Danas sam bila kod ginekologa,znala sam da sam trudna 9 tjedana i danas mi je ginekolog rekao da ne čuje otkucaje srca i da je plod ostao na 6 tjedana i 4 dana.U četvrtak idem ponovo na ultrazvuk da potvrdi i onda u ponedjeljak u bolnicu. Šta da vam kažem,u braku smo skoro tri godine i zadnje dvije intezivno radimo na bebi,s tim da ni u prvoj godini se nismo čuvali. I sad kad se trudnoća NAPOKON dogodila,desilo se ovo. Slomljeni smo i jedan i drugi i plačemo jedno drugom na ramenu. Jeli mi možete reći jeli ostajem u bolnici,kako to ide i ono najvažnije kako dalje? Meni su 28 a njemu 36. Hvala svima unaprijed.
17.03.2009, 19:04
Anoniman
Malaga, jako mi je žao što se to dogodilo... na žalost nemam takvog iskustva, nadam se da će se netko javiti s konkretnijim informacijama. Želim ti snagu, da se što prije digneš i pođeš dalje prema cilju. I da jednog dana zagrliš svoju .... drži se!
17.03.2009, 19:08
huanita
608
Nažalost, ne postoji utjeha kada se beba tako izgubi. Strašno je znati da je bila tu, živa, a da više nije. Ostaje samo vrijeme koje mora proći da bi prežalila. Trudite se i dalje čim budete smjeli. Imam prijateljicu koja je izgubila prvu bebu u 7 tjednu, drugu iznijela i rodila bez problema, treću opet izgubila u 8 tjednu, četvrtu iznijela i rodila bez problema. Ona je u svojoj glavi vjerovala da ona dva ploda koja nisu ostala, nisu bila dovoljno jaka i zdrava za ovaj teški život koji ih čeka.
17.03.2009, 19:15
tikica_69
25386
Ne znam sto bih ti napisala jer ne mogu ni pojmiti koliko vas dvoje boli, kad i ja zbog toga osjecam bol a niti te ne poznam
_____________________________
E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!! http://zalauru.blog.hr/ U iscekivanju.......
17.03.2009, 19:17
Kika83
6965
žao mi je nemogu ni zamislit kako ti je. drži se
17.03.2009, 19:20
malaga
4
Kako mi je? Grozno,sva sam slomljena,trudim se ostati jaka radi njega,ne plačem toliko ispred njega. Prvi put u skoro 3 godine braka sam vidila njega da plače. Evo sad je otišao prošetat,a ja sam dozvolila sebi da se isplačem kao dijete...
17.03.2009, 20:10
Wukovarka
6821
Nemojte se skrivati jedno pred drugim, budite si oslonac u svemu, pa tako i rame za plakanje.
Stvarno mi je zao sto se tako dogodilo, ali sve se dogadja sa razlogom...koliko god to grubo zvucalo.
Moje dvije prijateljice su izgubile bebe na isti nacin, nije bilo utjehe, ali nakon vrlo kratkog vremena su ostale trudne i sve je bilo super.
Ne znam cijeli postupak, ali znam da sve brzo prodje...
Uz tebe smo i obavezno nam se javi, vise nas je, pa cemo skupa prebroditi sve s tobom
17.03.2009, 20:47
Anoniman
ma ne skrivaju se oni....ne žele da onom drugom bude još gore kad vide kako plače...
ma sve će biti ok, priroda, bog ili štoveć je tako namijenila vama i morate pronaći način da izdržite i da se nosite sa time...
ako vas može utješiti, oplodnja postoji, dakle bit će djece...neki put se priroda sama pobrine za neke stvari...
reci sama sebi,: ako je trebalo tako biti, bolje da je sad, nego kad već osjetiš mrdanje bebe ili tako nešto....
i ja poznajem slučajeve kada prva trudnoća nije uspjela, a poslije sve zdrava dječica...
glavu gore, oprosti ako je što bilo neprimjereno, ne bih htjela banalizirati tvoju bol...da sam ti frendica, sad bih došla k tebi i plakala skupa sa tobom....
