Kako li da nazovem temu,eto prolaze dani,ponekad toliko padnem u neku depru,često kad legnem u krevet razmišljam i,razmišljam da li sam išta mogla učiniti za svoje prvo dijete,sjetim se onih lažnih trudova zbog kojih su me u bolnici stalno ispitivali da li ih osjetim,nisam ih osjetila da li sam je mogla spasiti da sam tražila da me porode ranije,Sječam se svakom njenog udaranja koje je bilo jako udaranje da li su to bili zadnji trzaji,nekad se osječam koda je s tim lupanjem tražila pomoć,koda mi je htjela nekako poručiti mama spasi me Znam da sada imam divnog anđela zbog kojeg živim ,dišem i zbog kojeg sam sretna,

draga moja, nemoj se optuživati, jer da si znala način da joj pomogneš, sigurno bi to učinila!
da si znala da je ona uopće u opasnosti, napravila bi sve da to spriječiš!
NISI znala!
Nemoj sebe optuživati zbog stvari na koje nisi mogla utjecati!
Ništa ne možeš promijeniti time što se loše osjećaš, ne možeš ju vratiti, na žalost... a ni sebi nećeš pomoći tim mislima...
predaj to sve u Božje ruke... smiri se...
Liamu trebaš mirna, vedra i neopterećena stvarima na koje ne možeš utjecati...
imaš anđela koji ti u nebu sigurno treba da te zagovara.... tako je moralo biti... drugog odgovora nemam, ti jednostavno NISI KRIVA!!!!

ima vremena... još stigneš imati curicu

draga nemoj biti tužna,nisi ti kriva

joj tuzno  jakoo . neznam sta rec kad se sjetim place mi se imala sam slican slucaj ali u ranoj fazi

_____________________________

moja mala cura je moje sve...

nato moja draga nisam to znala...nedaj mi se, ti si divna mama svome malom andelu i nisai mogla znati da li je nešto sa bebom ili ne...nemoj sebe kriviti nisi ti kriva..ja znam pasti u depresiju jer se pitam da li sam ja dobra mama i jesam li ja normalna žena kad ne želim više djece...nemoj mi se dati.evo zagrljaj za tebe veliki največi.



_____________________________

Alex 2.5.2009
pravi sam decko veliki :) stize mi brat 11.12. 2013

kratko i jasno...sjeti se tog anđela na način da je tu, da čuva ovozemaljsko Božje djete koje imaš uz sebe...probaj stvoriti sliku savršenstav a ne tuge i nečeg što je moglo biti...
pusa!


_____________________________

"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."

nato sve znam i sve znaš.... 
tu sam ako me trebaš


_____________________________

gibam...

_____________________________

BEK 27.o5.o9.

Ne daj se tugi
Zbog anđela koji je sad kraj tebe, ne daj da on osjeti tvoju tugu

nato mislim da ne postoje rijeci utjehe u takvim situacijama...ja ti zelim da sto lakse prebrodis svoj gubitak,ako je ikako moguce....drzi  se ne samo radi sebe vec radi svoga sincica,...a svog malog andjela cuvaj u svom srcu

nisam znala za tvoju tugu

žao mi je svake žene koja to mora proći i preživjeti...

mariachi je sve lijepo rekla, nadam se da ti je bolje

jaka si ti, nato

_____________________________

Ča je život vengo fantažija....

Nisam ni ja znala!
Iskreno mi je žao!!!! Ne znam što ni reći, rasplakala si me!!!

_____________________________

Nika 26.08.2009.

Morat ćeš prestati tako razmišljati. Najgore je kad se čovjek prepusti tuzi. A ti to činiš u trenutcima kada ležiš i svjesno ideš misliti na sve. Znam je možda morbidno, ali ponekad pomislim- Što ako se nekoj od mojih anđela nešto dogodi? Isto, mislim da bih poludjela. Onaj emotivni dio mene govori kako bi samo legla, plakala i poželjela umrijeti. Onaj realni mi govori da moram ostati jaka. Jer one ne bi željele da patim. Ne bi sigurno...
Ne dopusti si takve trenutke koji te zovu da se mučiš. Dobro je da osjetiš tugu, daleko od toga...Ali nemoj pustiti da vlada tobom. Tvoje sunce je gore. Ako si vjernik, znaš da joj je predivno. Znaš da te čeka...A do tada, uživaj u onome što imaš...
Jer, ovozemaljski život je kratak naspram vječnosti koja nas čeka...

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

jako mi je žao zbog toga, cure su ti već rekle da ti nisi kriva, ali ako se depresija nastavi ja bi potražila stručnu pomoć liječnika psihijatra.

[Sadržaj poruke je obrisan]

zao mi je nato
nemoj se kriviti,nisi mogla nista uciniti
zivi za svog Liama a prvog andjelka cuvaj u srcu

_____________________________

Joj,nato moja,jako mi je žao što si sve to morala proći i još uvijek prolaziš.Ne daj se tuzi,živi za svoga sinčića i budi sigurna da hga sekica odozgo čuva...Po svim tvojim postovima bi rekla da si jako optimistična i žena puna života,želim ti da takva i ostaneš...

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

joj nato pa da si znala bi svom sigurno pomogla ali takve stvari NE MOŽEŠ ZNATI jer bi i ja onda imala sada 2+1 žive djeca a ne samo 2propale .
ne umanjujem ničiju bol ali nemoj se vračati u prošlost nego živi za budučnost uz liama.
tako i ja opstajem.


_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

natalija

nemoj si to raditi...ti sama moraš biti jaka za sebe i za svoju obitelj

znam kako se osjećaš i što te muči... i ja sam prošla tako u prvoj trudnoći...beba je bila 21.tjedan kada sam završila na prisilnom porodu...4 dana i 20-ak inekcija trebalo je da ode...nije bilo nikakve šanse za pomoć,oštećenja su bila prestrašna...

mene je najviše bolio tjedan kad sam osjetila to malo čudo kako se miče u meni, a za par dana više ni toga nije bilo...to ne mogu nikome objasniti tko ni sam nijee prošao takvo što...

ja ZNAM da nisam mogla ništa napraviti i da je tako moralo biti...ne daj bože nikome takvih problema...meni su su dolazili rođaci plakati i cviliti,a ja sam ih samo gurala od sebe jer je meni samoj bilo preteško...nisu mi drugi trebali da me još više ukomiraju...

drži se i samo se ne krivi za nešto što nije bilo tvoja greška...




< Poruku je uredio danery -- 8.3.2010 9:46:37 >