Drage moje, ne javljam se baš često i redovito kao nekada... Sada sam trenutno u psihičkim i fizičkim pripremama za odlazak za blagdane doma u Zadar i to mi odnosi dosta energije i pored moje zahtjevne djevojčice... Cijela sam u kombinacijama 'što ako: se desi ovo, ako zatreba ono, ako bude to...'

Uglavnom uslijed cijele te strke, mm jučer u neko doba poslije ručka se počne previjati u bolovima... Ja gotova... Što ću sad? Od najbliže rodbine nam niko ne živi u Zg-u, vani mećava, ja sa malim djetetom, on ne može hodati... Mislim našla sam ja odmah ljude da mi uskoče i odvezu ga na hitnu, ali onaj osjećaj da si bespomoćan i kao pale sam na svijetu me tako na trenutak preplavio... Što ako mora u bolnicu na operaciju, ako mu je nešto strašno? Na kraju je bio samo napad bubrežnog kamenca... Uglavnom, ja koja sam krajnje poduzetna, organizirana, preuzimam inicijativu, i sl., sam se osjećala kao bez kompasa...

Napisala sam vam ovo jer tek mogu pretpostaviti koje će mi se situacije sve dogoditi, pogotovo kada počnem raditi... Ja sam sa svojima tako povezana da su gotovo momentalno bili na putu za Zg i odmah sam se vratila iz tog svog stanja... Hvala im na tome!

I nadalje, vi žene koje se same borite sa svakodnevnicom u kojoj odlučujete o još jednom maleckom životu, svaka čast... Vjerojetno bi i ja tako da moram, ali velike ste u mojim očima...
Nadam se da ste shvatile o čemu pričam...

_____________________________

Sunce naše malo, stigla si...
Vita-10.08.2009.
Ponosni T&M

O, da....i te kako sam te shvatila....
Ponekad se pitam kako uspijem sve odraditi i izorganizirati....i ostati cool....
Ne znam....
Valjda se život brine sam za sebe....

Želim brz oporavak tm...
I svako dobro tebi i bebici...

Ja sam imala teške i jako napadaje žučnih kamenaca kad mi je Paula imala dva mjeseca. Kad je bolilo njjače bila sam sama: svi na poslu, beba mala i gladna, ja ne mogu disati od bolova, a trebam ju dojiti . Ma užas, sad kad se toga sjetmi samo me oblije znoj, a tada nisam bila svjesna stresa i nevolje, srećom...

_____________________________

Ja sam PAUVA!!!!
30.01.2009.

ja sam 3000 km daleko od svih svojih i nema ni mm ni ja nikoga svoga osih HLADNIH SUSJEDA...kao i zemlja u kojoj zivim...znam kako ti je...

Ovisi tko mi prisuti dodatni stres 
Nekad vrlo pribrano i kontrolirano, a nekad sam histericna do boli


_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

želim brz oporavak tvom mužu,a kako se nosim sa dodatim stresom,kako tiki kaže ovisi tko ti ga priušti,a tebi i tvojoj bebici svako dobro

O itekako te shvacam i nekad se sama sebi i divim
Idemo naprid,dan za danom i sve to uvik dođe na svoje,imamo mame koje s vremena na vrijeme dođu da se malo odmorimo i guramo dalje....tako nam je i nista se ne moze mijenjati al ja se tijesim da ima jos i gorih situacija

_____________________________

Ništa u životu nije tako loše, da nebi moglo biti i gore, ali ni tako dobro da nebi moglo biti bolje!! :))

kako se nosim sa stresom..........jedenjem -uništavanjem'' hrane

_____________________________

Život ponekad traži od nas više no što mislimo da možemo podnijeti.IPAK,vrijedi se potruditi!
zvrkić došao 17.06.2005.
zvrkica došla 08.12.2010.

DRaga nadam se da je tm bolje. A dodatni stes kako koji dan kak su cure napisale hrana mi je najbolji prijatelj, a vaga neprijatelj, tamanim čokoladu i slatkiše. sve sam više pod stresom jel bi trebala diplomirati do 9 mj, još 6 ispita niš ne stignem učiti, a  15.03. počinjem raditi.Tu je i šogorica za koju se brinem.  Ponekad se isto divim sama sebi kak to sve uspijem napraviti. Uspjela sam očistiti kuću da se blista za 3 dana, nisam ni mislila da ću polovicu uspijeti. Sad još samo kolači. A mi mame sve možemo i moramo!Pusa od nas

_____________________________

Mamine srećice 14.03.2009. i 2012.

pokusavam sve pozitivno gledat-tako mi je lakse pa automatski imam malje stresa(iako g aponekad stvarno nemogu izbjec)

_____________________________

PRESRETNA!
Leo-18.1.2009.
4:28h

Ja sam prije dvije godine bila u gadnom stresu. Dogodilo se da mm od bolova u leđima nije mogao ni hodati ni ležati ni spavati samo je jaukao po cijele dane, a ja s bebom od 2 mjeseca, i još troje djece, vani ledena kiša, ne možeš nigdje ni pješke ni s autom, rodbina je tu ali te ne doživljavaju baš jer nisu u toj situaciji. MM ne zna šta bi sa sobom jer nitko od doktora ne radi za blagdane, ja ne znam šta ću s njim, i tako se lijepo previjao doma dva tjedna do iza Nove godine a na sam doček N. Godine smo još završili i s bebom na hitnoj u Klajćevoj. E onda je iza N. G. otišao u bolnicu i odmah na operaciju 5 dana, a odmah poslije toga 3 tjedna na rehabilitaciju u toplice. Ja sam se brzinom munje izorganizirala s klincima i njegovim poslom.
kad je frka, sve se može ali nije mi bilo lako ni fizički ni psihički, bilo je očajnih trenutaka.

[Sadržaj poruke je obrisan]