Jutro ženske moje.
Imati dvogodišnjaka meni postaje sve strašnije.
Situacija koja se ponavlja u balžim blicima danas je bila katastrofa!
Moja Paula više se ne da obući, bila bi stalno gola, stalno bi prala ruke u kupaoni, prolijevali bi sok, miješala bi čaj, sama kuhala čokolino. Kad nije po njezinom baca se po podu, urla , histerizira...

I dans se ustane i već cvrljka, vidim jako je loše volje, a lijepo je spavala. I krenem ja na finjaka oko nje jer treba stići u vrtić na doručak i ja na vrijeme u školu na sat. Ne želi se ustati, počnem ja priču, misleći ju tako podići iz kreveta, ništa. Ne želi opati zube, niti se umiti, spremila se kakati na tepihu i dere se jer joj ne dam i trjeram ju na tutu. Ne želi obući trenirku koju sam prirpemila, već šeta bez gaća  plače i viče da se neće obući. Vrijeme nam curi... Nakon 10 minuta uvjeravanja izgubila sam živce i lupila ju po guzi, ispočetka malo, pa malo jače, ali NIIIŠTA. Kao da sam ju perom!!!
Nakon 20 min situacija se smirila, obukle se i otišle u vrtić gdje je zakasnila na doručak, ali je teta obećala donijeti joj kruha i salame(nadam se da nije gladna), a ja sam zakasnila u školu.
I sad sam tužna jer sam ju tukla, jer sam vikala na nju i rekla joj ružne stvari i najrađe bi otišla po nju i grlila ju. Toliko me peče savjest da vam ne mogu ni reći. Ljuta sam na sebe jer se nisam iskontrolirala jer nisam reagirala staloženo. Ljuta sam jer sam loša mama.
Kakva sam ja mama!!!!
Ja sam užasna mama!
Ne tražim utjehu ntiti opravdanja jer ih nema. Samo sam htjela to s nekim podijeliti, s mužem ne mogu jer sam i na njega vikala prek telefona! Joj koje jutro.

_____________________________

Ja sam PAUVA!!!!
30.01.2009.

uf, mislim da bih postupila jednako bez obzira što mislim da nije ispravno. ajde nisi ju umlatila zaboga

Ja ću te svejedno utješiti i reći da nema majke koja nije odreagirala kao ti jutros. To ne pokazuje da si čudovište (na kraju krajeva ti se osjećaš grozno) nego da si dobra mama. I obavezno joj se ispričaj što si tako reagirala i zagrli je jako jako.  Biti mama nije lako, nemoj se toliko gristi. Veća šteta bi bila da te baš briga kako se ponaša.

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

učiteljice, po ovome što si opisala ja bi pukla već davno, nisi loša mama, jer sam onda ja užasna...
ja svako jutro vodim bitku s dvojicom koji imaju vremena na pretek i ne da im se ustati, pa im se ne da obući...ajme kako su spori... svaki dan kasnim, a prije toga vičem, trčim, požurujem... ali moji su samo usporeni... ne viču, ne plaču, ne histeriziraju... znači meni je lakše, a opet vičem , ali se poslije u vrtiću grlimo i ljubimo i svi sretni...

stvarno nisam za to da se djecu tuče, nikako, ali ponekad ne pomaže više ništa drugo nego puf po guzici, i od toga što dobiju malo po guzi neće im biti ništa niti će imati traume... samo im se malo uzdrma ego i to ih boli i vrijeđa, nema fizičke boli...

< Poruku je uredio anaxx -- 30.9.2011 9:23:14 >

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

neki će mene sad ovde razapet ali prma ovome šta pišeš, tvoja cura je razmažena.
moj sin je bio jako teško i tvrdoglavo dijete, al kod nas nije bilo rasprave, mi smo se postavili: may way or no way.
i nema uzmicanja. ti njoj ideš niz dlaku i ona zna da neće bit posljedica za nju, šta je po meni totalno pogrešno. da moj meni to napravi, ne samo da se ne bi grizla šta je dobio po guzi , nego bi ga i sutra ujutro odma pitala sićaš li se šta je bilo jučer. malo tough love ipak njima triba.
a ti se nemaš sta grist, ti bi sad išla nju grlit i izvinjavat joj se?! a zašto? zato šta si zakasnila na posao? zato šta te uzrujala? draga moja ti si joj majka , a ne prijateljica, i ona mora znat ko je šef u kući.
možda vam zvučim prestroga,al  i ja imam teško dijete i oguglala sam na njegove male manipulatorske   .

