Pozdrav svima :) Moja Nika je rođena 19.07.2012. u 33 tjednu s 2740 i 47 cm,bila je u inkubatoru 15 dana,samostalno disala.Sad smo stalno po doktorima na kontolama,uskoro krecemo i na vjezbe jer bas nemoze drzat glavicu...Dajemo joj puno puno ljubavi,svaki dan vjezbamo i uzivamo u svom malom anđelu :)))

Ništa ne brinite! Samo pozitivne misli. Vježbice i kontrole moraju biti i bolje je tako da ste pod nadzorom. Sve će to doći na svoje.
Normalno je da se kasni s motorikom onoliko koliko je dijete ranije rođeno.

Samo redovno vježbajte doma.

Na svu sricu sve joj je bilo u redu,jedino sad moramo na vjezbe u bolnicu jer nece drzi glavicu lipo,stalno ju zanosi..Na kontroli kod pedijatra prije par dana imala 5200 i 58 duga i 3 miseca nam je vec

Veliki pozdrav svim mamama

Pošto smo nove, da se i mi predstavimo.....
Moja mala mrvica je odlučila uraniti mjesec dana i doci kao najlijepši božićni poklon.
Dakle, rođena je 22.12, u 36+1 tjednu, hitnim carskim rezom: Zbog kalcifikacije posteljice biofilni profil je bio samo 4. Rođena je s 2010g i 44 cm. Mjesec dana smo provele u bolnici, dok mije dobila kilazu a od toga 15 dana u inkubatoru,tek 16.-ti dan sam je napokon smijela uzeti u ruke.Predivan osjećaj koji ću pamtiti do kraja života. Papala je moje mlijeko na bočicu dok je bila u inkubatoru, a danas kombiniramo malo boćic malo prsa jer se umori pa zaspe na prsima. Danas ima 2520g i 48 cm.

Dobro nam došle!

Dobrodosla
Cestitam na bebici, i zelim vam svako dobro. Uzivajte

_____________________________

Sterne fallen nicht von Himmel,
sie werden geboren

Bok, mi smo isti nove ovdje, i ovo je nas 1.post ;-) Emma je rodjena u 32 tjednu, 1,6 kg, i 41 cm, sad ima 2 ipo godine, 14 kg, i oko 93 cm, nikad nismo imali problema, sve je teklo normalno, samo sto na zadnjem pregledu prosle godine kod oftamologa, su nam rekli da mozda ima malu dioptriju, ali da ce se to mozda ispraviti na sljedecem pregledu kojeg ima u 6.mj, da je to kao uobicajeno, pa me zanima jeli netko imao iskustva s tim?
I jos nesto, cesto joj suzi oko lijevo, ne zacrveni se, ne boli je, nego jednostavno suzi, doktori nam, naravno, nisu nista posebno rekli nego kao, to je normalno kod nednoscasi, pa sad i to ako netko zna? Pozdrav veliki ;)))

Pozdrav svima, Jan je rođen u 35 tjednu sa 2800g i 45cm. Bili smo u inkubatoru 6 dana. Nakon dva tjedna u bolnici sada smo već dva tjedna doma i imamo 3300g. Zadovoljni smo.

poz svima eto javljam se na temu cisto da vas sve malo ohrabrim....
eto ja rodila 2008-e sincica od 1380 g i 39 cm...u 32 tj sve je pocelo povisenim kvnim tlakom u trudnoci s to je dovelo do preeklampsije...e pa sad da skratim...izasli iz petrove s 2350,i onda je kako ja to kazem "pocelo"vec kod prvih par mj vidlo se odstupanje od vrsnjaka...znaci s 5 mj nije dizao glavicu na trbuhu i sl...ponekad je znao uc u tezak spazam(grc)iz kojeg je tesko izasao...s 5 mj navrsenih neuropedijatrica nas uputila na fizikalne...poceli smo pohađat vjezbice i vjezbali po Bobath metodi...i sto je mene jako rastuzilo je da nam hzzo da o sam 2 vjezbe tjedno i ja sam nagovorila svoju fizijatricu da ga vijezba pod "fuš" jos ostala 3 dana u tjednu...uz sve te vijezbe ja i sam naucila dosta pa ga kroz vikend sama vjezbala(napominjem da neke vjezbe su teske za izvest pa ih rađe zaobiđite jer mozete postic kontraefekt) ubrzo je propuzao i puzao od 7 mj pa do 13 mj kad je prohodao...savjetujem vam da ne stavljate bebe u hodalice pogotovo nedonoscad jer tim mu motorika postane lijena ...nakon sto je prohodao ko da je sve nestalo...uz to sve danas redovito hodamo na kontrole oftalmologu...ima neki muzikalni sumic na srceku koji kako kazu mu nebi smio smetat u razvoju...psihologu eto i sad logopedu jer najesen krece u skolu...sasvim je normalno dijete na kojem se nevidi da je rođen prerano...zovu ga cudom od djeteta...ja sve vas s istim problemom razumijem...svi vi koji ste to prolazili ili prolazite znam da je tesko...znam kako je kad vas ljudi ispituju il na drugaciji nacin gledaju dijete....ja znam kako je to ne prospavat noci i noci brinuci se....sve je to tesko ponekad ja sam znala nocima plakat kad me niko nebi vidio al ujutro sama sebi bih rekla"to je tvoje dijete...tvoja odgovornost...tvoj smisao zivota i zbog njega trebas biti jaka" nikada al ama bas nikada sebi nisam rekla "ja to vise ne mogu" imajte na umu da ta djeca trebaju puno ljubavi i pazne...moj sin najesen krecu u skolu od 2 god pohađa vrtic i tete ga zovu naprednim djetetom i s cuđenjem me gledaju kad im govorim kroz kaj smo sve prosli imajte puno ljubavi...upornosti i truda jer kako je meni rekla neuropedijatrica oni su ko masa za modeliranje sto vise radite na njima to veci rezlutat dobijate...nadam se da ce barem nekom biti lakse kad ovo procita
eh da i ispricavam se na pokojem gramatickom failu al eto ja to ispricala iz srca

< Poruku je uredio klokanica30 -- 24.4.2014 18:25:51 >