danas sam još malo pod dojmom... ad sam se isplakala pa je mrvicu lakše...mama nas je napustila prije 6 mjeseci. nije izdržala borbu s fucking jeb.rakom. ali bila je hrabra i borila se do zadnjeg... fali mi sve više... mislila sam da će se bol postupno smanjivati, ali prevarila sam se... voljela bih kad bi mogla doći barem na sat-dva da joj ispričamo što je novoga, da vidi svog unučića noicu, tako sam tužna što ga nikad nije upoznala...

žao mi je zbog tvog gubitka....
ali vjeruj da tvoja mama odozgora rado virne da vidi kako ste i da se veseli vašem noi

_____________________________

...bejb...our be(a)st.....

....mini gospa....

bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)

hvala, danery

Jako mi je žao



_____________________________

DINO I LUKA-mamine najveće sreće!!!!!
Stigla i princeza ANA!!!

Evanoi, nažalost s vremenom neće postati ništa lakše... Ja sam mamu izgubila prije 13 godina (isto fucking rak ), i niša mi nije lakše. Još mi je teže jer nije mi upoznala muža, bila na mojim važnim događajima, nije upoznala mog sina niti me naučila stvarima koje kao buduća majka moram od nje čuti...
Ali uvijek se nekako tješim činjenicom, možda i nerealnom, da je tu, da me bodri, da čuva moje dijete. Janu stalno pričam kako ima baku anđela koji ju čuva i redovito s njim posjećujem grob i tamo s njom "pričam", i to su sitnice koje mi nekako olakšavaju...
Drži se, ne dopusti da potoneš, i samo puno ju spominji i misli na nju, ne dopusti da ako je nema bude zaboravljena, i tebi će biti puno puno lakše...

_____________________________

~ Jan ~ 05.09.2011. ~

hvala, bumbi, havala sonyhka.
joj, sonyhka, tebi ni muža nije stigla upoznati, baš mi je žao
baš fucking rak kao da nema dovoljno nesreća na svijetu pa još i to...
ja stalno noici spominjem baku... tako da ju upzna makar preko priča... to me naučilo da moramo živjeti punim plućima i da zaista ništa nije važno, samo zdravlje. ako imaš zdravlje, možeš sve; i ponovno naći posao, i pomirit se s nekim, i započet novu stranicu u životu, ma sve...

žao mi je :(
a baš kao što kažeš, čovjek misli da će s vremenom biti lakše, al neke osobe koje imaju posebno mjesto u našim srcima je teško zaboraviti i "preboljeti"...


_____________________________

...ne postoje nemoguće stvari,
postoji samo nedovoljno jaka želja...

Marta - ljubav naša - 10.06.2011.

Danas se s tugom sjećam svog oca koji je umro na današnji dan prije devet godina...

evanoi jako mi je žao zbog tvog gubitka a i ostalih kojima se desila takva nesreća,ja sam toliko osjetljiava da ne znam kako ću preživjeti gubitak voljenih kad za to dođe vrijeme.
Drži te se budite jake...