ajme draga, cure su ti lijepo napisale.....vjerujem da ti je sada grozno i da bi najradije vratila vrijeme ali nemreš....dogodi se svima nama takav dan, bez brige...al to je život i sve su to normalne situacije
ljubit ćete se vas dvije danas popodne ....
nisi loša mama ,pogotovo kad te tak sad zbog svega toga pere savijest a da će još svega biti - bit će
haha....glavu gore, udahni ovaj sunčani dan i iskoristi ga kasnije za igru i smijeh sa svojom princezicom


< Poruku je uredio modesty blaise -- 30.9.2011 9:31:36 >

_____________________________

Sebastian, 01.09.2010

...I believe in pink... I believe in being strong when everything seems to be wrong...I believe in kissing, kissing a lot...I believe that tomorrow is another day...and...I believe in miracles...

trebaš postaviti pravila i slijepo ih se držati! ovo što ti radi nije dobro ni za tebe ali ni za nju! biti dobra mama znači i odgajati svoje dijete a ne samo popuštati. gledaj na to ovako sutra kad krene u školu neće joj tolerirati što se njoj neda, kad krene raditi šefa će boliti dupe kakve je ona volje... dijete se odgaja od prvog dana, uči se pravilima društva u kojem živi i to je tako...
za početak dignite se ujutro ranije da imaš vremena smirenije reagirati na njene nestašluke.. ponekad sat vremena ranije buđenje kod djeteta čini čuda..
možda nisam baš najtaktičnije ovo rekla ali znam da bih i ja podemonila da mi moja to radi!!

imaš jednu dobru knjigu 1,2 3 metoda prema kojoj se i najteža djeca prilično brzo mijenjaju... funkcionira stvarno odlično samo je se drži ))))))))

i ne daj se!!!

_____________________________

Blagoslovljeni najljepšom zvjezdicom s neba - došla nam je naša Stella 6.2.2011.

a što bi bilo da nisi tako odreagirala? do kuda bi to išlo? mislim da se djeci treba stati na kraj,jer ovo ponašanje što si ti opisala meni je strašno i uvjerena sam da bih naparavila isto,samo već davno prije jer ne bih imala toliko strpljenja kao ti. tko može biti bolja mama nego jedna obrazovana osoba kao što si ti? ne znam tko nije lupnuo svoje dijete? to bi značilo da su svi roditelji čudovišta. opusti se,ništa se strašno nije dogodilo. zamisli kakva bi tek bila kad poraste da joj sve dozvoliš.


_____________________________

16.03.2012- Korana
09.10.2013- Ivan

slažem se s curama. Mislim, lako je nama sad pametovat , a ti si to doživila i misliš da si bila prestroga i grizeš se...Mislim da svi mi to doživljavamo. Neki više, neki manje. Ti očito manje, i to znači da si dobra mama i trudiš se! A čak ne bi bilo ni dobro da se to ne desi jer - život je takav, neće je svi u životu mazit. A ti hoćeš. I imaš pravo koji put bit živčana i lupnit je po guzi.
Žalosno je, kako ste rekli da se mooramo prilagodit normama društva u kojem živimo, jer zbilja immo manje vremena za djecu nego prijašnje generacije, moramo bit hladniji, a....nismo od kamena. Zato i ima sve više agresije i nasilja- jer suzbijamo emocije.
Zato, ko se trudi, to će i urodit nekim plodom. A ti se trudiš!

_____________________________

U dobro vjeruje samo malo onih koji ga čine

Znam da je razmažena i tome smo sami krivi. Dugo ju nismo imali i kad smo ju dobili držimo ju kao kap vode na dlanu, idući joj niz ruku svaki dan. Želje ipunjavamo maksimalno i znam da griješimo, znam!
Nadam se da je ovosve samo faza i da će proći, ali onad opet kaj ako ne prođe. Drugima sam se čudila kako ne znaju odgojiti dijete, a sad i sama imam malog divljaka, kojeg je sve teže ukrotiti. Hvala na utjesi. Hvala na preporuci za knjigu, nabaviti ću je jer svaki oblik pomoći je dobrodošao.

_____________________________

Ja sam PAUVA!!!!
30.01.2009.

[Sadržaj poruke je obrisan]

nisi ti loša mama,zašto bi bila ako malo vićeš na nju i koji put lupiš po guzi,pa većinom svi tako reagiramo kad nam se djeca popnu na vrh glave!mislim samo da bi trebala poćeti stezati "uzde" jer kasnije što bude starija biti će gore ju savladati.ona će te uvijek iskorištavati i znati da mora i može biti po njenom,ma ti malci su danas tako pametna stvorenja da nismo ni svjesni.
ja sam uvela red odavno ,zna se kako se ustaje,oblaći,peru zubi,ide na spavanje,jede i sluša kad treba jer nema onda ni drugih njemu omiljenih stvari (neke se stvari moraju zaraditi),nije sve samo : Mama ja bi ovo,ja bi ovako,onako.... kad on sluša mene onda i ja slušam njega,dogovor je dogovor!!!hvala bogu za sada je sve ok!
samo budi ustrajna i odlučna!

