cookie-img

Web stranica upotrebljava kolačiće

Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku. Nastavkom korištenja smatra se da se slažete s korištenjem kolačića u navedene svrhe.

writing-img

Faza ili sam ja stvarno loša mama?

clock-img

06.09.2012, 15:30

clock-img

ana85

pencil-img

276

Ema ima 14 mj. Krenula je na prilagođavanje u jaslice i lijepo je prihvatila, ne plače se. Zadnje vrijeme neće jest, a sve je fino papala do godine dana. Probala sam na sve načine i neće, kaže teta da ni u vrtiću neće jesti. Čim ju pitam dal hoće papati ili vidi tanjur krene deračina, počne se lupati, udara glavom u pod ili štok, dere se ko luđak, mislim u takvoj situaciji ne znam što da radim, kako da se ponašam? Bila je kod bake u zagorju tjedan dana i papala je i bila je dobra, kaže baka da je baš draga. I svima gdje ju ostavim na čuvanje, svi kažu da je dobra i draga, ali kad je samnom, to je druga priča. Gubim živce, osjećam se loše i ne znam što da radim i kako da izađem na kraj s njom. Ne mogu joj ništa objasnit, još je premala za to..molim vas, pomozite, na rubu sam.

_____________________________

Ema- 5.7.2011.

clock-img

06.09.2012, 15:51

clock-img

Anoniman

Moja Brigita isto ima 14 mjeseci, ali ona nikad nije bila neki jelec. Stisne zube i nema šanse da joj uguraš! Tako da znam kako se osjećaš... Kod nje se situacija popravi u periodu kad joj dajem sirup željeza. Onda joj se otvori apetit pa pojede za tri dana. Kad dobije temp. ne smijem joj davati, tako da i sad muku mučim s njom, ona ne lupa glavom, ali uhvati zdjelicu i baci sve na pod ili si ju stavi na glavu, tako da slijedi kupanje...
klinci imaju različitih faza...
nemoj nikad misliti da si loša mama, daješ sve od sebe!

clock-img

06.09.2012, 17:10

clock-img

elven

pencil-img

319

Nisi loša mama, a to ti je zbog odvajanja u vrtiću...proći će.....u sljedećem postu sam kopirala dio iz materijaka koje su nama dali u vrtiću kad su nam klinci krenuli na prilagodbu...

clock-img

06.09.2012, 17:12

clock-img

elven

pencil-img

319

za roditelje


Zašto su prvi dani djetetovog boravka u vrtiću bolni?

Za većinu djece vrtić predstavlja prvo odvajanje od roditelja, nepoznat prostor u kojem ga roditelj ostavlja nepoznatim ljudima. Dijete intuitivno osjeća da njegov život ovisi o prisutnosti roditelja. Spoznaja da roditelja nema u blizini može izazvati vrlo intenzivan osjećaj straha, straha za vlastitu sigurnost i sigurnost djetetu najvažnijih osoba - roditelja. Svakodnevnim dolaskom u vrtić dijete će naučiti slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u grupi - povratak roditelja i odlazak kući). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma. Dakle, za većinu djece polazak u vrtić predstavlja stres, koji se manifestira kroz niz emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kod procjene situacije kao opasne i/ili uznemiravajuće. Kod neke djece odvajanje od roditelja može biti u tolikoj mjeri uznemiravajuće da zadobiva oblik traume.

Upute za roditelje tijekom prilagodbe

Prvih dana boravka u vrtiću dijete može:

Moguća ponašanja djece u procesu prilagodbe na vrtić
oštro protestirati
svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću
odbijati kontakt s odgajateljem, ili suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega
čvrsto držati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt)
odbijati hranu ili slabo jesti
kratko i nemirno ili uopće neće spavati
ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju, izražavat će vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgajatelje, stvari itd..

