijeg djetinjstva, jako je zbunjujuće to sve na početku i često znam ostati bez teksta kad razgovaram sa psihoterapeutkinjom jer me bas zbuni primjer zadnjeg puta: pitala me kad sam se osjećala ovako kako se danas osjećam, a ja sam navela par primjera,pa poslije kad sam izašla od nje prebirem pitanja po glavi i dolazim do sasvim drugih zaključaka...da možda se ja ustvari cijeli život osjećam tjeskobno,a da to nisam bila svjesna niti je to ovoliko bilo izraženo...draga girlpower, ja ti govorim iz svog iskustva... moj otac je meni kupovao što god sam htjela, od najnovijih mobitela, markirane odjeće, igračaka od metar, barbike, ma sve,ali meni to nikad nije bilo to! jer ja sam željela njegovu LJUBAV!!!!!!
tako i baka kakva god je bila, kupovala mi,ali nije pružala LJUBAV! ja sam gladna LJUBAVI!!! ja sam gladna sigurnosti koju samo roditelj može pružiti...zato te molim, umjesto suza, nasmješi se svom djetetu, zagli ga i reci koliko ga voliš.... danas-sutra bit će ti zahvalan na odgoju i ljubavi a ne na bebi koju će svakako strgati za par dana... kamo sreće da mogu sve svoje igračke i materijalno zamijeniti za majku koja će me voljeti

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac