Hajde da pripremimo jedna drugu na faze koje su pred nama ili smo ih prošle. U kojoj dobi vam je bilo najteže obuzdati svoje dijete i zašto?
Mama sam malog tornada, aktivca neuhvatljivog i neustrašivog.
Vjerojatno ste primjetili da uvijek postoje mame i djeca za kojima se svi okreću u parku, restoranu, trgovini.... E takvi smo nas dvoje, plava glava i mama trčalica za njim. Vjerujte da nije ni malo ugodno i ni pod razno ne osuđujte takve mame jer stvarno dajemo svoj maksimum i sve od sebe da bi ih odgojili.

Najteža faza do sad bila nam je u razdoblju od 18 mjeseci do druge godine. Bio je neuhvatljiv, apsolutno baš sve je morao probati, popeti se na svaku visinu, skočiti u svaku rupu, nije poznavao ni straha ( skoči na rotvajlera, silom želi na cestu...) ni boli...
I kad se osvrnem na to razdoblje..... Ono more literature koju sam pročitala, metoda koje sam isprobala sve dok se sjećam toga ne poželim više imati djecu.

Kako je kod vas? Što nas još čeka?

< Poruku je uredio Ruža -- 3.9.2011 8:27:08 >

_____________________________

Samo luda mama...

Evo, upravo sam napisala litaniju pod "Male tirane". Iz toga svega jedino mogu zalkljuciti da su najlaksi za odgoj u dobi od 0-12 mjeseci . Od 12 - 48 mjeseci su neobuzdani i neustrasivi, i vecinom ne slusaju, i odgovaraju NE na sve i svasta . Sve nakon toga je igra uspona i padova sa odgojem. Ja ne mogu nista jos napisati za djecu iznad 11 godina, no svakodnevno saznajem i uocavam da ne ide na lakse sto su stariji, vec upravo suprotno. Postaju svojeglavi, pred puberterom, i Boze pomozi mi kada zadju u pubertet .
Dakle, sve vi trudne buduce mamice, uzivajte u svojim trudnocama, spavajte, izlezavajte se... jer tome ce uskoro doci kraj. Sve vi mame malenih, tek rodjenih beba, zavolite ih preko svake mjere, jer upravop ta ljubav ce vam olaksati stvari kada vasi malisani zakorace u "terrible twos" i dalje.
Samo hrabro, biti roditelj uopce nije lako, i nitko nije rekao da cemo se svaki dan probuditi sa zeljom da sve iznova radimo. No, eto, tu se pronadju i zagrljaji, i poljupci i ono neprocjenjivo "Ti si najbolja mama na svijetu!" koje obrise hrpetinu nesavrsenosti tjekom odgoja. Sretno!!

apsolutno cu sve prepisati.
Samo je kod nas trajalo od 1,5 god do malo poslije 2,5...uz to tada apsolutno nije pricao i uz svu aktivnost nekako kao stalno bio nezadovoljan. Sad smo u divnoj blazenoj fazi i ne zanima me sto dalje, zelim uzivati u ovome, ali isto tako mislim da sto god dodje da ce biti lakse jer smo uz jana i mi sazrijeli i znat cemo se bolje nositi s problemima i izazovima.

Slazem se i s onim da u nacelu ne bi trebalo osudjivati takve roditelje, a ni djecu, neka djeca jednostavno trewbaju vise vremena da nauce, a ono sto uvijek napominjem, sjetite se da roditelji takve djece moraju ulagati puno vise truda nego roditelji lakse odgojive djece. To ce potvrditi i svaki roditelj koji ima dvoje, troje razlicite djece (moja sestra, vjerojatno i zvonki)

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

moj >Patrik se sada nalazi u teskoj situaciji. dolazak bebe kuci, krenuo je u vrtic, mm radi u inozemstvu tako tate sad ima, sad nema. tesko je i meni , pa ga razumijem i pokusavam s njim njezno i polako. jako je postao prkosan, odbija spavati, bilo po danu bilo noc. zbog dojenja vecinu vremena sam ja s bebom, on s bakom ili dedom, cujem ga gdje place i mene zove. stvarno mi je tesko zbog toga svega, trazim od svih da imaju za njega razumjevanja i da ga ne kaznjavaju.

