Ne znam od kud da krenem . . . Pitanja je bezbroj u glavi, ali jedno pitanje koje me muci je kada, kako opet imati spolni zivot nakon gubitka mrvice ? Ne mislim na ponovnu trudnocu , nego samo na spolni zivot . . . Mene i sama pomisao na sex pocinje boliti dole i imam osjecaj da se od pomisli sva ukocim tj. Jednostavno se zablokiram . . .  Njeznost i dodire od mm mi se na neki nacin gade, iako je divna i strpljiva osoba , ali i strpljenje ima granice . . .  Znam da i njemu nije lako, ali ja to ne mogu . . . jednostavna pomisao na njeznost, zagrljaje, poljupce i dodire mi se gade . . . Znam da treba vremena, ali kada ste se vi „vratili“ u normalu ? . . . meni se cini da moj sexualni  zivot nikada nece . . . Znam da je mozda pre rano ali mene zanima i vase iskustvo i  kako ste se nosili s tim . . .

ja nisam imala ništa slično i vjerujem da to iskustvi mora biti bolno....ne želim da me krivo shvatiš zbog ovog što ću reči....moje mišljenje je da će vrijeme ipak pokazati što i kako dalje ali u svakom slučaju ja bi na tvom mjestu potražila pomoć stručne osobe koja za parove kao što ste vi ima zdrave smjernice za ljepše sutra....Želim da sa vremenom počnete biti ono što ste bili do ove tragedije koja vas je nažalost snašla...od srca vam sretno...

_____________________________

"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."

uzmi sebi vremena koliko ti treba,fizicki mozes nakon mjesec dana,cak i ranije

_____________________________

gibam...

Kocnice ce vjerojetno same popustiti...ipak je to draga sok za organizam i psihicki i fizicki i treba tijelu i dusi da se osmori i osvjezi nakon tolike boli.
Samo polako....ti si hrabra i jaka zena, sve ce doci na svoje mjesto.


_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Joj draga jako mi je žao. Još je to sve presvježe i prebolno, vjerujem da će vremenom kako Tikica kaže kočnice popustiti i da će sve doći na svoje.
Polako, daj si vremena da nađeš svoj mir i naučiš živjeti sa boli.
Uz tebe smo.

_____________________________

Samo luda mama...

stvarno nemam pametan savjet po ovom pitanju...
pričaj sa dragim o svemu tome, o osjećajima... i vjerujem da će kroz vrijeme moći opustiti se... i da će stvari biti bolje.
Zaboraviti nećeš nikad, ali ovo što si prošla ojačati će se, sigurno.


_____________________________

...ne postoje nemoguće stvari,
postoji samo nedovoljno jaka želja...

Marta - ljubav naša - 10.06.2011.

joj draga neopisivo mi je žao.....znaj da vrijeme liječi sve rane...kako kaže uspavana zaboraviti nikad nećeš ali s vremenom će biti bolje... razgovaraj s tm i dopusti mu da te utješi zagrljajem i dodirima...bitno je da skupa to prebrodite...i njemu je teško...

_____________________________

26.09.2009- velika sekica
21.10.2011-mali čupavac

kao netko tko je to prošao, ne znam kolika je tvoja trudnoća bila, ali moja je bila jako kratka, no za mene a tako i nas jako intenzivna, mogu ti ispričati svoju priču.

srećom je moj dragi nekako taj prvi put poslije prepustio mene. ja sam bila ta koja je nakon nekog vremena maženja potegla priču samo vođenja ljubavi. trebalo je dosta vremena, ne znam koliko točno ali valjda oko dva mjeseca sigurno. i naravno da od prvog pokušaja nije bilo to.

daj si vremena i daj za pravo da to bude kako treba biti. ja bi nakon par minuta počela silno plakati i počelo je boljeti iako više nakon mjesec dana nije bilo fizičkog razloga da me boli. njegovo razumijevanje je bilo jako bitno, samo bi mi izljubio suze i zaspala bi mu u naručju.

a onda je jedan dan samo po sebi krenulo... da, desilo se još par puta da se vratim u mislim da me slomi, ali želja da budemo ponovo dobro i da se ičupamo iz tog osjećaja je bila jača.

moda je on cijelu tu priču malo pokrenu kad se jedan dan dreknuo na mene, kako život ide dalje i kako je bitno da smo mi dobro i kako ćemo opet jednog dana dobiti šansu (i evo 7 mjeseci kasnije jesmo). možda mi je i to trebalo jer sam nekao vrijeme bila jako letargična, bila je zima, samo sam doma sjedila i cmizdrila. daj si vremena da odboluješ ali ne predaj se...

držim ti fige i budi pozitivna. samo se opusti i neka stvari idu kako trebaju. sve će doći samo po sebi.

pusa velika



_____________________________

"Mama, jel on samo meni jako lijep ili je stvarno jako lijep?" pitala ja mamu 15min nakon poroda... :)

meni je isto tako bilo fuj mogu ti rec da je nakraju ispalo kao da se sexam da bi njega namirila al nekako sam si rekla ipak predi preko toga pa moram nekako rodit svog andela,ujednu ruku idu godine,nije mi bio bas najbolji sex mozda zbog straha al ipak sad znam da imam opet svog andela ispod mog srca

već sam negdje bila napisala,i znam da zvuči jako loše ali meni je općenito pomoglo kada sam si napravila KLIK U MOJOJ GLAVI na taj način da sam počela govoriti da bolje da se to desilo nego da mi beba poslije bude ''bolesna''.jer tijelo samo je prepoznalo da nešto nije ok i samo odbacilo plod
nemojte me odmah napasti ali tako je.
da se desi nešto šta se nije moglo spšriječitioko moje točkice mislila bi drugačije ali za sada to je tako

a sa sexom kreni kada ti budeš spremna.
ja nisam imala nikakvu zapreku u mojoj glavi,ali kada bi se računale isplakane suzeeeee..............

