 Iako Rh inkompatibilija jezički označuje tek raznolikost                      ili neslaganje u pogledu prisustva ili odsustva Rh antigena                      na majčinim i fetalnim eritrocitima, uobičajeno ovaj pojam                      podrazumijeva prisustvo protutijela u krvi Rh negativne majke                      koja su u stanju prolaziti kroz placentarnu barijeru i vezivati                      se za fetalne eritrocite, te izazivati njihovo raspadanje                      i destrukciju (hemoliza fetalnih eritrocita). Raspadanje                      fetalnih eritrocita izaziva fetalnu anemiju i visoki porast                      bilirubina u fetalnoj krvi. Kod izrazite anemije dolazi do                      nagomilavanja tkivne tekućine u organima i pod kožom fetusa,                      što se označava pojmom fetalni hidrops. Bilirubin iz                      raspadnutih eritrocita može se taložiti u dubokim jezgrama                      mozga i izazvati njihovo teško oštećenje. Ovo je puna slika                      bolesti koja se naziva hemolitička bolest fetusa (Morbus                      haemoliticus fetalis) i koja se na sreću danas veoma rijetko                      viđa.
                       Iako Rh inkompatibilija jezički označuje tek raznolikost                      ili neslaganje u pogledu prisustva ili odsustva Rh antigena                      na majčinim i fetalnim eritrocitima, uobičajeno ovaj pojam                      podrazumijeva prisustvo protutijela u krvi Rh negativne majke                      koja su u stanju prolaziti kroz placentarnu barijeru i vezivati                      se za fetalne eritrocite, te izazivati njihovo raspadanje                      i destrukciju (hemoliza fetalnih eritrocita). Raspadanje                      fetalnih eritrocita izaziva fetalnu anemiju i visoki porast                      bilirubina u fetalnoj krvi. Kod izrazite anemije dolazi do                      nagomilavanja tkivne tekućine u organima i pod kožom fetusa,                      što se označava pojmom fetalni hidrops. Bilirubin iz                      raspadnutih eritrocita može se taložiti u dubokim jezgrama                      mozga i izazvati njihovo teško oštećenje. Ovo je puna slika                      bolesti koja se naziva hemolitička bolest fetusa (Morbus                      haemoliticus fetalis) i koja se na sreću danas veoma rijetko                      viđa.                                                                 
                                                             Još tijekom trudnoće vrlo male količine fetalnih eritrocita                      dolaze u majčinu krv. Daleko veći kontakt između fetalnih                      eritrocita i majčine krvi dešava se tijekom poroda. Majčin                      imunološki sustav reagira pri susretu s fetalnim eritrocitima                      stvaranjem protutijela protiv onih antigena na fetalnim eritrocitima                      koje majčini eritrociti ne posjeduju. Otuda je sasvim jasno                      da Rh inkompatibilija nastaje samo ukoliko se formula                      krvne grupe sadržana na fetalnim eritrocitima razlikuje od                      one prisutne na majčinim eritrocitima. Razlikuje se nekoliko                      sustava antigena u kojima može doći do imunizacije majke.                      To su Rh sustav, ABO sustav i rjeđe Kell, Duffy i MNSs sustav.                      Sam Rh sustav karakteriziraju antigeni Cc, Dd i Ee. Tako su                      moguće konstelacije CC, cc Cc, DD, dd, Dd i EE, ee i Ee. Osobe                      koje imaju D antigen bilo u kombinaciji DD ili Dd na eritrocitima                      označene su kao Rh pozitivne. Učestalost Rh pozitivnih osoba                      u općoj populaciji iznosi 82%. Nasuprot tomu, jedna osoba                      je Rh negativna ukoliko ima prisutna oba dd antigena. Rh inkompatibilija                      nastaje samo u slučaju kada je majka Rh negativna (dd konstelacija),                      a fetus Rh pozitivan (DD ili Dd). Ovakova konstelacija nalazi                      se u oko 10% svih trudnoća, a do Rh imunizacije dolazi tek                      u 0.5 - 1% trudnoća.
