otvaram temu, jer više nisam sigurna da li sam pomaknuta ja - ili je pomaknuto ono što se događa.... shvatila sam do sada da prvi razred osnovne škole više nije ono što je bio.... da djeca ne kreću u školu sa slovaricama, nego sa, po mom sudu, preteškim torbama... ali ok... ipak, stav učiteljice prema djeci koja imaju u prosjeku od 6,5 do 7,5 godina mi malko nije jasan... neki dan sam napala svoje dijete da - zašto ne složi trenerku poslije tjelesnog, jer mu treba i za drugi dan. Rekao je da nema vremena jer učiteljica broji do 20 kad uđu u garderobu, a onda odlazi u razred bez njih. ako im se slučajno dogodi da majicu obuku naopako dobivaju minus iz zalaganja... mi smo još uvijek roditelji koji dijete odvoze do škole i idemo pred njega. ali nikada ne znamo točno do kada će ostati u školi.... jučer je učiteljica istjerala jedno dijete (na sreću ne moje) s nastave i poslala ga kući zato što je bio nemiran...
nisam od roditelja koji su zaljubljeni u svoje dijete... mislim da svako ponašanje mora nositi svoju posljedicu... da ga je poslala kod pedagoga, nazvala roditelje ili bilo što drugo ok... ali poslati dijete od 7 godina praktički na ulicu - to mi nije normalno....
ili možda griješim....
oprostite što sam tako opširna... bila sam ponosna majka djeteta koje kreće u školu... sada sam silno zabrinuta i razočarana svime...

draga moja, iskustvo prvog razreda bi trebalo biti ravno čaroliji....
naravno da svi griješimo (govorim kao učiteljica) ali kardinalne greške se ne bi smjele događati....
neću sad izdvajati što se tu smjelo, a što se nikako nije smjelo dogoditi...
pokušajmo zajedno biti konstruktivne i izvući bitno...

ide li tvoj dječak s veseljem u školu?
voli li svoju učiteljicu?
jesu li njegovi dojmovi o školi uglavnom pozitivni ili uglavnom negativni?

ne opravdavam greške i propuste, da se razumijemo....
ali ovo su najvažniji odgovori koji ti trebaju....
ako su potvrdni, nemoj brinuti....

hvala ti draga moja... nekako sam i računala na tvoj odaziv, jer sam pročitala da si učiteljica...
naravno da smo svi ljudi i da svi griješimo... ja sam i krenula s tim stavom.... na sreću, Petar za sada reagira stvarno super... on je trebao prošle godine u školu, ali smo ga ostavili doma... mislim na mu nitko ne bi mogao nadoknaditi tu godinu koju se još igrao...
mislim da on sve to ne doživljava tako tragično kao ja - jednostavno zato što on još nema takve kriterije za ponašanje.... njemu je učiteljica zamijenila tetu, škola - vrtić...
međutim eto još primjera (nadam se da ne davim): Petar nije dijete nadareno za crtanje, niti voli crtati. A ona je likovnjak što nam je nimalo diskretno dala do znanja. Na prvim informacijama rekla mi je da je skoro cijeli sat visio nad papirom ne povukavši ni crticu - a trebao je nacrtati list... I objašnjavala kako je njoj bitan njegov trud. Ja sam sate provodila s njim razgovarajući i objašnjavajući da treba naslikati stvari onakve kakvima ih on vidi... da će se na toj slici vidjeti njegov trud i da će učiteljica to cijeniti... da bi on jučer skoro plakao i objašnjavao mi da se on silno trudio naslikati zadano... a da je ona uzela sve radove osim njegovog... bio je silno povrijeđen.... i ja s njim... i kao da je sve što sam mu govorila da bih ga ohrabrila palo u vodu...
zaboga... to su još malena djeca... trebali bi još živjeti u bajkama....

mnogo je razloga zbog kojih nisam za radikalna rješenja...
(ako bude potreban elaborat. razjasnit ću kasnije)

dobro je da su petrovi dojmovi o školi pozitivni....
sigurno njegova učiteljica ima i brojne kvalitete, nadajmo se da će se otkriti što prije....

što ti možeš napraviti da mu olakšaš....to je zapravo jedino na što možeš direktno utjecati....

-pokušaj mu ne pokazati, pa tako i ne prenijeti svoje strahove i zabrinutost....
dok god on toga nije svjestan, to za njega ne postoji....
-pohvali učiteljicu petru za ono za što možeš
tako će on razvijati odnos povjerenja u učiteljicu, a to je nužno za njegov napredak i dobro osjećanje u školi...
-potrudi se i samoj sebi osvijestiti što je dobro kod nje i što odlično radi
tvoje povjerenje u nju je jednako važno....
-nikad više nemoj ni sebi, ni petru, ni drugima reći da nije nadaren za nešto
misli su  magnet za događaje, a petar je premali da bi se takva izjava nedvojbeno mogla dati....
-trud je doista najbitniji u svemu, potiči ga da se trudi i da da sve od sebe
sve što napraviš a da si se potrudio najbolje što možeš je prekrasno i odlično! (to je prava istina!)

svakodnevno i što je češće moguće mu govori....
MOŽEŠ TI TO! JA ZNAM DA MOŽEŠ!
onog trenutka kad ti povjeruje, to će postati istina!

