Evo molila bih vas za neki savjetić, prošli tjedan smo počeli u vrtić i naravno prvi dan je ostavim na prilagodbu, kad sam se vratila jako je plakala....
Cijeli tjedan sam je vodila po sat, sat i pol najviše svaki dan je preplakala....već je izgubila glas od plakanja, u snu mi se zaceni, neskida se s mene cijelu noć...

Sve smo radili kako su tete govorile da djetetu treba lagano privikavanje da bi nam na kraju rekle da smo jako loše počeli, boje je se ostaviti na spavanju, ona jako plače. Sada kažu da sam je odma trebala duže ostavljati jer se ona navikla da je kratko tamo.

Sutra ostaje barem tri sata pa ćemo vidjeti... od srijede mi je više nema tko čuvati prisiljena sam je ostavljati bar 5 sati....hmmmmmm

koliko traje privikavanje, hoće li ovo proći???

Bok! Prvi tjedan budi spremna na sve. Al' bas sve. Da ne jede, da ne spava, da place cijeli dan...Nekoj djeci treba i duze, ali otprilike i samo skuzi da mora i ako su tete OK, to brzo prodje. Moj je bio najmanji u grupi pa su ga malo vise tete mazile prvih dana ali je svejedno bilo prvi tjedan za izluditi! Ako ne prodje niti nakon mjesec dana stalnog odlazenja (ne racunaj vrijeme koje ce biti bolestan, jer i to moras ocekivati u pocetku), mozda ces onda morati razmisljati o drugim opcijama. Sretno!

_____________________________

Ljudi uvijek priželjkuju nekakve promjene, iako ne žele ništa mijenjati.

Sva djeca u početku ostaju po sat, dva u vrtiću na privikavanju tj upoznavanju nove okoline, teta i dječice. Zbilja su rijetka ona djeca koja od prvog dana mogu ostati duže u vrtiću bez ikakvog problema.
Naše privikavanje je potrajalo dosta duže. U početku smo ga ostavljali po sat, dva a svaki idući tjedan po još toliko dok se nije potpuno priviknuo. Bilo je suza pri ulasku u vrtić a i tamo bi se koji put sjetio mame i tate pa bi bilo plača. Ali to je sve normalno. Hvala Bogu kod kuće je bilo sve u redu, nije se to privikavanje na vrtić odrazilo na spavanje, apetit i ponašanje općenito.
Nakon točno mjesec dana je jedno jutro samo ušao u vrtić bez plača i od tada je super. Obožava ići, voli sve tete, tamo doručkuje, ruča samostalno bez ikakvih problema. Ima čak i curu
Samo bez straha, sve će biti ok samo treba proći neko vrijeme da prihvati vrtić

_____________________________

Roko i Dino

I kod nas su ispočetka bile drame i to grozne.
Krenuli smo u jaslice sa 11 mjeseci. Tjedan dana smo mm i ja hodali sa malom na privikavanje, ostajali po sat i pol do dva... katastrofa, urlaonica, vrištanje čim su ju tete pogledale (čak niti dodirnule)... makar smo bili uz nju! Tjedan dana kasnije više nisam mogla izdržati i slala sam mm samog sa njom. Tek on sam se je ojunačio i ostavio ju prvo 10 minuta samu sa tetama i ostalim bebačima (naravno, uz vrištanje), slijedeći dan 1 sat (vrištanje) - taj dan joj se doma nismo smjeli maknuti iz vidnog polja, odmah je počela urlati i tresti se. Sva je bila natečena u licu od plakanja. Nakon 2 tjedna su se stvari pa skoro preko noći okrenule - počela je pružati ručice tetama, smješkati im se, mazila ih je po licu, grlila. Kad sam to vidjela, potekle su mi suze olakšanja jer ih je konačno prihvatila.
Dakle, što se tiče našeg iskustva i naše nedruželjubive bebe - preporučila bih izdržati te teške početne dane, možda uz pomoć tate (nama mamama je teže kod naše zlato malo toliko plače)...?

Ja je moram ostavljati jer mm nemože zbog posla....
ma mene zanima ima li djeteta koje se nemože naviknuti na vrtić?????


i još nešto jel dobro da je u početku tete samo istrgnu meni iz ruku???? jer kao rekle su mi da nema nikvog rastanka i maženja, jel to ok iako se dijete ceni baš jako????

Sva dječica koju ja znam (od prijateljica i rodbine) su se naviknuli kad-tad na vrtić. A što se tiče ostavljanja i nama su tete rekle da je bolje ne odugovlačiti sa rastankom jer se dijete neće umiriti već samo i dalje plače. Poljubac, zagrljaj i uvijek naglasiti kako će mama doći malo poslije.
Naravno da nije u redu samo ga istrgnuti iz ruke, pa normalno je da ćeš se pozdraviti sa svojim djetetom ali bez velikog odugovlačenja jer se neće umiriti samo zato što ćeš ti ostati sa njom još 10ak min.

< Poruku je uredio cuba -- 13.5.2012 20:57:24 >

_____________________________

Roko i Dino

ja sam našu odvela prvi dan samo da vidi sobu,bila s njom par minuta unutra i onda izašla van....
iduće dane je sama ostajala u sobi sa djecom i tetama,nikakve prilagodbe,al meni je to bolje (struka,jbg...) da ostanu solo tamo,ali opet,ovisi o djetetu....
ja osobno ne bih voljela biti sa malom na privikavanju jer bi se ona vješala samo po meni i to bi se samo odužilavo iz dana u dan....al to sam samo ja....
za rastanke je najbolje da butu kratki i slatki ,tipa:mama sad ide,doći ću kad se poigraš i ručaš....
jest da je ujutro znala plakati (ne puno i ne jako) da neće u vutić i neće teti,ali brzo je to prestalo....