_____________________________

"uvijek samo hrabro i odlučno"
sin 11.11.2005
kćer 25.10.2010

1. definitivno nisi loša mama! nipošto...
imaš svoje granice, jednako kao što ih imamo svi...tvoje su, trenutno, prilično rastegnute...ali ne bi bilo prirodno da ih uopće nemaš
2. paula je razmažena...jako...
srećom, to nije neizlječivo
nećeš postati lošija majka time što ćeš uvesti malo čvršće granice, niti će te ona, radi toga, voljeti manje...
njoj prvenstveno, a zatim i tebi će život postati lakši...
djeca kojoj je dopušteno mnogo, prilično su dezorjentirana...njima nije lakše i bolje nego drugima, upravo suprotno...
ponašanje koje si opisala zapravo je vapaj: budi mi mama! odredi mi granice...jer se jedino uz jasno postavljene granice mogu osjećati sigurno...

knjiga koju je bubamaja spomenula je odlična...imaš dvije verzije...
ja sam davno kupila ovu za učitelje i jednostavno sam je primijenila i na svoje doma...
kad krenem brojiti naglas 1 - 2...a da vidiš trke kad dođem do 3...

http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-11557-1-2-3-uspjeh

http://www.izvorznanja.com/index.php/Pomo%C4%87-u-u%C4%8Denju-i-razvoju/1-2-3-uspjeh-za-odgojitelje-i-u%C4%8Ditelje/flypage.tpl.html

nema mjesta grižnji savjesti...svi učimo svakodnevno...i to je najbolji znak da smo na dobrom putu...

ljub maloj pametnoj glavici - manipulatorici (za utjehu - to je dokaz inteligencije...njene...a sad si ti na potezu da dokažeš svoju
)

_____________________________

imam novi ticker :)

Kao mama curice koja nije zločesta ali je jako teška reći ću ti samo da svi mi to prolazimo. Moja sad ima 2,5 godina i sad je s njom lakše i poslušnija je ali to je dijete toliko uporno i jednostavno ne odustaje. Jučer je bila šogorica i rekla da ne može vjerovati koliko je uporna. Tražila je slatkiš ja nisam dala jel nije pojela ručak i cijelo popodne dok je šogorica bila je svako malo ponovila da bi nešto dobila jel je valjda mislila da ću posustati i tak je za sve. Neznam više kaj nismo pokušali, znala sam poluditi i vikati, nekad je  i lupiti po guzi ona jednostavno ne regira. Sad joj smirenim glasom velim to kaj imam i ak se neće ujutro spremiti ja velim bok ja idem i pokupim svoje stvari i krenem dolje. Onda me zove da se vratim da bude dobra i već se na pola skine i počinje oblačiti. Jednostavno sam bila prisiljena naći neke metode koje pale, a to je jako teško.UGlavnom drži se i nisi loša mama. ja se svojoj uvijek ispričam, velim da je bila jako zločesta,da je ljutila mamu i da je mama zato bila ljuta i vikala na nju i da oprosti ,tak mi je lakše a vidim da i kod nje to pali jel i ona sad veli oprosti kad bude zločesta ne uvijek ali se dogodi.

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.

ti zaista misliš da si pogriješila?
ja ne mislim tako....naša je tek 13,5 mj i već jako lijepo zna urlati,bacati se po podu i vitlati šakama kad nije po njenom....
a ja isto tako lijepo znam okrenuti glavu,doslovno dići nos do neba da ju ne gledam dok šizi,ostaviti ju da sjedi i reve solo i flisnuti ju po dupetu ako baš prigori....
jučer u šetnji reve jer nemre više hodati,a ne bi se vozila u kolicima,nego da ju nosim....sa 11-12 kg+2 km od kuće moš mislit kak je to dobila....lijepo nju u kolica,nabila joj onu šajbicu da ju ne vidim,a ti sinko opleti....za minutu tišina....

tak da....dok god nije bez razloga tvoja reakcija,ni pomisliti nemoj da si loša mama i da si pogriješila....

< Poruku je uredio danery -- 30.9.2011 12:01:10 >

_____________________________

...bejb...our be(a)st.....