                       Još tijekom trudnoće vrlo male količine fetalnih eritrocita                      dolaze u majčinu krv. Daleko veći kontakt između fetalnih                      eritrocita i majčine krvi dešava se tijekom poroda. Majčin                      imunološki sustav reagira pri susretu s fetalnim eritrocitima                      stvaranjem protutijela protiv onih antigena na fetalnim eritrocitima                      koje majčini eritrociti ne posjeduju. Otuda je sasvim jasno                      da Rh inkompatibilija nastaje samo ukoliko se formula                      krvne grupe sadržana na fetalnim eritrocitima razlikuje od                      one prisutne na majčinim eritrocitima. Razlikuje se nekoliko                      sustava antigena u kojima može doći do imunizacije majke.                      To su Rh sustav, ABO sustav i rjeđe Kell, Duffy i MNSs sustav.                      Sam Rh sustav karakteriziraju antigeni Cc, Dd i Ee. Tako su                      moguće konstelacije CC, cc Cc, DD, dd, Dd i EE, ee i Ee. Osobe                      koje imaju D antigen bilo u kombinaciji DD ili Dd na eritrocitima                      označene su kao Rh pozitivne. Učestalost Rh pozitivnih osoba                      u općoj populaciji iznosi 82%. Nasuprot tomu, jedna osoba                      je Rh negativna ukoliko ima prisutna oba dd antigena. Rh inkompatibilija                      nastaje samo u slučaju kada je majka Rh negativna (dd konstelacija),                      a fetus Rh pozitivan (DD ili Dd). Ovakova konstelacija nalazi                      se u oko 10% svih trudnoća, a do Rh imunizacije dolazi tek                      u 0.5 - 1% trudnoća.                    Određivanje prisustva antieritrocitnih protutijela u majčinoj                      krvi obvezni je dio antenatalne skrbi trudnica. Ovaj test                      (indirektni Coombsov test ili antiglobulinski test) obavlja                      se kod prvog pregleda trudnice i određivanja krvne grupe,                      a potom se kontrolira kod Rh pozitivnih trudnica u 32. tjednu                      trudnoće. Kod Rh negativnih trudnica druga pretraga se obavlja                      u 24. tjednu i treća pretraga u 32. tjednu trudnoće. Ukoliko                      ova pretraga ukazuje na prisustvo antieritrocitnih protutijela                      u titru višem od 1:8 i ovaj titar raste napredovanjem trudnoće,                      postoji sumnja na hemolitičku bolest fetusa. U ovakovim slučajevima                      radi se amniocenteza i određuje                      razina bilirubina u plodnoj vodi. Po potrebi punktira se pupčana                      arterija (kordocenteza) i određuje razina hemoglobina                      i prisustvo anemije u fetusa. Fetalni hidrops nastupa kod                      pada razine hemoglobina ispod 40 g/l. Već nakon 20. tjedna                      trudnoće može se u specijaliziranim centrima poduzeti intrauterina                      transfuzija kompatibilne krvi. Količina krvi koja se transfundira                      varira između 40 i 120 ml, ovisno o stadiju trudnoće i veličini                      fetusa. Liječenje se obično ponavlja svaka 2 tjedna do navršenih                      34. tjedna trudnoće, kada se trudnoća dovršava carskim rezom.