17.03.2009, 21:02
BUMBIKA
12072
Jako mi je žao,drži se...
_____________________________
DINO 04.09. 2007
17.03.2009, 21:03
Ruža
14064
Jako tužno. Budi hrabra, teško vam je obojima, zajedno ste u tome, skupa ćete lakše prebroditi krizu. Drži nam se!
_____________________________
Samo luda mama...
17.03.2009, 21:06
dominik
7965
jako mi je zao, mojoj frendici se isto dogodilo, sad je opet trudna (3 mj kasnije), a sam postupak u bolnici je vrlo kratak i odmah se ide doma (nakon sat i pol mislim)
17.03.2009, 21:54
FIONA
9057
IZVORNA PORUKA: malaga
Kako mi je? Grozno,sva sam slomljena,trudim se ostati jaka radi njega,ne plačem toliko ispred njega. Prvi put u skoro 3 godine braka sam vidila njega da plače. Evo sad je otišao prošetat,a ja sam dozvolila sebi da se isplačem kao dijete...
oprosti ak ti zazvučim gruba ali draga koliko vi još imate ispred sebe nisi niti svjesna...glavu gore, osmjeh na lice i držite se zajedno..teško je ali proči će i to....doći će trenutak da i vi postanete roditelji...znam da je teško i da vas lomi ali anđeli vas čuvaju...sada je samo na vama da pokažete svijetu i sebi da ste jači od svega!!...neka plače i ti plači sa njim...sada ste još jači i povezaniji!!
Saljem vam zagrljaj utjehe danas a sutra je novi dan sa još večim snovima....
_____________________________
"Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku."
17.03.2009, 23:11
tea25
10
zao mi je..i iskreno suosjecam s vama jer je imoja prva trudnoca zavrsila na isti nacin. nakon tri mjeseca ponovno sam ostala trudna i evo sad je hvala bogu sve ok. trebam rodit za tjedan dan. tak da glavu gore..bit ce sve dobro...i zelim ti da sto prije dobijes
18.03.2009, 13:48
Lady3
7201
strašno mi je žao malaga... ali ne gubi nadu..budite oslonac jednom drugome i prebroditi ćete ovo...Sbebicom nije nešto bilo u redu i tijelo se samo pobrinulo za to..Nemoj me krivo shvatiti ali bolje sada da je tako nego kasnije kad bi beba bila veća..par mojih poznanica su morale roditi bebu u 6 mj,trudnoće jer je beba bila mrtva..grozno Šaljem ti jedan ako osjetiš potrebu za utjehom bilo šta..dođi ovdje ..mi smo ovdje svi ravnopravni i svi smo za sve i sve za jednu..
_____________________________
Šta je sreća?Znati što se hoće i to strastveno željeti:)
18.03.2009, 13:58
zaba
5626
dobro je rekla tikica,meni je teško a niti te poznajem.Zaista iskreno suosjećam s vama,al ja sam od onih koji vjeruju da se sve događa s nekim razlogom,ništa nije slučajno.Cure s rr su super,nesebično dijele savjete,pružaju podršku,upute lijepu riječ.Zato,tu smo da te i mi utješimo i nadamo se da ćeš nam se skoro javiti s lijepim vijestima.
_____________________________
lucija je svjetlo u mom životu 07.05.2005.
18.03.2009, 14:04
plavka
1608
draga Malaga i meni je jako žao što si to iskusila ali probajte oboje ne misliti na to i krenuti dalje. Naime i ja sam prošle godine u 6 mj.izgubila bebicu u 7 tjednu i znam kako je to veliki gubitak, u bolnici če ti napraviti kiretažu poslije koje češ odležat tamo 2-3 sata i ako nebudeš puno krvarila ideš odmah doma ( od stvari ti ništa netreba osim uputnice u nalaza krvne grupe), moja preporuka ti je da poslije toga ležiš i samo odmaraš što duže i što više možeš, bez naprezanja i dizanja stvari više od 2kg. Ja sam mjesec dana poslije toga bila na bolovanju i potom napravila sve nalaze koji su bili dobri te počela piti folnu kiselinu i najbolje od svega je to što sam sad trudna 26 tjedana i čekamo curicu a ulazim u 34 godinu! Ne gubi nadu!!!