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

Daj si vremena da ti duša i srce zacijeli koliko se može.Znam da te to promijenilo al nemoj žuriti,sama ćeš osjetiti i znati kad je vrijeme..Sretno ti...

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

sex je nesto gdje je covjek potpuno razotkriven i tu treba vremena nakon tragedije...normalno je da ti se gadi sto ne znaci da ne volis svog muza...ako dodje do pitanja reci mu da ces reci kada si spremna neka na tebi bude odluka...ali isto tako dozvoli mu tu i tamo da te pomazi i poljubi ali onako brizno da osjetis da je tu uz tebe...kuma mi je ostala bez brata...dugo dugo joj je trebalo da nakon gubitka pocne normalni odnos sa muzem...na van je bilo sve ok, naravno uz suze kad bi pricala o njemu ali nista preozbiljno...bitno je ne sutit i drzati u sebi vec podjeliti bol (koliko je to moguce) sa partnerom

Mislim da je divno što u mužu imaš podršku .
Vjerojatno još ni sama ne želiš prihvatiti da bebice više nema i da život mora ići dalje, koliko god boljelo... Kad budeš spremna psihički tijelo će ti to znati pokazati. Nema smisla da forsiraš svoje osjećaje jer je to na kraju krajeva obična laž i prevara. Dopusti svome suprugu da te mazi, nemoj razmišljati negativno o ničemu i vjerujem da će se s vremenom situacija poboljšati. Bitno je da razgovarate, da on zna da nije u njemu problem, da se međusobno podržavate i zajedničkim snagama idete dalje. Vrijeme ne liječi rane, lažu kad to kažu. Ali da ih ublažava, istina...


_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

Bila sam trudna 9 tjedana,3,5 godine sam cekala bebu...na dan kada sam saznala za trudnocu,saznala sam da mi tata ima metastaze na mozgu i da nece zivjeti jos dugo...jako sam bila vezana za njega,uslijedio je sok .pocelo je krvarenje,malo-pomalo dali su mi dobrostan i rekli bit ce sve uredu,U medjuvremenu mi je tata umro.Nakon toga je pocelo obilnije krvarenje koje nije stajalo opet kaze dr sve uredu,navodno hematom ispod ploda nista strasno,tu istu vece izgubim bebu krvarenjem a da nisam ni znala jer sam vjerovala dr da je u pitanju hematom.Na redovnu kontrolu odem i saznam tuznu vijest....svijet mi se srusio,ali iz ove koze nemozes.. Sreca u nesreci sto mi nisu morali raditi kiretezu to bi me dotuklo.eto raspisa se ja

< Poruku je uredio mr -- 11.6.2009 18:59:23 >

mr samo ti olakšaj dušu...cure znam da vam je teško ali žene mogu sve...vi ste jake i jednog dana samo će vas proči tužna sjećanja na ovo ali sa puno manjom boli...posebno kada će vas sreća pratiti svih devet mjeseci točno ispod srca...želim vam što brži oporavak i što prije malog anđela u naručju kako bi imali razlog više za lijepše sutra...

_____________________________

"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."

mr, u potpunosti potpisujem Fionu....samo hrabro, a kad ti bude najteze, dodji ovdje, utjesiti cemo te i poslati virtualni zagrljaj...uz ljude koji te razumiju je svaku bol lakse prebroditi

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Ipak nisam imala nikakvu kocnicu,jednostavno sam se opustila i normalno imala odnose sa muzem,redovno sam dobila mjesecnicu i sada slusam price idi ovdije idi ondje...mislim da je stres najvise pridonijeo spontanom.Sada bi se najgore bilo pitati sta bi bilo kada bi bilo.Ja sam okrenula list i idem dalje

mr, bravo za tvoju odluku i stav

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Mora covijek u svoj tugi da shvati da uvijek postoji gore od goreg,poslije kise dodje sunce .Nemoze cijeli zivot biti tuga,kazu sto te neubije to te ojaca.Treba sagledati i dr stranu i shvatiti da nas nemogu uvijek nasi muzevi razumjeti -na neki nacin i oni podnose nasu bol i njima je tesko gledati kako mi patimo....Nista se promjenuti suzama nece da moze ja bi isplakala rijeku..Zivot je jedan treba ga zivjeti i neosvrtati se na proslost ,vrijeme ce sigurno zacijeliti rane a naravno da ce oziljci biti uvijek tu s nama...
Ipak sam nova na forumu pa se neljutite ako je nesto nepotpuno....
cure veliki pozdrav

dok svi spavate ja sam budna . . . zamjenila sam dan za noc . . . jos uvijek sam isto jadno i nikako . . . cekam kad cu dobiti  , jer kazu da nakon mjesec dana bi trebala, a koliko sam u trudnoci krvarila . . . nadam se da ce se i to srediti  i da ce biti kako kazu . . . .

larky, nadam se da ces se brzo oporaviti u svakom pogledu

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......