Cure neki dan smo bili na igralištu, pa smo upoznali jednu malu curicu od 2 godine. (od poznatih hrvatskih roditelja ) mala je stalno udarala mog malog po glavi, pa ga gurala itd...mala agresivka Kako bi vi reagirale? Ja sam joj rekla NE, ali roditelji joj nisu bili baš odlučni u zabranjivanju takvog ponašanja. mama je rekla samo da je to naučila u vrtiću... Na kraju smo se maknuli od njih. Moj mali(2g,4m) za sada uopće ne tuče drugu djecu, samo kaže nemoj ili zašto me tučeš..Tu i tamo jedino nekoga gurne.. Vjerojatno je samo pitanje vrijemena kad će nekome vratiti sa šakom.. Ne bi baš htjela da se i on tako ponaša..

Što mislite o tome: da li se dijete mora braniti na isti način ako ga druga djeca udara? Kako spriječiti djecu da se tuku?

< Poruku je uredio mirna -- 15.5.2008 13:18:33 >

Draga Mirna, jako nezgodna situacija! Ja eto još nemam djece, ali kada rodim svoje dijete ću odgajati ( bar ću pokušati ) da nikada ne zlostavlja druge oko sebe, da ne započinje prva. ali u svakom slučaju isto tako ću je učiti da se brani. Mislim da se djeca moraju naučiti da poštuju druge ali i isto tako samopoštovanju, odnosno da ne dopuste da njih netko drugi gazi. Jer onako kako budu naučili u djetinstvu, mislim da će im to biti podloga za ostatak života.

Mirna, moji mali ti je star 2 g i strasno je mazasti, stalno bi se ljubio i mazio. U igri sa ostalom djecom ko mu svidi pride mu, susretljiv je cak mu i pusu da, a ko mu se ne svida neda mu igracke cak i udari. Ja ga nikada nisam udarila pa sa te strane nema razloga biti agresivan. U vrticu ga druga djeca udare i prije mjesec dana mi je teta rekla da udara drugu djecu, vjerojatno im vraca.
Mislim da djecu u igri treba pustiti da sami nadu nacin da se obrane i ne se mijesati previse, ali ne dozvoliti niti da se tuku, dati im do znanja da to nije u redu.
Ponekad i mene udari i ostale bliske, to me smeta i ne znam kako reagirati, negdje sam procitala da to treba ignorirati, jer ako pridajes tome paznju onda oni to jos vise rade, a da je to prolazna faza.
kada on nekoga udari ja mu kazem to ne raditi jer to buba, ali on to i dalje radi.
Odgoj nasih malih  nije uopce lak, stvarno ne znas kako se postaviti u nekim situacijama.

mirna dobro si napravila i ja bi vjerojatno napravila isto
žalosno je da njeni roditelji nisu reagirali na to jer curica će udaranje smatrati pozitivnim ponašanjem ukoliko oni ne budu reagirali

Upravo tako, najbolje se odmaknuti od takve djece (i roditelja!!!!!).
Na žalost, svaka nova generacija je sve agresivnija, ja to vidim jer imam dva osnovno školca i često jednostavno ne mogu vjerovati kako se djeca ponašaju.  A učitelji i profesori im jednostavno ne mogu ništa jer ne daj bože ako nekome nešto kažu, roditelji odmah trče u školu i prijete učiteljima.
No to je stvarno tema za sebe, ja sam posebno ljuta zbog toga i imala bi u vezi toga svašta za reći.
A što se tiče vrtićke dobi, mislim da se  djeca u vrtiću moraju izboriti za sebe. I neka se bore jer svijet je sve okrutniji.
Ja to stalno govorim svojoj kćeri (ide u 6. razred) ali ona jednostavno nije tip koji će dečku koji je gnjavi zviznuti flisku. 

da cure sve ste u pravu i ja sam za da se djete mora boriti za sebe -makar vratilo istom mjerom
Moja Viktorija je sada u jednoj kriznoj fazi tako da mi jre nedavno u afektu(vjerujem da nije namjerno) opalila flisku-samo sam ju primila i  stavila ju u kut i rekla da me to jako bolilo i da to nije lijepo i da sam jako tužna radi toga -a opet ni kut nije rješenje
tako je neki dan flisku i sekici dala pa sam joj rekla da se lopta udara-
u biti njima se treba  ukazati da to nije dobro ali je to koji puta tako teško
vezano za tu malu danas je opet bila ta ista mala koja je mirninoga lupila po glavi-
u pješčaniku su bile dve kantice i mirnin mali je uzeo njenu a ona ga bez pardona lupila po glavi(mene je zaboljelo)-velim ja mirninom malom pusti njezinu kanticu naša je ljepša-da vidiš kako me mama odmjerila od te male.