Ponašanja roditelja koja će olakšati dijetetovu prilagodbu na vrtić
Pozitivan stav roditelja prema vrtiću
Povjerenje u osobe koje će se u vrtiću brinuti za njegovo dijete
Boravak s djetetom u vrtiću tijekom prvog dana
Aktivno uključivanje roditelja u igru i aktivnosti u odgojnoj grupi.
Redovito dovođenje djeteta u vrtić. Svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazak u vrtić - odlazak roditelja - boravak u vrtiću - povratak roditelja nakon određenog vremena
Donijeti stvar uz koju je dijete emocionalno vezano (dudu, flašicu, gazu, dekicu, omiljenu igračku i sl.) i uz koju se može umiriti (tzv. prijelazni objekt)

Kada ostavlja dijete u vrtiću roditelj treba:
u terminima koje dijete razumije, definirati količinu vremena koju će dijete provesti samo, bez roditelja (npr. "…idem kupiti novine; idem na posao" i sl.).
naglasiti potpunu vjerojatnost svog povratka ("kad to obavim vratit ću se po tebe").
navesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o djetetu ("teta će te čuvati dok se ja ne vratim").
definirati aktivnosti u koje se dijete može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću ("ti se igraj s kockama dok se ja ne vratim po tebe").
kratko se opraštati s djetetom. U protivnom roditelj ostavlja dojam nepovjerljive i nesigurne osobe što nepovoljno utječe na dijete. Roditelji se iz istog razloga ne bi smjeli zadržavati u vidokrugu djeteta (npr. na hodniku, viriti kroz prozor u djetetovu sobu i sl.).
Pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu). Sa svojim djetetom mogu se, prema želji i potrebi, zadržati/poigrati na hodniku.
Želimo Vam ugodan boravak u vrtiću, brzu i što bezbolniju prilagodbu!

O prilagodbi djeteta na vrtić

Prvi dani djetetovog boravka u vrtiću stresni su koliko za dijete, toliko i za članove njegove obitelji, te osobe koje će se njime profesionalno baviti. Stres možemo definirati kao sklop emocionalnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija (do kojih dolazi zbog procjene događaja kao opasnog ili uznemirujućeg, odnosno zbog zahtjeva iz okoline kojima pojedinac ne može udovoljiti). Događaj procijenjen kao ugrožavajući ili opasan za vlastiti život, život važnih ljudi, materijalna dobra, položaj u obitelji, društvu, zajednici, ili za samopoštovanje smatra se stresorom (M. Krizmanić, 1991.). Polazak u vrtić, tj. prvo odvajanje djeteta od obitelji i duži boravak u jednoj, za dijete i obitelj relativno nepoznatoj zajednici, ovisno o interpretaciji subjekta, može predstavljati stresor. U literaturi se taj događaj navodi kao tzv. stresor vezan uz dob, odnosno životni ciklus pojedinca, slično kao i polazak u školu, osnivanje bračne zajednice, početak rada, odlazak u mirovinu itd.. Na stupanj doživljenog stresa upućuju tzv. stres reakcije, koje istovremeno služe i kao indikatori stresa i kao indikatori pokušaja suočavanja pojedinca s nekom ugrožavajućom situacijom.

Kada bismo htjeli najkraće opisati kako se osjeća dijete koje prvi puta dolazi u vrtić, vjerojatno bi bilo dovoljno reći da se ono osjeća samo, izgubljeno i bespomoćno. Ono se mora prilagoditi nizu zahtjeva na koje još uvijek ne može odgovoriti. Većina djece ne može kontrolirati svoja emocionalna stanja, naročito ne strah i ljutnju. Dijete će oštro protestirati ili će svoju bespomoćnost izražavati nesretnim plačem i pasivnošću, odbijat će kontakt s odgajateljem, ili će suprotno tome, biti potpuno orijentirano na njega, neće ispuštati svoju dudu, bočicu, gazu (prijelazni objekt), odbijati će hranu ili će slabo jesti, kratko i nemirno ili uopće neće spavati itd. Ljutnju, što ne može izmijeniti situaciju, izražavat će vrištanjem, zvanjem mame i tate, agresijom usmjerenom na drugu djecu, odgajatelje, stvari itd.. Djeca se razlikuju u svojim reakcijama i ne reagiraju sva tako burno. Neka su sklonija reakcijama na fiziološkom planu (ishrana, spavanje, pražnjenje), a druga reakcijama u vanjskom ponašanju (plač, agresivnost, pasivnost). Sigurno je da su i jedni i drugi nesretni i da trebaju pomoć (A. Miljak, 19986.). Govorimo li u terminima teorije potreba onda bi mogli reći da ovoj djeci trebamo zadovoljiti potrebu za sigurnošću i pripadanjem. Zadatak vrtića je, dakle, osigurati sigurno i stabilno okružje, atmosferu u kojoj se razumiju, prihvaćaju i podržavaju djetetovi osjećaji. Polazeći od teoretskih pretpostavki J. Juula (Juul, 1996.), prema kojima dijete pokazuje veliki senzibilitet za emocije odraslih, njemu najbližih osoba, te u svojim ponašanjima jasno izražava, ustvari, ono što osjeća odrasli, postavlja se pitanje kako polazak djeteta u vrtić doživljavaju roditelji. Naime, djetetov polazak u vrtić u nekim slučajevima je i vrijeme kada majka prekida porodiljski dopust i ponovo se vraća na posao. Promjena ritma života i prilagodba na posao kao i promjena cjelokupnog ritma života obitelji obično izaziva napetost i tjeskobu, koju, prema Juulu, na nesvjesnom planu prenose na dijete. Svi članovi obitelji u većini slučajeva po prvi puta popuštaju "pupčanu vrpcu" kojom su do sada bili vezani uz dijete i javlja se niz pitanja:

