Cure moje sljedeće godine mi Laura kreće u školu..već..brzo proletjele godine i ja sam u badu Strah me kako će se snaći i hoće li se snaći u školi,nova sredina..učenje...Ne mogu si pomoći,znam da to tako mora biti i ne mogu to promijeniti..Ali me strah kako će je druga djeca prihvatiti,pa one svađe,tučnjave..svega ima u tim školama i ne mogu se oteti dojmu da škola više i nije tako sigurno mjesto..Svaki dan čitam i gledam u novinama o mlaćenju druge djece,ubojstvima.. Ponekad se probudim u noći i razmišljam o svemu tome.Moje cure kako vi to sve proživljate koje imate školarce..mene to ubija u pojam.Strah me cure...Najradije bih da ostane pod mojom suknjom...

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

E, da... i Paulina iduće godine kreće u školu...
nastojim ne razmišljati o tome tamno, nego već razgovaramo kako ćemo kupiti lijepu torbu i neke lijepe olovčice s barbikama i Jagodicom Bobicom i nove papuče i ovo i ono (ok, malo me zaboli glava kad pomislim koliko će sve to koštati... ) ali nastojim joj što pozitivnije prikazati kako će joj biti u školi lijepo i tamo će puno toga naučiti.
Kod nas preko puta grade naselje i školu i vrtić, pa molim Boga da to bude gotovo dok ona krene, da ne mora ići u staru školu koja je malo dalje od nas, trebala bi onda prelaziti semafore i glavnu cestu a toga me malo strah.

A glede sigurnost djece, svaki dan bi trebalo angažirati anđele da ih čuvaju. Ona je ovako dobroćudna i neće ona praviti probleme, jedino što bi ju drugi mogli zezati jer je bucka, kao što to već u vrtiću rade....

nije vam to tako strasno..bit cete jako ponosne,ja sam plakala prvi dan...brzo se oni spandaju i sprijatelje i posvadaju i dobe 5 i 1 ...sve je to dio odrastanja,ja se nisam okrenula a patrik mi je vec u 3 razredu.sto se tice love..e to se vec osjeti,sad kupujemo jos i knjige oni hoce tenesice puma jer drugi tak nose,pa osiguranje,izleti,kazalista,vodene boje,crveni kriz...lova je vec problem.

_____________________________

Prvu polovicu života unište nam roditelji,drugu dijeca.

i to mi je već sada problem(odjeća,obuća)već sada znam da će mi i Laura htjeti onakve hlače kakve ima neka njena frendica iz škole...pa mobitel,sve neke marke.. Žalosno je da neki ljudi gledaju dijete i ljude kroz to kakvu odjeću nosiš,koliko love imaš i prema tome se ravnaju..Ne želim Lauru odgajjati da je onaj tko nema baš novaca je loš a da se druži samo s onima koji imaju..Želim da bira prijatelje po srcu i duši..Ali nažalost nisu svi roditelji isti ,kakvi roditelji takva i djeca...

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

Ja im u svakom slučaju neću moći kupovati marke, ali će im baka donijeti svega lijepoga iz Njemačke pa ću reći da kaj klinci iz razreda znaju, nemaju pojma, ovo je bolje... tak bum probala da ne skuži...

mislim da ce nazalost brzo skuziti da je skuplje in ,al ja svom jednostavno kazem da nemam love za to...sta cu,malo mu je krivo ali prezivi.

_____________________________

Prvu polovicu života unište nam roditelji,drugu dijeca.

Sjećam se kad je Mirko krenuo u prvi razred. Nisam bila paničar, dapače zajedno smo se veselili odlasku u školu. Pa sjeti se samo kako si se osjećala važno kad si krenula u školu. To je za njih veliki čin.
Uživajte zajedno u tim trenucima. 

_____________________________

Mirko 06.12.1992
Darija 20.02.2008