Neke stvari jednostavno prešućujemo pa evo neke o kojima se svi boje progovoriti
- kako se pojedinci snalaze da dobiju mjesto za dijete u vrtiću i koliko košta upis iako se kaže da nema mjesta za svu djecu
- zašto talentirana djeca malih ljudi ne mogu uspjeti u Hrvatskoj
- zašto je sve veći broj hrvatica prisiljen kupovati second hand odjeću na placu.
Baš mi se te neke teme već nekoliko dana vrte po glavi, kao da nemam o čemu pametnijem razmišljati jer sve to tak zvuči kao da se borim s vjetrenjačama

_____________________________

mama

Princezica 13.11.1998.
i
Njofra 14.8.2006.

možda zato što ti je odgovor na ta pitanja uvijek isti...to ti je tak u Hrvatskoj

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.

Imam odgovor na prvo pitanje ... kako sam imala takvu situaciju "nema mjesta", ponudila sam vrticu dvije opcije
- da mi subvencioniraju plaćanje privatnog vrtića
- da im donesem svoju radnu knjizicu i da mi plaćaju plaću dok ja cuvam svoje dijete doma
.. u roku 5 minuta FJ je imao mjesto u vrtiću.

Ne slažem se baš s ostalim zaključcima, jer mislim da se radom i upornošću može doći do rezultata, ma čije si dijete. Second hand je po meni stil života, a na sreću ima puno dućana sa povoljnim cijenama, samo treba dobro znat rasporedit novce .. kaj veliš na to da sam za 300 kn kupila 4 majice, 1 hlače i košulju u trgovini jednog šoping centra?!?!?


_____________________________

FJ JE FRAJER

mm ima problema na poslu i manje-više ne dobijaju plaću i ja sve sama plaćam
od kredita do hrane i cigareta.
on sam krpa kad dobije išta.

ali ako se potrudiš, može se naći dobrih stvari i za male novce.
ja nas držim iznad vode već više od 2 godine,
teško je, ali ide.

itekako se nađe na sniženjima ili u dućanima izvan centra.
treba malo potražit.