Slažem se sa svime što se reklo tu. Moj Roko je dosta živahno dijete i imao je fazu kad se bacao na drugu djecu, al ne da bi ozljedio nego iz igre. Morali smo reagirati jer je to djecu znalo i smetati a bilo je opasno. Hvala bogu to je prošlo.Reagirali smo i kaznama nikad nekim batinama. Onda je bila faza da tko god ga je dirao odmah bi počeo plakati i zvati mama. Što ni to nije bilo ok. Pokušavamo ne reagirat ako ne vidimo tko je započeo neka se proba sam izvuči, al normalno ako vidimo da je on započeo onda reagiramo da se to nikako nesmije, nije lijepo i to jako boli. Kako bi bilo njemu da ga netko tako udari. Ide mi na živce kad netko njega zvizne a roditalj ne reagira barem riječima, to me jako ljuti. Treba bit pametan u tim situacijama . Al mislim da nikako ne reagirati batinama jer onda time mi postajemo loš primjer. 

Učit ću svoje dijete da ne smije nikada prva započinjati nikakvu svađu, a nekamoli fizički obračun.
Međutim, mišljenja sam da se napad može odbiti samo napadom, kojem bi prvo trebao da prethodi razuman razgovor sa roditeljima djeteta koji se hoće udarati.
Eh, ukoliko on nije produktivan, nameću se dvije opcije: ili odvojiti svoje dijete od tog djeteta, ili sa druge strane reći mu da uzvrati istom mjerom.

Jer očito da druga strana roditelja uči svoje dijete (da li na vlastitom primjeru ili ne nije bitno) da je tući drugu djecu u redu.

Ali moje dijete nije lopta, pa da se udara...

[Sadržaj poruke je obrisan]

Pozdrav! Ja sam nova na forumu, bila sam prije učlanjena, tj. dok sam bila trudna i mislila da je trudnoća najveći problem na svijetu! :) Ali ono što dolazi, ODGOJ, je puno puno teže!
Uglavnom, čitam na ovoj temi negativne komentare spram roditelja čije dijete iskazuje neki oblik agresivnosti prema drugoj djeci. Shvatam da se kao roditelj osjećate povrijeđeno ako vaše dijete neko napadne, odgurne, i sama sam bila u situaciji kad je mom malom ( 2,5 god) dječak skočio na leđa,  zagrebao rukama po licu, maltene prste u oči stavio. Bilo je strašno!
Međutim, isto tako imam situaciju da moje dijete gura drugu djecu. Odgurne ih dosta jako, bez ikakvog posebnoog razloga, ponekad zato jer žele njegov sok i sl. a ponekad samo jer su blizu! I znam također kako je to neugodna situacija za roditelja. Jednostavno ne znam kako da se postavim! Naravno, podviknem na njega, kažem, nemoj diratu batu/seku, lijepi bato, dobra seka, to se ne smije....Ali ne pije vode! Čak mislim da to nekad uradi namjerno, uz inat što zna da se ne smije!
Dakle, ako neko sa ove strane, strane roditelja čija djeca guraju drugu, ima nekakvo rješenje.Moj mali ne ide u vrtić jer je dosta osjetljiv sa zdravljem a mislim da bi to mozda bili dobro za njega...
..Samo želim naglasiti da većini roditelja NIJE drago da im dijete tuče drugu djecu niti to oni žele!!

Ti ga i dalje upozoravaj i kaži mu da to nije lijepo. Vjerojatno je faza koja će proći. I moj je te dobi, ali kad mu kažem da je to ružno, da se mama ljuti i malo viknem, drugi puta razmisli da li će to napraviti. Ali moraš biti dosljedna i svaki put reagirati.

pčelice imam i ja jednog s čeličnom voljom i kad nešto zamisli ne pušta čak ni pod cijenu kazne i ne znam čega... ponekad mislim da će takav bolje proći u životu nego ovaj drugi koji mi je puno osječajniji... mislim da mu tu osobinu ne treba gušiti, ali ju treba pravilno usmjeriti... e to je već malo veća nauka, znam....
javi se kad posjetiš psihologa, baš me zanima stručno mišljenje o tome...

