Evo imala sam  jednu posjetu ,jedne nekada jako,jako dobre frendice sa njezinim klincem i mogu reći da se nismo poduže vidjele iako smo se nekada zbilja intezivno viđale i družile ,a naravno i djeca ,koja su se obožavala .Ali sada se nisu htjela uopće igrati ,i vidjelo se na njoj da joj nije drago,rekla sam joj da nisu djeca za to kriva nego to šta se mi ne viđamo,pa ni djeca nemaju iste interese ,naravno da mi je žao ,ali šta sam mogla napraviti ,nju je to povrijedilo.-Kako se postaviti u takvoj situaciji,jer zbilja nije do mene da se mene pita družile bi se ko i prije jer moj posao i ostale obaveze mi nisu prepreka.

< Poruku je uredio Ninaa -- 15.8.2010 21:31:50 >

Ne znam što bi ti rekla. Mislim da svi imamo prijatelje s kojima smo dijelili dobro i zlo i nakon nekog vremena se udaljili. Iz razno raznih razloga! NAŽALOST!
Prijateljstvo je kao i sve,  treba u njega uložiti puno truda, ljubavi i volje, jer ako ne i ono brzo uvene!!

_____________________________

Nika 26.08.2009.

new znam sta da kazem, unatrag par godina sam puno prijateljstava "okrhnula", ali sam i obnovila puno prijateljstava od kad sam postala mama, a i stekla novo drustvo...nekako sam pocela gledati da svako vrijeme nosi svoje i da u svakoj zivotnoj dobi postoji netko tko te prati...
Imam 5 prijateljica koje su mi u zivotu zadnjih 15-20 godina i koliko god ne imale vremena jedna za drugu, znam da ce one biti tu i za 20 godina, makar u vidu rodjendanskih proslava, rijedjigh kavica i slicno....

Ja pisem li ga psiem, hocu ti reci da pokusas prijateljici dati do znanja da ti je stalo do njenog drustvca i da bis vokljela bez obzira koliko se rijetko sada vidite-da ono vrijeme koje provedete zajedno bude ugoidno. Nitko vise nema previse vremena i mislim da bi ona to trebala razumijeti....




_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

Ja imam jednu jedinu prijateljico koja mi se "vuće" od malena. Sve ostalo mi je više manje prolazno, družimo se neko vrijeme pa onda opet ne..Pa ako se sretnemo nam je opet super ali ako se ne sretnemo mi baš i ne fale... A ova jedna mi je više kao sestra, daleko smo jer sam ja doselila u Rijeku a ona je ostala u našem malom gradiću, u drugoj državi ali se još uvijek stalno mailamo, cujemo, pricamo...Nju stvarno volim i draga mi je. Skroz smo si različite i da se upoznamo danas bih vjerojano ne bile baš neke frendice ali kako se znamo od vrtića onda je to druga prica i kako sam već i napisala ona mi je kao sestra.

A ostalo, svako doba života ima svoje frendice Trenutno se najviše družim sa ljudima koji imaju djecu, bilo je gadno na početku jer smo bili prvi ( i jedini ) u društvu koji smo dobili bebu i onda su nam se ( normalno) putevi odvojili...Ali upoznala sam neke nove ljude, sa kojima imam iste interese, koji me razumijo, ...

Ako stvarno želiš da budete i dalje prijateljice najbolje da njoj to kažeš, da otvoreno pričate o tome....

sve to stoji ljudi se promjene ,reziđu,ali se i javljaju novi ,mnogo sam ih upoznala i zahvaljujući kčerki,i mogu reći da sam stekla jednu jako dobru prijateljicu,tako da mi je to normalno,ali isto tako vidim da se ljudi sve više udaljuju,ne druže se toliko,zatvaraju se u svoje kuće........nema onakvih druženja kao nekada kod večine ljudi.

I ja ću se složiti sa anuskom.....ali ja sam od takvih digla ruke jer sam dosta vremena potrošila ne možeš nešto na silu ako ne ide ne ide...ne bedaj zbog toga ako joj je stalo do vašeg prijateljstva onda će se potruditi da se češće viđate

_____________________________

"Tko želi nešto napraviti nađe način,tko ne želi ništa napraviti nađe izgovor"

Ipak ću se još nadovezati. Ima jednu prijateljicu, baš sam jučer bila kod nje u posjeti jer je rodila 2. sinčića. To mi je prijateljica iz osnovnoškolskih dana tj. nekad najbolja. Mislim da se pita i jednu i drugu ne bi znali zašto je trajao jedan ogromni muk u komunikaciji između nas dvije dug nekih 7-8 godina. (valjda se obje nismo ni potrudile nešto promjeniti svo to vrijeme, iako me silno kopkalo što se događa u njenom životu, i dala bi sve da saznam. Al vajda ponos nije dao da prva pristupim i ponovno obnovimo naše prijateljstvo) Ipak  pred par  godina slučajno smo se srele i ponovno uspostavile komunikaciju, zajedničkom voljom. To nije kao nekada, daleko od toga, no veseli me svaki put kad se nađemo i smijemo se forama iz osnovne, prisjećamo se mnogo čega što smo prošle. Sad sam presretna što je tako i žao mi je što sam puno toga propustila u njenom životu,a i ona u mome!!!

_____________________________

Nika 26.08.2009.

svijesna je i ona sama da se je udaljila ,ali sam joj vidla tugu u očima kada je vidila da se djeca ne igraju ,(nekada su se obožavali)rekla sam joj djeca nisu kriva nemaju više iste interese,udaljila su se,a sve zbog našeg sve rijeđeg druženja.Nadam se da ćemo se više viđati i družiti .