_____________________________

...bejb...our be(a)st.....

....mini gospa....

bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)

Mojoj curici je trebalo mj.dana da se privikne, srce ti se kida kad ju ostaviš uplakanu..a gle, postaviš si u glavi da je tako najbolje, jer ipak tamo su u toplom, nisu gladni, igraju se, nešto nauče.. Moja mala i dan danas zna nekad zaplakat a ima 4 i pol godine, al kad mi kaže mama molim te daj mi...ili mama hvala-izvoli...nema ljepšeg, koliko god njima tamo bilo "dosadno" kako mi sin kaže ali ipak to je najbolje za njih (obzirom da ih nema tko drugi pričuvat, samo se ti drži i to će proći, a prilagodbe se razlikuju od djeteta do djeteta. Nama su znali reći nema opraštanja pred vratima,ljubljenja itd, dijete se ostavi u sobi, roditelj odmah ode i to je to. Al to je teško nekad napraviti al jedino tako valjda shvate!

Mislim nema dugog opraštanja  poljubac, zagrljaj i to je to

Potpisujem! I moj savjet je, ti moraš biti jako pozitivna unatoč emocijama, govoriti pozitivno o vrtiću, tetama, prijateljima. Neka su djeca teža i treba im više vremena ali sva se priviknu i socijaliziraju. Samo hrabro!

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

ako si ti mirna i dijete će biti, ako se iz bilo kojeg razloga bojiš ju ostavljati ona ti to osjeti i zato plače. moraš joj utuvit da joj je tamo super i bit će joj super.
nama je tako funkcioniralo sa starijom a mislim da neće biti problema ni sa ovom malom najesen, jedva svi čekamo da krene

sretno!
puno ju ljubi i mazi i sve bude ok!

_____________________________

03.11.1999. - prva srećkica moja iva (iva- šljiva)
15.02.2010. - druga srećkica moja vendy (vendica -švendica)

držite se
ja sam znala da bude d teže ako ga mama ostavlja u vrtiću (jer sam cmoljila) pa ga je mm prvi mj vodio a ja dolazila po njega


_____________________________

"Ljubav je slijepa i zbog toga joj je tako izoštreno čulo dodira."

slažem se sa ovim savijetima, kratki oproštaj i veliki osmjeh s tvoje strane, to je jako bitno...
tek kad izađeš iz vrtića daj si oduška (tako sam ja) i pusti suzu... kad se samo sjetim...

kad su moji kretali mi smo čak u autu do vrtića pjevali veselo "idemo u vrtić, juhuuuu, juhuuu..." i slično... i još znamo slično podizati atmosferu kad primjetimo da im se baš ne ide ili da su lošije volje

Teodor se neki dan na izlasku iz kuće okrenuo prema našem psu i rekao važno: ja idem u vrtić, a ti ne ideš, ha...

iako da se razumjemo obojica se jako vesele vikendu i danima kad se ne mora u vrtić....

< Poruku je uredio anaxx -- 14.5.2012 13:04:40 >

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

danas je bilo malo bolje
plakala je kad sam je donijela, al kažu tete da je brzo ušutila, čak je i prvi put spavala kod njih....
uglavnom bila je tamo 5 sati, pa vidjet ćemo sutra....najbitnije mi je da nadam se ide na boje

Mi smo imali i ove godine i prošle(kad je krenio),ali je prošlo.
Kod nas nema toga da se ostane po malo i mama da bude i osobno mislim da je to dobro,D bi vjerovatno onda stalno bio sa mnom i bilo bi mu još teže.Bolje je što prije se rastati i zaći van s osmijehom,a kasnije se možeš i isplakati ako ti bude lakše.
Ona je sad vjerovatno i jedina nova u grupi pa joj je možda i zbog toga puno teže.
Bitno da je danas bolje

_____________________________

DINO I LUKA-mamine najveće sreće!!!!!
Stigla i princeza ANA!!!

pa kako bebač nebi urlao kad mu se totalno mijenja njegova jednogodišnja rutina...a pogotovo npr.zbog činjenice da je gladan,žedan ili nepromjenjene pelene i sve tako često kao doma...otvorila sam temu pod roditeljski razgovori kod novorođenčadi i beba,o samostalnom hranjenju jer su mi na razgovoru za jaslice rekli da moram svoje dijete do 1.9.naučiti samostalno jesti (tad će imati 14.mjeseci)....zaista neznam kako da koordiniram držanje žlice pa ni hranu na komadiće i ostale probleme do tad...posijedit ću....

ja ovo još nisam čula da beba mora jesti sama.... moja ima 16 mj pa nejede sve sama, npr juhicu i tak nešto rijetko joj uvijek ja dajem...

A danas su mi rekle da je opet plakala, al dobro ja se nadam da će ovo prilagodjavanje proći i da će ona shvatiti da mora tamo biti svaki dan. Malo je teško jer ona nije imala velikog bliskog kontakta s djecom (uvijek je sama) pa sada plaće na svako njihovo vrištanje i urlikanje...