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

Evo moj Markan napunio 3 godine i situacija se napokon mijenja malo u moju korist, znači isplatila su se sva ona objašnjavanja, kazne, uvjeravanja...
Napokon i sam razmišlja o dobrom i lošem, komentira to i mene traži savijet dali je nešto ružno. Ostanem zatečena kad posluša od prve ili reagira na moje prvo upozorenje bez objašnjavanja, natezanja i prijetnji.
Još uvijek vodimo bitke, ali puno je lakše. U potpunosti suosjećam s roditeljima teško odgojive djece, do nedavno nikuda nismo išli osim kod mojih, izbjegavali dječje rođendane, krstitke i sva okupljanja jer bi bili glavni predmet rasprave i čuđenja. Dijagnoza hiperaktivnosti visila je u zraku.
Meni je bio šok vidjeti djete koje sjedi mami u krilu, koja hoda za ruku, koje stoji,koje spava 8h u komadu, koje ne ruši, ne skače, ne cupka, ne razbija, koje posluša,koje prihvaća, koje se da nagovoriti..... Užasno frustrirajuće...
Iščitala sam brdo literature, pričala sa pedagozima, pedijatrom, tetama, tražila uzroke u svemu..
I onda malo po malo ipak se smiruje. Čarobnog lijeka nema, ja sam pričala, mazila, kažnjavala sjedenjem, tu i tamo bi dobio po guzi i trudila se biti dosljedna.
Kad mi jučer teta Jasna ( blaženi vrtić i teta s golemim srcem i iskustvom ) kaže kako se vidi ogroman pomak u njegovom ponašanju, kako je omiljeni član grupe ne mogu vam opisati koliko mi je ogromno srce bilo u tom trenutku.

Jer nakon toliko suza, borbe i rada ja napokon iz vrtića kupim dijete koje s veseljem ide kući ( bilo je perioda kad nije htio kući iz vrtića), obuva se i oblači bez incidenata i drži me za ruku...

_____________________________

Samo luda mama...

bravo ružo, baš si to lijepo napisala....

_____________________________

mama jednog velikog i jednog malo manjeg dečka... dva mamina zlata... dočekali smo i Katju ... treće zlato u maminom srcu :)

Ma nemojte misliti ni da je s mojim lako. Prije par dana smo bili u mercatoru i odjednom je počeo rušiti-bacati sve stvari koje su složene na donjim policama. To mu je bilo toliko smješno da nije ništa drugo vidio, ni čuo. Došlo mi je da ga nalemam pred svim ljudima, stvarno mi je digao živce. I koliko god ja vikala nije me čuo.

Ali kad smo došli sljedeći put, već sam bila spremna , pa sam reagirala prije nego je započeo. I od tada ne baca, za sada....

primjetila sam da , Patrik, od kad je krenuo u vrtić, počeo se udarati,. i djecu, pokušao je i na mene zamahnuti. neznam jel to sad neka faza, nije nikad bio agresivan. teta se žalila na njega, što nije uredu, jer nije jedini kriv,  ja sam vidjela kako ga drugo djete udara, a znao je kući doći s ugrizom i ogrebotinam. ponekad požalim što sam ga uopće dala u vrtić. neće uopće da sluša, ponekad moram batinom uredovati (nije da ja njega udaram puno, dosta je jednom po guzi). potpuno mi se promjenio, a još ljetos bio je dobro, mirno i poslušno dijete. nadam se da će to prestati.

_____________________________

moji veliki decki, Patrik i Dominik
"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav"

ja sam zaista svaki put odreagovala, poviknem, pogledam ga ljutito, ali odlučila sam da njegovoj "čeličnoj volji" odgovara i moja čeličnija ruka :) pa ću ga odsada malo i pucnuti po ruci kojom gura dijete! Jer, zaista je nezgodno, on je ionako krupan za svoju dob pa još kada gurne bebu koja tek što je prohodala... Nadam se da će proći   Napominjem da moj mali ne ide u vrtić, u kući nam je mirno ....tako da stvarno ne znam otkud mu takvo ponašanje. Jedino mi je objašnjenje što ga svi mazimo redom

a  to za vrtić, baš mi je čudno, ja ozbiljno razmišljam da ga uskoro upišem, baš radi socijalizacije...Bila sam ga upisala ali se za sedam dana jako razbolio pa sam ga ispisala. A taj državni vrtić u koji je išao je baš onako bezveze...! Sad kad bih ga upisivala gledala bih samo privatnog tipa.

Moram priznati da se u vrtiću bojim jedino nasilne djece - vjerujem tetama, no one se ne mogu multiplicirati i držati stalno nadzor nad svima. A čini mi se da ima sve više agresivne i nezadovoljne djece.