_____________________________

moji veliki decki, Patrik i Dominik
"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav"

Slazem se da svako dijete treba individualni pristup. Svi moji su u datim trenucima potpuno razliciti. Zapocevsi od najmladjeg koji je povremeno "zreliji" od najstarijeg; pa 6-godisnjakinje koja ce testirati svoje i moje granice, no kada svlada svoj poriv testiranja onda je izuzetno mila i razigrana; moj 8 godisnjak je njezni hiperaktivac, skace i trci na sve strane, sta god pojede "izgori" u kretanju no kada konacno stane onda je toliko umilan da ga neprestano grlim; a najstariji (11) je cista flegma, nema zurbe, sve ce stici, stres ne postoji, ima milijun i jedno pitanje o svemu, ali uvidjam da je tvrdoglav na svoju milu majku. Tocno je da roditelji prirodno mirne djece uopce ne truse ni uopla toliko snage na odgoj kao roditelji "razigrane" djece. Dijete samo po sebi se ne rodi lose, ili dobro, no zivotne prilike, drustvo, tip roditelja... sve to utjece na djetetov karakter. Tako cak kada ih ima vise (djece u obitelji) ni tada nisu svi jednaki, i sa svakim ne "pali" isti nacin odgoja, pa je roditelj primoran pronalaziti najbolje i najefikasnije rjesenje.

Moji su svi do jednoga toliko tvrdoglavi,ko mazge,strašno nešto! Najstarija je cura,sad evo u 13.god,pubertet ju puca sam tak,svi smo glupi i nemamo pojma o ničem,a život je tak težak kad 2 sata ne znaš kaj da obučeš i jel da svežeš kosu il ne...njoj nekaj sad utuvit u glavu je nemoguća misija,sad si mislim kak mi je bilo lakše kad je bila manja,a ustvari nije-samo se mijenja vrsta problema.Ona je oduvijek haharica,divljakuša kak ja velim,dečki mi nijedan nisu tak divlji nikad bili ko ona i to je vj.dio njene osobnosti koju nikad nitko neće promjenit...
Dečki-tvrdoglavci,bilo je najteže do 3.godine,mada vidim da kak ulazimo u neki pretpubertet(ovaj od 9 god),opet počinje žešća borba s vjetrenjačama,njih dva su mi "nabrijana" djeca,uvijek u suprotnosti sa okolinom,a u biti u duši velike maze. Iskreno,kad gledam kćer bojim se njihovog puberteta jer će bit istovremeno(1,5g razlike)-ajme meni!
Četvrti-tek sad pokazuje neke svoje karakteristike,ima 14 mj,al već vidim da je tvrdoglavac i veelika mimozica...svi su različiti,osim crte tvrdoglavosti,to je zgleda nasljedna genska greška
u biti svaka odgojna faza ima svoje lakoće i teškoće,samo je ovisno o djetetovom karakteru kolko lako će proć,al kak su veći smatram da su i odgojne faze kompleksnije i samim time je i sve teže...

< Poruku je uredio lidac0605 -- 3.9.2011 14:03:22 >

_____________________________

"Children will not remember you for the material things you provided,but for the feeling that you cherished them"

ja nemam kaj tu još pisat samo ću reć da sam vas tak lijepo pročitala i super ste sve to napisale,hvala
sad se bojim kaj me čeka,,očito mi je još prelijepo

_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

Moja je tipa Ružinog Đure u malo blažoj ženskoj verziji, koliko je slatka toliko je teška. Ko beba je isto bila zahtjevna, ispočetka nije imala nikakvog ritma, kasnije kad ga je ulovila počela se buditi po noći i počela je spavati tek sa skoro dvije godine. Mislim da je najgora bila s negdje 13 mjeseci pa do 18, krenula sam raditi pa ona kod bake kasnije u jaslice ma to je bilo prestrašno, nit je slušala, samo se derala, tukla urlikala bili smo na rubu očaja i onda je to malo po malo prestajalo. Teška je još uvijek i s njom nema ništa na lagan način uvijek neki pregovori, mito i sl. Sad sa 2,5 godina je postala dobra i poslušnija,ali još uvijek ima svoje čvrsto stajalište i teško se miri s autoritetom.
A najgore su mi mame koje imaju dobru djecu pa to ne razumiju pa ispada da smo mi loše i da su nam djeca divljaci, svakoj takvoj želim jedno malo slatko i tak teško dijete pa da vidi malo kak je to.

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.

