[Sadržaj poruke je obrisan]

danas mi se neda razglabati jer nisam cijelu noć spavala, jan je bolestan...

[Sadržaj poruke je obrisan]

a pojma nemam, za vikend temperatura 39.8, treso se od hladnoće, dr kaže da mu nije ništa i da mu je smao malo grlo crveno, ali da to nije za antibiotiok.,..u nedj mu sve bilo ok, lagana temp, a jučer smo se javili našoj dr koja je na GO pa nam je zamjena rekla isto: sve ok, pluća čista, uši ok, malo lagano crveno grlo, ali ne alarmantno i dala nam je antibiotik ako se temperatura vrati.....i onda noćas užas....vikao je cijelu noć, svakih poala sata-aaaaaaaaaa i onda zaspi dalje...valjda ga je bolilo grlo jer sma čula da teže guta....pa sam mu dala antibiotik pa ćemo sad vidjeti, ako mu bude bolje, onda ta "mala upala" i nije bila tako mala....

Žao mi je zbog Jana... nek ozdravi brzo
Ali ja ti moram napisati, pa ti odgovori kad budeš bolje
Imam psa već sedam godina. Nabavili smo je čim smo se vjenčali. I obožavamo je. Doista - prvih je godina ona bila naše dijete. Jednako strepiš da joj se nešto ne dogodi, jednako juriš "doktoru" kad je bolesna. Jednako brineš jel joj paše hrana, uvjeti, kad mora piškiti i slično. Istina, s njom je lakše jer može ostati doma sama, a opet teže jer je ne možeš ponekad povesti sa sobom gdje bi htio pa je zapravo imati psa ograničavajuće u odnosu na dijete. Npr. na more je nikad nismo vodili već smo je ostavljali kod moje mame.
MM i ja nismo 3 godine mogli dobiti bebicu i naš peso nam je bio kao beba. I mogu ti reći - što se tiče veselja, radosti, učenja, nema velike razlike. Psi (osim govora) razvojem i razumijevanjem dođu na razinu djeteta od cca. 1,5-2 godine. Mene moja kujica ponekad još uvijek bolje razumije što želim od nje
Sad kad se rodila bebica, osjećam da malo manje brinem o psu. Ne u smislu zanemarivanja, već jednostavno ako vidim da je npr nešto boli ne jurim odmah doktoru i sl. već pričekam. No to je valjda stvar i prioriteta i iskustva. Naravno da ona sad dobiva manje pažnje i ponekad se grizem zbog toga, ali nastojim joj to nadoknaditi.
Sve u svemu, psi ti ne mogu zamijeniti dijete i kad jednom imaš dijete, vidiš da je to ipak drugačija vrsta sreće, no dok nemaš - pas je zaista najbliže što možeš doći tom osjećaju. I zato razumijem kad neki tako pričaju o svojim životinjama iako ja niakd nisam imala potrebu tako govoriti. A ja i danas uspoređujem psa i dijete i to mi je sasvim normalno upravo zato što znam da to nije isto i nemam kompleks od toga da netko moje dijete poistovjećuje s psom jer znam da to niti jedan vlasnik psa ne radi, jednostavno želi podijeliti sa mnom svoje oduševljenje svojim ljubimcem

_____________________________

Već nas je puna kuća...

Cure moje, našoj Njanji je pas samo životinja i dragi kućni ljubimac i neusporediva je vaša ljubav prema psu i njezina ljubav koja ga nema.

Iako ja nju potpuno razumijem i shvaćam što hoće reći,  shvaćam i vas jer za mene je pas ravnopravni član obitelji i da dobijem malog slatkog bespomoćnog štenca zvala bi moja beba koliko god da to druge ljutilo.

Bilo mi je ugodno raspravljati na ovoj temi i ako se bilo tko uvrijedio, ja se unaprijed ispričavam

_____________________________

Drekavac Mihael stigao 11.11.2010.

lilia..nema ti kaj bit neugodnjak,nit se ima kaj ko naljutit il uvrijedit...nitko nikog nije vrijedao....al kvragu pa svako ima svoje misljenje...
i to kaj njanja pise netko podrzava i to kaj netko drugi pise opet netko podrzava...
... ...


_____________________________

BEK 27.o5.o9.

ja podrzavam njanju sigurno da se necemo razumjet nikad oko tog.....ko sto ja nemogu shvatit to odusevljenje i da je pas nesto nekom tolikoooo tako vjerovatno nece netko shvatit zasto je za mene ta zivotinja ko i sve druge zivotinje,na neke sam se postove bas nasmijala,koliko su neki uzivljeni u tu ulogu....al sta ces....

_____________________________

...Osobe koje vas mrze su samo zbunjeni ljudi koji nemogu da razumiju zasto vas svi ostali vole ;)))).....