....mini gospa....

bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)

Sve su ti cure rekle a ja ću ti reći kako ne smiješ govoriti za sebe da si loši roditelj. Da se obratiš stručnoj osobi ovako bi ti rekla: "Gospođo, prvo joj budite roditelj, autoritet koji postavlja jasne granice, a onda tek prijatelj." Naravno, lako je reći. Na tome treba dosljedno radit. Želim ti puno sreće.

ja nemam kaj više stvarno za reć,sve cure su lijepo pisale samo

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Draga moja, ja i ti imamo izgleda iste probleme. Meni se jučer isto desilo, ali vjeruj mi nisam ni trenutka imala grižnju savjesti. On se dere bez veze, ja umorna, mama mi je bolesna, brinem se o svima, muž na poslovnom putu jednostavno sam pukla i istukla ga po guzi i tako ostavila da plaće. Smirio se i poslije je bilo sve ok.

Kod nas je problem neće se obut , ni izut, neće te cipele nego neke druge, neće u hranilicu itd. sve znaš...

Zamisli dere se čak i kad crtić završi... . Jer zamisli nije po njegovom..

On to nezadovoljstvo izražava tako da se dere, ne plaće nego se dere. Do nedavno je bilo sve ok, s sada su počele scene.

Ja ne bi rekla da su to razmažena dijeca nego da su to faze u odgoju.

Ja ne osjećam grižnju savjeti i kad mi prekipi vičem i par puta sam mu dala malo po guzi. Nekad baš nemam živaca, milion briga i problema, a on mi para uši svojim dreranjem cijela popodneva.

Ovo ću potpisati!
Niti jedno dijete nije mali anđelak koje je apsolutno poslušno. Nažalost koliko god tebe bolilo to što si joj dala po guzi, toliko bi te više bolilo za nekoliko godina da nisi!

Svi smo makar jednom tako pogrijesilh. I bili kivni sami na sebe. To je život i te će njene faze proći i bit ćete najbolje na svijetu. Ne brini.

Kao učiteljica učiteljici, svaki dan se susrećemo sa sve razmaženijom djecom kojoj se previše popušta kod kuće i ponašaju se kao tiranini u razredu. Kao mama sam si obećala da moje dijete nipošto neće biti takvo. U školi mogu samo bespomoćno gledati kako me ne doživljavaju i truditi se motivirati ih na razne načine, NE daj bože kazniti ih nekako,ali kod kuće sa svojim djetetom ponekad moram posegnuti i za ne toliko pedagoškim rješenjima kako ne bih imala pravog divljaka. Do duše uvijek krenem s razgovorom, objašnjenjem ili blagom kaznom kao što je sjedenje na stolici ali neki puta sva moja naučena pedagogija i psihologija jednostavno ne daju nikakve rezultate.Dijete će isprobati do koje granice ćemo tolerirati a na nama je kao na roditeljima da postavimo granice. NARAVNO, uvijek i uvijek grli i ljubi svoje dijete i milijun puta na dan govori volim te, da osjeća koliko je voljeno i da poneka kazna ne znači da ga voliš  već da mu želiš najbolje. 

_____________________________

Naše sunce će postati velika seka :)
Naše drugo zlato 7.5.2012.

Potpisati ću ovo....

Mislim da je puno lakše i jednostavnije djetetu pustiti da radi što hoće, ali to nije naša misija...
Teže je luti dijete, objasniti mu zašto smo to napravili i ispričati mu se radi toga.

I ja sam puno puta udarila jana kada bi plakala nakon toga, ali sam ga i udarila pa bi se on smirio nakon toga i postao najbolji na svijetu. Oni doslovno nekad traže da im postavimo granicu. To je bio vaš slučaj jutros. Ne grizi se!!!


_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

Nisi pogriješila, koliko god se trudile svoje živote podrediti djeci i njihovim potrebama ipak se treba znati granica. Milijun puta se nađem u situaciji da preispitujem svoje postupke, da se grizem zbog toga što ponekad ne odreagiram i idem linijom manjeg otpora zbog umora, mira i sl.
Ali u konačnici mora se znati tko je roditelj, a tko dijete, jer što više vrijeme prolazi to im je teže postaviti granice.
Naravno da vam je najvažnije u životu, no morati ćete pronaći metodu za smirivanje.
Ja kombiniram kaznu sjedenja, ponekad dobije i po guzi, ponekad upali sam spomen kazne, svakodnevno se borimo, nekad uspješnije, nekad malo manje uspješno.
Sretno!

_____________________________

Samo luda mama...

Jel to tebi prvo dijete?? Ocito da je, jer do drugog djeteta uvidjet ces da ce takvih situacija biti jos. Dijete ce te izbaciti iz takta milijun puta, ti ces se isto toliko derati, ponekad lupnuti , poslije ces se gristi, pa ces joj se opet ispricati (sto si bila roditelj i disciplinirala ju), mala ce shvatiti da te drzi u saci, bla-bla-bla. Ja sa svojih 4 sam prosla "terrible twos" 4 puta. Ponekad je neizdrzivo, ponekad sam se uspjela skulirati. Recepta nema, nego jednostavno radi po instiktu. Sretno!!