Svi ste sigurno vidjeli barem jedno dijete koje za sobom vuče svoju omiljenu igračku ili neku drugu stvarčicu za koju se emotivno vezalo. Ako ništa drugo, barem u crtiću Charlie Brown
Moje pitanje glasi: treba li djeci dopustiti vezanje za neku stvar? Jer mi sad imamo problem sa kćerkicom koja je od prve godine imala malu bijelu mačkicu, koju joj je neki dobronamjerni gost donio na poklon, niti ne sluteći koje će probleme ta mačkica izazvati kada se nakon 5 godina odlučila negdje izgubiti.
Bilo nam je slatko gledati kako ona tu macu voli, spava s njom i nosi je na svaki važan događaj u njenom malom svijetu. Kako svakim pranjem (a bilo ih je dosta) postaje sve manja i kako polako nestaje svaka dlaka sa tog izobličenog predmeta njenog obožavanja. Dobronamjerne kumice su je redovno pitale kako se zove ta njena lisica, psić, ovčica, ...Tek rijetki bi pogodili da se zapravo radi o maci...
Barem jednom mjesečno se sjeti svoje mace i obuzme je tuga. Meni je isto teško. Kajem se jer sam dopustila da dođe do toga. Istina, pokušavala sam se ja nje riješiti. Razgovarale bi kako je vrijeme da ta igračka ide nekom siromašnom djetetu jer je već jako stara. I pristala bi ona.  5 min. Nakon toga bi se naglo predomislila...Pokušala sam je i ja, po uzoru na serije o kriminalcima i ubojicama ugurati bez milosti u kantu za smeće...Ali, nakon nekog vremena bi se vratila po nju...Jer sam se osjećala kao da sam bacila dio obitelji.
Pa eto, da čujem vaša iskustva i savjete. Za sve one koje tek čeka ovakav problem. Ili ga već imaju

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

A joj... Kužim te skroz. Nećakinja ima krpenu lutku  koja se zove Mala, nikuda bez male, a mala od pranja sve manja i tanja... Kako ju je dobila od sestrine kolegice iz Kanade, ona je prije 2 godine donjela još dvije iste, ali nisu to Mala. Već je prvi razred i dalje je mala glavna. Ali u školu je ne nosi, jer bi ju drugi dirali, a tu privilegiju imaju rijetki.
Nikada neću zaboraviti kako je donjela Malu da vidi Marka i rekla meni, : Ne brini teta, Mala čuva Marka.
Ne znam koliko je pametno ili ne, ali znam koliko im znače te stvari za koje se vežu.
Gdje se izgubila vaša maca?

_____________________________

Samo luda mama...

Mislim da su je u vrtiću kad su selili grupe, a nje tada nije bilo, bacili. Jer ruku na srce, zaista je izgledala kao da je zrela za smeće.

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

Ja se ne bi uzrujavala oko toga,mislim da je to normalno da se dijete veže za neku igračku jer joj ona daje neku sigurnost,pogotovo ako slijede promjene u nj.životu:vrtić,škola,selidba..itd..To vezivanje im daje neku utjehu,nešto samo njihovo i poznato. .Kako dijete odrasta i počnu je/ga zanimati druge stvari u životu ta igračka postaje samo simbol njihovog djetinjstva..Kad dijete bude samo spremno se odvojiti od igračke samo će to odlučiti.Žao mi je što ti je malena tužna,vjerovatno je to boli kao da je izgubila nekog prijatelja,jer ruku na srce njoj je ta maca i bila.Ja bih na tvome mjestu napravila kao neki spomendan na sjećanje njenoj maci..da se oprosti od nje..možda je glupa ideja ali mislim da bi joj tada bilo lakše suočiti se s njenim gubitkom..i prihvatila bi činjenicu da je više nema..

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

[Sadržaj poruke je obrisan]

meni je to tako slatko za vidjeti, domi nikada nije imao nekog plisanca za vuc a sad kad razmislim i bolje jer zamisli panike da idemo negdje i zaboravim a uzeti...sad ima flasicu za koju je "emotivno" vezan

a joooooooooj

ne nije se moja V vezala za stvari
a sa koliko se počnu vezati za neku stvar?nekih 2 god ili?



_____________________________

idem micat rit...

moja necakinja od kad postoji spava s jednoteistom dekicom a sad joj je 9...a da priznam i ja imam "dekicu-jastucnicu napunjenu krpicama" jos od malena i uz muza spavam sa njom

Joj,znam kako ti je,mi imamo jednu krpicu,koju je moja teta donjela iz Njemacke,proizvodio ju je nuk,ali je izasla iz prodaje. Plava je (bar je bila,sad je sve samo ne plava)i na sredini ima pcelicu. Niki su vazna ticala te pcelice,jer s njima mazi svoj nosic,i bez nje ne smijemo nikamo. Najgore je sto se ona vise ne moze oprati kako treba,nema vise niti najmanje onog sjaja,cak ju i iskuham.Vjerjte mi da me bude sram kad negdje odemo,a ona izvadi svoga Šmuzu(tako se zove),a ono katastrofa. Probala sam ju odviknuti od njega,ali ne ide,i upravo me strah sto ce biti kada se jednom raspadne...