18.03.2009, 14:08
Zvonki
10869
Samo oni koji su bili u toj situaciji vjerojatno mogu znati kako se osjećate i ti i suprug. Moja seka je imala u 4 mj. trudnoće isti problem. Koliko god mi je bilo teško i bila sam tužna, toliko sam pokušala racionalno razmišljati da je priroda tako uredila jer vjerojatno ne bi bilo sve u redu s bebicom. Tako da mislim da je ovako bolje nego roditi bolesno djetešce koje bi samo patilo. Vjeruj da svi suosjećamo s tobom i držimo palčeve za novu, zdravu trudnoću i konačno bebicu. Koliko god je teško, nije vrijeme za predaju. Oboje ste mladi, samo hrabro, ne odustajte. Kad ti je teško, tu smo mi da te zagrlimo.
_____________________________
.-..-. `·.·´ ?/ /? / \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!
18.03.2009, 14:13
m600
6732
ne znam što da napišem jer ne mogu ni zamisliti kako bi se ja osjećala...vjerujem da je to velika bol.. žao mi je jako pokušaj biti jaka i budite potpora jedno drugome
_____________________________
26.09.2009- velika sekica 21.10.2011-mali čupavac
19.03.2009, 12:56
angelica
261
Draga drži se. Isto se dogodilo i meni, morala sam na kiretažu i mislila sam da se nikada neću oporaviti od toga. Ali, hvala Bogu ostala sam trudna odmah idući mjesec i sada sam u 37.tjednu. Drži se, biti će sve ok
19.03.2009, 14:48
ivkica
338
Samo nemoj glumiti hrabrost.. ni pred kim.. Ako sad to ne isplačeš i ne pustiš tugu iz sebe samo će dulje trajati.. razgovaraj s dragim o toj boli i plačite zajedno, tako ćete to "najlakše" preživjeti. Nisam kroz to osobno prošla i mogu samo pokušati razumjeti koliko te to boli.. Strašno mi je žao što si to morala doživjeti i mogu ti samo poželjeti da se nikada ne ponovi.
19.03.2009, 15:37
anne
8091
Malaga žao mi je! Bude drugi put sve u redu.
_____________________________
PETRA 19.05.2006. SAMUEL 19.08. 2008. 1 anđeo REBEKA 20.07.2012.
20.03.2009, 13:51
el dina
7
cao stvarno mi je zao sto si morala proci kroz sve to ali budi jaka i prebrodi.....znam kako ti je ja sam imala dvije trudnoce u prvoj trudnoci u 12 sedmici sam izgubila bebu jednostavno prestalo je srce da kuca tako mi se desilo i sa drugom i bilo mi je tesko ali moramo biti jaki jer zivot je takav nekad se poigra sa nama....i sad odmaram pa opet za par mj pokusati.....pozzz
20.03.2009, 13:55
el dina
7
ups sorry to je bio odgovor za malagu....nova sam pa se bas i nesnalazim naj bolje..... izvinite
20.03.2009, 13:58
mrvicak
357
malaga bas mi je zao ali moras biti jaka...bit ce druga bebica,znam ja da je to lako drugome reci ali zbog sebe i svog muza i vaseg zdravlja budi hrabra...bolje da se to desilo na pocetku trudnoce nego da je trudnoca uznapredovala,beba ozivjela...Bog je tako htio jer mozda ta beba ne bi bila dobro da je ostala...nego za koji mjesec javi nam radosnu vijest...