- Hoće li odgajatelj znati kako se brinuti za moje dijete? - Hoće li u meni vidjeti dobrog roditelja? - Hoće li razumjeti posebnosti i potrebe mog djeteta? - Hoće li voljeti moje dijete? - Hoće li djetetu biti dobro u vrtiću? Ne suočavaju li se roditelji sa stresom? Koje stresne reakcije možemo opaziti kod njih? Dugogodišnje iskustvo dopušta nam da govorimo o nekim tipičnim reakcijama roditelja kao što su napetost, suzdržanost pri ulasku u prostorije vrtića i pri komuniciranju s odgajateljima, dugo opraštanje od djeteta, često praćeno suzama (najčešće majke), zavirivanje kroz prozor, čvrsto grljenje djeteta pri ponovnom susretu, rastresenost itd.. Treću kariku uspješne adaptacije djeteta na vrtić čine odgajatelji. Od njih se kao profesionalaca u ovom periodu očekuje mnogo toga:
- da upozna roditelje i dijete
- da upozna i zadovoljava individualne potrebe svakog djeteta
- da bude prihvaćajući
- da bude podržavajući; da daje podršku djetetu i roditeljima
- da prati, promatra dijete i vodi bilješke
- da planira i osmišljava prostor, igre, aktivnosti itd..
Na neki način odgajatelj je medij, filtar za emocije, potrebe i ponašanja djece i roditelja. Kao posljedicu toga odgajatelji često spominju intenzivan osjećaj umora, fizičke i emocionalne iscrpljenosti. U literaturi, koja se bavi problemom djetetove adaptacije na vrtić, velika je pažnja posvećena djetetu, njegovim mehanizmima suočavanja sa stresom, indikatorima stresa. Organizira se takvo okružje u kojem bi djetetovi mehanizmi prilagodbe bili maksimalno efikasni. Nešto manje prostora su u tom smislu dobili roditelji, odnosno odgajatelji. Ranije u tekstu navedena je teoretska pretpostavka J. Juula o djetetovoj sklonosti da u svom ponašanju kopira suštinske osjećaje roditelja. A. Miljak (Miljak, 1986.) navodi kako djetetovo prihvaćanje vrtića u velikoj mjeri ovisi o stavu roditelja prema vrtiću. Drugim riječima, ukoliko roditelj ima pozitivan stav prema vrtiću, pozitivne emocije i ponašanja, dijete će takav model osjećaja i ponašanja prenijeti i kopirati u vrtiću.

Što čine vrtići da bi ublažili stres djeteta i roditelja i što smo mi napravili?