                       Određivanje prisustva antieritrocitnih protutijela u majčinoj                      krvi obvezni je dio antenatalne skrbi trudnica. Ovaj test                      (indirektni Coombsov test ili antiglobulinski test) obavlja                      se kod prvog pregleda trudnice i određivanja krvne grupe,                      a potom se kontrolira kod Rh pozitivnih trudnica u 32. tjednu                      trudnoće. Kod Rh negativnih trudnica druga pretraga se obavlja                      u 24. tjednu i treća pretraga u 32. tjednu trudnoće. Ukoliko                      ova pretraga ukazuje na prisustvo antieritrocitnih protutijela                      u titru višem od 1:8 i ovaj titar raste napredovanjem trudnoće,                      postoji sumnja na hemolitičku bolest fetusa. U ovakovim slučajevima                      radi se amniocenteza i određuje                      razina bilirubina u plodnoj vodi. Po potrebi punktira se pupčana                      arterija (kordocenteza) i određuje razina hemoglobina                      i prisustvo anemije u fetusa. Fetalni hidrops nastupa kod                      pada razine hemoglobina ispod 40 g/l. Već nakon 20. tjedna                      trudnoće može se u specijaliziranim centrima poduzeti intrauterina                      transfuzija kompatibilne krvi. Količina krvi koja se transfundira                      varira između 40 i 120 ml, ovisno o stadiju trudnoće i veličini                      fetusa. Liječenje se obično ponavlja svaka 2 tjedna do navršenih                      34. tjedna trudnoće, kada se trudnoća dovršava carskim rezom.                    Niti kod jedne druge bolesti u trudnoći nisu postignuti tako                      dobri rezultati kao kod Rh inkompatibilije. Redovita antenatalna                      skrb, ultrazvučni pregledi i određivanje bilirubina u plodnoj                      vodi, kao i porod ovisno o stanju fetusa i visini trudnoće                      snizili su pre- i perinatalnu smrtnost djece kod Rh inkompatibilije                      na 0.05 - 0.1 promil. Ovdje se osobiti značaj pripisuje imunoprofilaksi                      kod Rh negativnih trudnica koja se sprovodi unutar 72 sata                      od poroda Rh pozitivnog djeteta.
                       Niti kod jedne druge bolesti u trudnoći nisu postignuti tako                      dobri rezultati kao kod Rh inkompatibilije. Redovita antenatalna                      skrb, ultrazvučni pregledi i određivanje bilirubina u plodnoj                      vodi, kao i porod ovisno o stanju fetusa i visini trudnoće                      snizili su pre- i perinatalnu smrtnost djece kod Rh inkompatibilije                      na 0.05 - 0.1 promil. Ovdje se osobiti značaj pripisuje imunoprofilaksi                      kod Rh negativnih trudnica koja se sprovodi unutar 72 sata                      od poroda Rh pozitivnog djeteta.                     U                      mnogim zemljama se zaštitna injekcija daje i tijekom trudnoće,                      osobito kod krvarenja u trudnoći (prijeteći spontani pobačaj,                      placenta previja), kod provođenja metoda prenatalne dijagnostike                      (biopsija korionskih resica, amniocenteza), i preeklampsije.                      Imunoprofilaksa (zaštitna injekcija) kod Rh negativnih                      trudnica podrazumijeva primjenu imunoglobulina protiv Rh pozitivnih                      fetalnih eritrocita (Anti-D imunoglobulini). Ovi imunoglobulini                      se vezuju na fetalne eritrocite u majčinoj krvi i razaraju                      ih prije nego što reagira majčin imunološki sustav stvaranjem                      vlastitih protutijela koja bi onda osobito pogibeljna bila                      za bebu u sljedećoj trudnoći.                                                                                    Dr. Vesna Harni                                                                                                                                            Literatura:
                       U                      mnogim zemljama se zaštitna injekcija daje i tijekom trudnoće,                      osobito kod krvarenja u trudnoći (prijeteći spontani pobačaj,                      placenta previja), kod provođenja metoda prenatalne dijagnostike                      (biopsija korionskih resica, amniocenteza), i preeklampsije.                      Imunoprofilaksa (zaštitna injekcija) kod Rh negativnih                      trudnica podrazumijeva primjenu imunoglobulina protiv Rh pozitivnih                      fetalnih eritrocita (Anti-D imunoglobulini). Ovi imunoglobulini                      se vezuju na fetalne eritrocite u majčinoj krvi i razaraju                      ih prije nego što reagira majčin imunološki sustav stvaranjem                      vlastitih protutijela koja bi onda osobito pogibeljna bila                      za bebu u sljedećoj trudnoći.                                                                                    Dr. Vesna Harni                                                                                                                                            Literatura: 
                             
                            1. Maas DHA at al. Bedeutung der antenatalen                            Rhesusprophylaxe. gynäkol prax 1991; 15: 35-40 
                            2. Behrens O, Schneider J. Probleme und Nutzung                            der antepartualer Rhesus-Prophylaxe. Frauenarzt 1995;                            1172-1178 
                            3. Knörr K, Knörr-Gartner HK, Beller FK, Lauritzen                            C. Geburtshilfe und Gynäkologie. 3. Auflage. Springer                            Verlag Berlin Heidelberg New York, 1989.