Sanjalica nisam baš od neke pomoći na tom području.
Potpisujem Troubly isto mislim da bi ti prvi dani trebali biti ravni čaroliji i da puno utječu na djetetov danji odnos prema školi. Sretno Petru sa školskim danima.

_____________________________

Samo luda mama...

neka nervozna učiteljica koja naveliko krši pravilnike  ....traži u tajništvu škole ili na rod. sastanku Pravilnik o ocjenjivanju, Pravilnik o kažnjavanju, Kućni red, pa ćeš vidjeti šta se sve ne smije ( pri tom mislim na učitelje- ne smiju raditi to što ona radi)...uostalom, to joj je trebala biti tema 1. roditeljskog sastanka-čitanje svih pravilnika.....to je tvoje pravo kao roditelja......a 1. razred je inače veliki stres i za djecu i za roditelje i za učitelje....nadam se da će se stvari smiriti i da ćete biti na koncu svi zadovoljni....sretno

zaista se i trudim ponašati tako... izbjegavam komentirati njezino ponašanje pred njim... stalno mu govorim da se treba truditi i da je to najvažnije od svega - da se u svakoj crtici, slovu, brojci ili crtežu vidi njegov trud prije svega... radim s njim svaku zadaću, potičem ga... kada nešto ne valja govorim da ne valja, ali samo zato što ja znam da on može bolje... svaki njegov dan popratim sa: suuuupeeeer....
ali iskreno, to mi je najsvježije: ne bih voljela da moje dijete krene samo na cestu... kući... ili bilo gdje drugdje... zato što je pričalo na satu....

to se svakako i ni pošto ne bi smjelo dogoditi....
teško mi je pojmiti što je dijete učinilo da je bila potrebna takva mjera....
i vjerujem da se neće ponoviti....učiteljice međusobno razgovaraju, žale se i hvale jedna drugoj, savjetuju i sigurno će je kolegice upozoriti da to ne smije činiti....
vjerojatno se i ona sama sad grize radi toga, pa će dodatno jako paziti da tkvo što sebi više ne dozvoli....

hvala na tvojim riječima... ako ništa drugo... smirila si me u odnosu na to kako sam krenula u ovaj dan

i.. naravno... hvala Ružo i Evanda na podršci....

Čini mi se da mi roditelji, sve to više doživljavamo  i proživljavamo od naše djece, od kretanja u vrtić na dalje.
Čini mi se da dječja bajka prestane onog trena kad dijete iz kuće u kojoj ga svi mazimo i pazimo, krene u vrtić pa na dalje.
Neki dan mi je moja 13-godišnja kći rekla (koja je prošla vrtić i velik dio OŠ), kad smo razgovarale o tome da li ćemo dati malenu u vrtić, da je u vrtiću grozno i da tamo ima užasno zločeste djece koja su bezobzirna, tuku se, bacaju pjesak po glavi i slično.
Što vi mislite o tome?

Svi smo mi osijetljivi na svoju djecu i to je u redu. Odgajatelji, ucitelji, itd. nisu uvijek u redu i ne postupaju uvijek prema pravilima i mislim da mi to trebamo kontrolirati i reagirati kada vidimo da nesto nije kako bi trebalo biti. Cinjenica je da i oni rade u neadekvatnim uvjetima (prevelike grupe i sl.) pa ih stoga ponekad i razumijem kako reagiraju ali ako se nesto ponavlja ja bih reagirala bez ustrucavanja.
Sto se tice uciteljice koja je dijete poslala doma, to nije smjela napraviti vec je trebala pozvati roditelje u skolu, razgovarati sa pedagogom itd.
Ja radim sa studentima i ne smijem istjerati studenta van ako ometa nastavu niti ga na bilo koji drugi nacin omalovazavati ili raditi razliku u odnosu prema njemu i ostalima.

Ja sam majka jedne prvašice i evo sam jako zbunjena.Od malena je učim da sve voli grli ljubi, a sada kad je krenula u školu ako  malo pikne neku djevojčicu,koja je odmah tuži učiteljici ispadne da "zlostavlja" drugu djecu.Ona je malo nesigurna u sebe i želi steći što više prijatelja, i onda im na sve načine privlači pažnju ,a ne zna kako i mislim da je sada krivo shvaćena, a učiteljica mi kaže kako se loše socijalizirala u školi itditd.Znam da nije agresivna ali se bojim da će ju djeca odmah na početku odbaciti?Molim savjete od majki koje možda imaju slične probleme.

Moj Tin je također krenuo sada u školu i situacija je slična. S obzirom da voli imati uvijek društvo oko sebe neka djeca to ne shvačaju. Ustvari neznam što učiteljica očekuje od njega tj. takve djece koja vole pokazati svoju pozitivu. On da bi ih imao oko sebe dat će im sve al večina je toliko iskvarena da čovijek ne može vjerovati da je to sedmogodišnje djete. Jako je podvodljiv i nije bezobrazan i to mu u školi stvara probleme. Ispada da ometa djecu pod nestavom, da psuje ali sam bila toliko uporna da sam dokazala učiteljici da ona griješi. 

_____________________________

sad sam mama za 5 :)
Tin, Iva, Theo Petar, Iris, Nino Lukas

...Nikad se ne prestani smijati, čak ni kad si tužna. Netko će se možda zaljubiti baš u tvoj osmjeh...