Bilo je i vrijeme da se javim i sve vas skupa puno pozdravim!
Sve mi se neugodno i javit nakon ovoliko dugo vremena što me nije bilo...
Isprike velike, valjda ću sad uspjet malo češće doć na RR.
Par kratkih crtica o Mii i meni. Pišulja je pravi komad ženske, doduše, malo mršavi, al nije bitno.
Dok je zdrava i vesela, takva sam i ja. Glavne su vijesti da hoda sama i sve istražuje, prohodala je sa 11 mjeseci, možda malo više. Još uvijek nije skroz sigurna na nogicama, malo se ljulja, al se uspješno održava na nogama. A i ako padne na guzu, bez plača se digne i nastavi di je stala. Ful ju je smješno gledat dok se klima, tanka je, pa izgleda kao mali nesiguran špaget.
Brblja kao navijena, zove nas već sve, cipele i čarape zove jednom riječju "caape", lopta je "go" (umjesto gola), sve životinje su još uvijek vau-vau... Ima 7 zubića, dalje se ne bijeli još niti jedan. Amerikanci su nam se vratili prije 3 tjedna, tak da cura sad uživa u pažnji svoje braće. Na najmlađeg je malo ljubomorna, jer baka i dida njemu također poklanjaju pažnju. Al pomalo se privikava na gužvu u kući i sve sjeda na mjesto.
Bile smo šogorica i ja s njih 4 klinaca prošli tjedan na moru. Cura je bila OK, jedino se bojala vode i kupanja. Malo sam ju napatila i bučnula ju na silu u vodu, tak da zadnji dan nije ni bilo više toliko puno plakanja.
Najmlađi nećak od 4 mjeseca nije ni glasa pustio kad ga je šogi bućnula u vodu, njemu je to čak bilo i fora, samo se smijuljio. A moja kad sam ju pitala jel se idemo kupat, samo je vrtila glavom u znaku riječi ne s prstičem u ustima.
Moj se porodiljni polako primaknuo kraju, još sam ovaj tjedan doma, a od drugog ponedjeljka se vraćam na posao.
Pao mi je kamen sa srca jer je cura primljena u jaslice, pa bar oko toga ne moram brinuti. Posao me u jednu ruku i veseli i rastužuje, a s druge strane mi je bed jer nećemo više nas dvije bit 24 sata na dan zajedno.
Eto toliko u kratkim crtama. I'm back now!
_____________________________
Mia 13.07.2008
Blaž: cca 18.12.2010