Dugogodišnja praksa u mnogim vrtićima, je da se, prilikom polaska u vrtić, velika pažnja posvećuje smanjivanju stresa kod djeteta. Prije djetetovog polaska u vrtić roditelji se pozivaju na sastanak, dolaze na individualne razgovore i upoznavanja, izrađuju se pismeni materijali putem kojih se roditelju predstavlja vrtić i ukazuje na probleme koje djeca imaju u periodu prilagođavanja. Roditeljima se savjetuje i s njima se dogovara postepenost odvajanja od djeteta.
Razgovori s roditeljima trebaju imati edukativni karakter. Važno je roditelje uputiti na karakteristike separacijskog straha kod djece i njihova moguća ponašanja u situaciji kada se odvajaju od osoba kojoj su emocionalno privržena. Većina roditelja ne očekuje stres kod svog djeteta. Dapače, očekuju od njega pozitivne reakcije na vrtić, naročito u odnosu na drugu djecu ("On/ona jako voli biti s djecom"). Kada se ne ispune njihova očekivanja (jer je dijete reagiralo plačem, agresijom, povlačenjem i sl.) kod roditelja se javlja nepovjerenje (prema vrtiću, odgajateljima i sl.), osjećaj nesigurnosti (u sebe kao roditelja, u novonastalu situaciju i sl.) i neke druge emocije. S obzirom na intuitivnu sposobnost djeteta da reagira na osjećaje skrbnika i da ih uglavnom kopira u svojim ponašanjima, za očekivati je otežan proces prilagodbe, sporo građenje povjerenja prema odgajateljima i drugim osobama, nesigurnost (naročito u roditelje), a sve kao posljedica intenzivnog straha. Iz navedenih razloga dio razgovora s roditeljima, koji se odnosi na ponašanja djece u procesu prilagodbe, treba "razraditi", vrlo precizno i detaljno (verbalno/razgovorom i/ili pisanim materijalima na "kutiću za roditelje", letkom, vodičem za roditelje, raznim brošurama i sl.). Potrebno je napraviti i detaljan/precizan plan prilagodbe za svako pojedino dijete i inzistirati na njegovom provođenju. Prvi dan djetetovog boravka planira se u trajanju od najmanje 1 sata. Inzistira se na zajedničkom boravku roditelja i djeteta u grupi. Zadatak roditelja je da bude model svom djetetu (upoznaje i koristi prostor, koristi igračke, komunicira s djecom i odgajateljima, uključuje se u aktivnosti i sl.). Za većinu roditelja to je zahtjevan zadatak koji traži određene vještine i kojeg teško realiziraju bez pomoći profesionalca (odgajatelja, članova stručnog tima). Drugi dan programa prilagodbe vrlo je sličan prvom. Međutim, tada će se desiti prvo, kraće odvajanje djeteta od roditelja (u trajanju od 15 minuta). Članovi stručnog tima savjetovali su roditeljima postupke ostavljanja djeteta u vrtiću, pri čemu se od roditelja traži:

a) da djetetu definira, u terminima koje ono razumije, količina vremena koju će provesti samo
b) da mu naglasi potpuna vjerojatnost roditeljevog povratka ("kad to obavim vratit ću se po tebe")
c) da mu osvijesti odgajatelja kao osobu koja će se brinuti o njemu u intervalu u kojem nema roditelja ("teta će te čuvati dok se ja ne vratim")
d) da mu definira aktivnosti u koje se može uključiti za vrijeme boravka u vrtiću ("ti se igraj s ... dok se ja ne vratim po tebe")
e) da opraštanje s djetetom bude kratko
f) pri povratku po dijete roditelji se ne zadržavaju dugo u sobi (kako ne bi predstavljali uznemiravajući faktor za ostalu djecu). Sa svojim djetetom može se, prema želji i potrebi, zadržati/poigrati na hodniku.

Na osnovi djetetovih reakcija uslijed separacije roditelj će, zajedno s odgajateljima, planirati slijedeći dan prilagodbe (vremenski interval). Važno je naglasiti kako je redovit dolazak djeteta u vrtić tijekom prilagodbe olakšavajući faktor. Svakodnevnim dolaskom dijete uči slijed radnji (dolazi u vrtić - roditelj odlazi - boravi u vrtiću - nakon određenog vremena roditelj dolazi). Na toj osnovi dijete gradi povjerenje u roditelja, odnosno stječe sigurnost u roditelja koji će doći po njega i odvesti ga iz vrtića u sigurno okružje doma.Optimalno vrijeme djetetovog boravka u vrtiću u periodu prilagodbe, ovisno o njegovim reakcijama, određuju timski roditelji i odgajatelji. Na osnovi tzv. lista za praćenje adaptacije prati se i bilježi djetetovo ponašanje. Potrebno je istaknuti specifičan, svakom pojedincu prilagođen, interval samostalnog boravka u vrtiću. Taj interval je varijabilan i ovisi o stupnju stresnosti kojeg separacija od roditelja izaziva kod djece. S obzirom da se roditelji teško nose s "negativnim" emocijama svog djeteta važno je pravovremeno terapeutski djelovati, kako ne bi došlo do kumulacije stresa. Tu bi ulogu mogli preuzeti članovi stručnog tima (razgovor, debreefing, terapeutske grupe i sl.).