Ružo, baš sam danas govorila mužu kako meni uopće nije težak fizički posao što se tiče malene nego psihički. Ljudi moji, ta mala ne prestaje pričati, pitati...Beskonačno mnogo upita, sve moora odmah i sad, ne miri se s onim to ćemo malo poslije  Ona je moja ljubav, ali zbilja bih voljela da malo manje brblja

Inače, treću godinu sa sve tri pamtim kao jedno teže razdoblje gdje valjda počinju shvaćati sebe kao osobe i pokušavaju svim silama nametnuti svoja pravila.

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

Vidim da nikome taj dio ne pada na pamet ali meni je bilo nateže razdoblje 0-6 mj.Stalni plač, grčevi, uspavljivanje na rukama itd.su me dotukli. Poslije je sve nekako išlo lakše.Drugo burno razdoblje bilo je 18-24mj kada se moje malo sunce počelo sukobljavat s drugom djecom(morala sam joj stalno visit nad glavom da nekog ne ogrebe).Ali evo i to je sad prošlo. Sad je curica zamalo 3. godine i osim uobičajenih " NE" ispada nemamo većih problema. Pošto radim u školi mogu reći da su školska dječica ok, naravno da ima iznimaka ali moje je mišljenje da to ovisi i o roditeljima.Pubertet je priča za sebe

_____________________________

Naše sunce će postati velika seka :)
Naše drugo zlato 7.5.2012.

Sa curicom(3.5) zaista nemam problema, mirna, pristojna, još ne mulja ,ne laže...ali sin(19) ,priča za sebe, kako spominje moja prethodnica. Tamo negdje5,6 razred, strašno ! čujem od ostalih mama samo o problemima te dobi.
To mi je bilo stavrno najteže razdoblje u životu i mislila sam iz kože pobjeći, a sama u svemu tome. Sad je to iza nas ali još pokušavamo tu i tamo naći "zajednički jezik".
Žene, majke,cure...pripremite se.

< Poruku je uredio dami -- 4.9.2011 13:37:35 >

_____________________________

Mirko 06.12.1992
Darija 20.02.2008

 evo da se i ja pojadam,mnogi su mi rekli da će biti mirnija kad malo naraste,da će se promjeniti,mm i ja još to čekamo,ima 3 god.,jako je živahna,svud se penje,stalno je negdje drugdje,100 pitanja/sat,nezanimaju ništa duže od 3 minute,samo joj je do toga da laufa,napravi 100km/sat,al me tješi to što je prema svima nježna,umiljata, i pametna.A starija je zakoračila u pubertet (5.razred) ,za sve ima vremena,tvrdoglava,česta promjena raspoloženja,al eto samostalna je,pouzdana,odličan učenik,uspješna sportašica.borim se snjima,kao i svi roditelji sa svojom djecom,valjda je to i smisao života.volim ih svakim danom sve više i one su moji anđeli.  

_____________________________

Imam 2 anđela!
Velika M i mala M.

ja imam osjecaj da svaki faza u tom trenutku se cini najtezom i onda kad nju se prođe se isto digod mislim pa nije bilo tako tesko a ponekad isto rado kazem sva sreca sto je proslo.
bas i meni zanima sto me jos ceka.

_____________________________

nasa "mrvica" Ella - 04.10.2009
E very day and night
L ooking at you makes me smile
L oving you is what I do
A ll my heart belongs to you...

Danas vidjeh jednog 5-togodisnjaka kako se belji svojoj mami, cvili iz petnih zila ako nije po njegovom, udario je jednu djevojcicu namjerno, a ona ignorira ponasanje, u javnosti. Pitam se sta bih ja napravila da sam na njezinom mjestu... svakako ne bih ignorirala, to je ipak najgora opcija. Isti tren u WC i imali bi "sastanak" u 4 oka, ja i moje dijete.

Evo,ja ću podijeliti s vama jednu fazu,koja baš nema puno veze sa odgojom,ali mi je bila daleko najteža faza...Dakle,kad se rodila Ines,moja Nika je imala užase ispade ljubomore,na sve mile načine je privlačila pozornost na sebe,i sve smo nekako uspjeli vratiti na svoje mjesto.Taman kad sam mislila da ju je poprilično popustila ta ljubomora,krenulo je zadržavanje stolice...Ajme meni,koje su to muke bile...Trpila bi danima,jednostavno,neće da kaki.Znala sam ju silom posjesti na wc i ne dati joj da ustane dok ne kaki,ali ona je bila uporna,neće i neće...Ponekad bi mi došlo da ju izbacim kroz prozor ...Ali,uspjevala sam nekako ostati sabrana,i sve lijepo s njom,nisam galamila,vikala,osuđivala ju,jer bi time dobila samo kontraefekt...I drži,ne daj,pričaj,razgovaraj,čak sam objasnila što je to klistir i da će tako završiti ne bude li kakila...U najcrnjem obliku sam joj govorila o nuspojavama...Vjerujte,mjesecima smo se mučili s time,i uspjeli smo tome stati na kraj...Evo,meni je to bilo najgore,jer se radilo o njezinom zdravlju,prvenstveno.