Korisno je roditeljima dati šansu da međusobno, u manjim grupama, upoznaju vrtić. Smisao takvih grupa prvenstveno je suportivan (podjela iskustava), ali i informativan (roditelji se međusobno upoznaju, detaljno se upoznaju sa specifičnostima života u vrtiću: ritam dana, krevetići, zdjelice, posteljina, garderobe, sanitarije, kuhinja itd.).

clock-img

06.09.2012, 19:06

clock-img

ana85

pencil-img

276

Mislim da nije zbog vrtića, jer se tako ponašala i prije nego je krenula u vrtić, recimo kad je navršila godinu dana. U vrtiću je njoj super, čim ju spustim odjuri, ni ne pogleda me.

_____________________________

Ema- 5.7.2011.

clock-img

06.09.2012, 19:22

clock-img

danery

pencil-img

10504


IZVORNA PORUKA: elven

Nisi loša mama, a to ti je zbog odvajanja u vrtiću...proći će....


potpisujem

_____________________________

...bejb...our be(a)st.....

....mini gospa....

bogo....priti pliiiiiiiiiz,očuvaj me od baba u životu,od ostalog ću se sama čuvati..... ;)

clock-img

06.09.2012, 21:54

clock-img

mamacita

pencil-img

1873

Jos se jako zivo sjecam te faze izgladnjivanja mog prvog djeteta. Tako nekako od godine dana pa do druge godine, bilo je strasno. No on je prije toga sve zivo jeo bez problema. Ja sam ga znala sjesti u kolica, jer tada nisam imala hranilicu, i doslovce ga nasmijavati i tada bi mu stavila zlicu hrane u usta, i onda bih ga toliko animirala da je zaboravio pljunuti, i progutao bi. To je bio posao i bilo je naporno, no za svoje dijete bih sve na svijetu napravila. Djeci je u tom periodu, bas kao i u svakom drugom, potrebna adekvatna prehrana i samo mlijeko nije dosta. Tada postaju slabi imunitetom jer nemaju nikakve energije ni hranidbenih vrijednosti u sebi da se ocvrsnu. Isto tako, ostavljala sam krekere, kekse, peciva, na dohvat njegove ruke, tako da bi on pojeo cak kada se je igrao jer je u toj fazi vec poceo hodati, pa mu je sve bilo interesantno za stavljanje u usta. Mene je pedijatar u SAD-u znao uvjeravati da ce dijete traziti hranu kada bude gladno, no ponekad to i nije tocno. MOguce je postiti samo na mlijeku, te se time napuni maleni stomacic i dijete ne osjeca onu pravu glad jer je u biti zavarano mlijekom, vodom i tsl. Dakle, bilo sta, bilo kakvi keksici za djecu te dobi, voce, kuhano povrce, na sitno narezano meso... i to stavljeno tamo gdje dijete moze samo uzeti kada mu se htjedne. Hranilica je toliko naporna djeci u datim trenucima, tamo su prisiljeni jesti, dok recimo u parku na klupici bi vrlo rado ubacili stogod u usta. Dakle, isprobavaj sve dok nesto ne upali. Sretno!

clock-img

06.09.2012, 23:08

clock-img

inesica

pencil-img

877

Napisem opsezan odgovor i ne prihvati mi!!! Grrr! Zenske, uvijek kad puno pisete, idite na Copy pa tek onda potvrdi, ja nikad necu nauciti :/

Odgovor: mamacita kao zena s iskustvom opet ima odlicne savjete i slazem se s njom. Imali smo sve situacije iste kao i vi, i prilagodbu s 14 mj kad je krenuo u jaslice i ovo kod kuce u isto to vrijeme kad je sve htio raditi sam, pa i jesti, iako mu je sve ispadalo iz zlice. Proci ce i ta faza, bez obzira koliko je tvrdoglavo dijete, samo joj nemoj nuditi ono sto mislis da bi radije pojela, tipa slatkisa i sl. Kad ogladni, uzet ce si sama. I pusti ju na miru s pitanjima zeli li papati...eventualno ponudi dvije stvari pa nek izabere sto zeli za veceru. Mi smo tako radili, a ako nije htio jesti, popio bi casu mlijeka ili jogurta i svi zadovoljni. Nikad se nije bunio i mi smo zakljucili da on zaista i nije bio gladan.