_____________________________

Moje velike ljubavi
Nika 24.05.2006.
Ines 07.05.2010.

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

Prvo teže razdoblje i sa jednom i drugom kćeri je bilo oko 10 mj ; svuda hoće a ne može sama. To je trajalo dok nije prohodala. Poslije toga sve super, bez problema se odvikli dude , pelena , privikli na vrtić..., a onda je došlo razdoblje koje još traje, a počelo  je sa oko 3, 5 god. Ne mogu prepoznat svoje dijete, razbija , belji se , hoće štipat seku, neće se ustat pa naveće ne želi u krevet.  Moj mm i ja smo došli do zaključka da  reagira tek sad na dolazak seke , jer do sad je seka ležala i sisala, a sad i ona traži svoje. 

_____________________________

KoKy

Neznam,ja sa svojima nisam imala nikakvih problema kad su bili mali do puberteta,ajde sina je prošlo ali je sada kćer na redu(neslušanje kad moraš pet puta reć jednu stvar,sve im je dosadno i glup,promjene raspoloženja nekad im kažeš svašta i možete razgovarati a nekad ni prst pokazat već su u suzama)dobro pa je Lana još mala,tko zna šta me s njom čeka?Nek su oni nama živi,zdravi a ostalo ćemo sve prebavit.

_____________________________

Matija 28.09.1994.
Ivona 12.06.1999.
Lana 22.08.2010.

najteža faza u dogoju djece mi je bila kad sam ostao udovac s bebom od 13 mjeseci i djetetom od 2,5 godine....ovaj stariji je očajnički tražil mamu jedno godinu dana a ja nikako nisam uspjevao objasniti tako malom djetetu da je nema, u to vrijeme počeo je opet piškiti u krevet i ponašati se ko beba.u jednom trenutku me postalo strah da djete stvarno ne umre od tuge...a bilo je tako jedno godinu dana, iako su mu tete u vrtiću i cjela šira obitelj izuzetno puno poklanjale ljubavi i pažnje to mi je bilo najteže...nakon toga sve mi izgleda ko dječja igra, čak sam i porodiljni odradil malac je kroz sve to prošel bez ikakvih trauma dok se ovaj stariji i danas svega kao sjeća

_____________________________

letio sam nekad, letio i ja...imao sam krila ,krila leptira

Ajme Kanader, što si ti to prošao!!! Baš mi je žao. Dođe mi  kad samo pomislim kako je bilo tvojim malcima. Teško je i ženi kad ostane bez muža, ali ovo je preteško, ipak je nekako "prirođeno" mamama sve oko bebača, a ovako kad se moraš snaći brzo i "silom"...uhh. Nadam se da su ti malci super, a i da si ti sretan!

Meni je s blizancima definitivno bila najteža druga godina života, tj kad su imali oko 18 mjesesi, ali i ono prije, od 11. mjeseci. Niš ne kuže, sve hoće, ja ih ne razumijem, oni vrište, lupaju glavom o pod, cipelare se i čupaju u kolicima...ajme, srećom, to je iza mene, a ovaj zadnji malac je "pjesmica" što se odgoja tiče, kad skrivi, jedva stignem izreagirat on je već na: "Oproostii, mamiicee!"


_____________________________

MAMA SA 6 ******

ja ne znam sta da napisem na ovu temu stvarno...do godine dana ajd i nekako,poslje godine nikako i sve je gora i gora,sve zna i sve razumije,kad joj kazem nesto da nesmije ona kaze "pa doblo,ali molam to" i tako u nedogled svaki dan po milion puta i dok ne dobije ili ne uradi to sto je naumila u stanju je da se dere xy sati i sve ce uciniti u svom naumu a tek joj je 2,5 ...sta li ce biti kasnije ako je sad takva...nek mi je bog u pomoci