_____________________________

Ljudi uvijek priželjkuju nekakve promjene, iako ne žele ništa mijenjati.

clock-img

07.09.2012, 09:08

clock-img

anaxx

pencil-img

4813

slažem se sa savjetima da ju ne treba stalno nuditi i forsirati sa hranom jer ćeš izazvati još goru reakciju... no sve ima svoje granice pa tako i to, normalno da nećeš ostaviti svoje dijete da uopće ne jede i kolapsira...

ja imam dvojicu nejedača i mučila sam se s njima (i mučim se još s mlađim), izvodila razna čuda uz hranjenje, crtići, knjigice, autići, sve da nešto pojede...
stariji sad ima 5 godina i tek zadnjih godinu dana mogu reći da više ne moram toliko brinuti i da sam dočekala da mi sam kaže: Mama ja sam gladan!

isto tako mislim da ako je to odbijanje hrane počelo kod vas naglo da mora biti povezano s nečim, nekom promjenom u njenom životu koja je izazvala njen revolt koji pokazuje na ovaj način... da li je to vrtić ili nešto drugo moraš skužiti sama...

budi uporna, lukava i sretno!

i da, nisi loša mama... ovdje nema loših mama user posted image !

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

clock-img

07.09.2012, 09:51

clock-img

Zvonki

pencil-img

10869

Moj savjet je da joj makneš čaj i ponudiš samo vodu. Čajevi su ipak zaslađeni i ona se na taj način zasiti. Ako je žedna neka pije vodu. A što se gladi tiče, jest će kad bude gladna. Obroke joj nudi kad im je vrijeme ali možeš uvijek imati na stoliću narezano voće. Nemoj se jako gristi. Vidiš da ima puno djece koja imaju iste manire. Ako ne gubi na kilaži ne bih se tako brinula.
Imam susjedu koja je muku mučila sa takvim djetetom, znam da je luda bila od brige, nejedenja i svega. Samo je prestalo negdje oko 5-6 godine i od tada mali jede ko'' veliki user posted image

_____________________________

.-..-.
`·.·´
?/
/?
/ \ Bože, molim Te za strpljenje...I to želim odmah sada!

clock-img

07.09.2012, 09:55

clock-img

Krky

pencil-img

1683

Nemoj toliko brinuti, to je samo faza i imaju je i djeca koja su super "klopači". Ima i onih kojima ta faza traje čitavo vrijeme ili se promijeni u predpubertetskom razdoblju. Jedan od mojih znao je s 5 godina pojest dva velika pohana šnicla, a sedmogodišnjim blizancima je ručak žlica pirea i komadić mesa 5*5 cm i još "licitiraju" za to. Mlađi brat (3,5 g) ruča sa svakim tko sjedne za stol, njih uvijek moram nadgledat jer se po nekoliko puta ustanu, otrče, pa jadikuju da "to" ne vole. Tvoja je još mala i vjerojatno je povezano i s vrtićem. Probaj joj davati malo vitaminskog sirupa (već može u toj dobi), obično malo otvori apetit, a neće joj štetiti. Glavno je da pojede makar jako malu količinu da joj želučić nešto prerađuje. Ne znam da li ćeš mi vjerovati ali bio je period kad sam inzistirala da moji pojedu jedan zalogaj mesa i priloga i svi su mi govorili da moram kod stručnjaka. Ali preživjeli su, je da su mršavci, i dalje inzistiram da pojedu određenu količinu, al to je još uvijek manje od onog što je primjereno njihovoj dobi. Nisi loša mama, ne optužuj se

_____________________________

MAMA SA 6 ******

clock-img

07.09.2012, 10:12

clock-img

bubaMaja

pencil-img

930

mi imamo godinu i pol i isto smo u fazi "neće jesti", kod nas je faza ovisno od dana do dana, ponekad pojede toliko da nas svih začudi a ponekad neće niti komadić staviti u usta...
ja nisam pobornik keksića i grickalica "samo da nešto pojede" pa sam umjesto toga na stolić koji joj je na dohvat ruke stavljala ručak (koji nije juha) izrezan na sitno (zalogajčiće).. juhicu bih joj stavila u čašu procijeđenu i tako je htjela popiti.. bude toga i po podu i posvuda,a li 90% slučajeva pojela bi sve. kad sam ju stavljala u hranilicu vrištala je i bacala sve oko sebe, a ovako bi se trudila da ne prospe ništa... i samo sam ostavila, nisam joj ništa više nudila... kad je vrijeme obroka stavim ju u hranilicu i ponudim ručak, ako ne ide izvadim ju i tako ostavim i to je to.. do sad je svaki put upalilo!!

_____________________________

Blagoslovljeni najljepšom zvjezdicom s neba - došla nam je naša Stella 6.2.2011.

clock-img

07.09.2012, 14:52

clock-img

ana85

pencil-img

276

Hvala svima na savjetima i podršci, super ste.user posted image

_____________________________

Ema- 5.7.2011.