jos se sjecam dobrih, zucnih rasprava na Raji i odmah su mi pale na pamet kada sam pricitala ovaj tekst....pa eto, rekoh da ga podijelim s vama

strasno mi je bio zanimljiv jer sam patila od postporodjajne depresije i bila uzasnuta cinjenicom da se nisam automastki duboko zaljubila u svoje dijete na prvi pogled, sto mi je dojenje bilo pakao, sto mi se zivot promijenio iz korijena kada je u pitanju odnosi sa mm
danas kada moja cura ima 2 godine postala sam "prava" mama, sve sam shvatila i zelim jos djece, ali mislim da je vazno pricati o ovakim stvarima zbog svih onih zena koje u prvim danima majcinstva osjecaju porazeno, a ne ispunjeno....

http://www.libela.org/sa-stavom/5561-majcinstvo-me-ne-ispunjava/

_____________________________

I + G = E & L

Tema nije nova, a mislim da nije ni tabu jer se dosta o ovome i govori i piše i zapravo ne poznajem nijednu majku koja idealizira majčinstvo. Ima ih, ali one su uglavnom neiskrene u svemu, pa tako i o ovoj temi. Druga je stvar što se mame same ne usude tako nešto ni sebi priznati, a kamoli drugima. Jasno, i ja kad bih pomislila nešto slično, istog trena bih osjetila grižnju savjesti, ali baš vlastitu, a ne nametnutu od strane društva.
Evo, moja šogorica ima bebu od mjesec dana, još se nismo vidjele jer ona otvoreno priznaje da joj nije ni do koga i ni do čega, i da joj je pun kufer te male a takva sam i ja bila prvih mjesec dana i puuuno je njih oko mene koje su to priznale. S druge strane moja druga šogorica u mojoj je prisutnosti (živjeli u istoj kući), dvije bebice othranila s takvom lakoćom, smješkom, užitkom od prvoga dana i definitivno je primjer da ima i takvih mama te da neke s majčinstvom postanu bolje osobe.
S dobrim dijelom ovoga teksta se slažem, ali isto tako mislim da je napisan u afektu i u periodu kada je dijete još doista bilo malo, no s jednom se stvari nikako ne slažem - ja sam definitivno rođenjem svoga djeteta (ne istog trenutka, nego s vremenom), spoznala novu dimenziju ljubavi i slobodno mogu reći da nikoga tako snažno ne volim kao svoje dijete. Možda do sada nikoga nisam ni voljela
A i dojenje, nakon početnog pravog mučenja, je bilo čisti užitak, nešto jednostavno, normalno i prirodno te još traje, premda mi više nije fora.

Zanimljiva tema i slažem se, o njoj se malo govori.

Moja situacija je pomalo specifična jer sam, otkad sam zatrudnila s prvim djetetom, a to je bilo prije 4 godine - doma! Samo sam se na dva mjeseca tijekom druge trudnoće nakratko vratila na posao (na dva mjeseca). Unazad malo više od godine dana (otkad mi je curica imala 10 mjeseci) radim od doma. I sve je to zvučalo i činilo se divno i krasno, posebno jer je ona još bila mala i jer nismo dobili jaslice za nju, ali sada, nakon skoro 4 godine kontinuiranog boravka kod kuće i to uglavnom sama s djecom i bez prevelikog kontakta s odraslim ljudima i bez poslovnog okruženja, osjećam da je sve to ostavilo velikog traga na moju psihu, fizionomiju, a i intelekt

S nekim se stvarima iz teksta slažem, s nekima nikako ne. Jer djecu sam željela i iščekivala, radovala im se, dojenje mi je nešto najprirodnije i najljepše što sam sa svojom djecom iskusila, a povezali smo se čini mi se odmah po rođenju.

Ali da je roditeljstvo, posebno majčinstvo, teško - sigurno je! Pogotovo se meni čini u uvjetima u kojima sam trenutno pa sam zbog svega iznimno frustrirana, pomalo depresivna i lako planem.

Nisam se nikad mogla, i još uvijek se ne mogu naviknuti na noćna buđenja (kojih je doduše sada sve manje, ali ipak ih ima) jer mi je san (iako nikad nisam bila velika spavalica) neophodan za normalno funkcioniranje.

Evo moje top liste (ne nužno po važnosti) stvari kojih sam se morala odreći, a u korist majčinstva i koje mi najteže padaju:

- san
- vrijeme za sebe (jer jako volim biti sama)
- vrijeme s partnerom (nekada se dogodi da ne razgovaramo danima, tjednima)
- spontanost (nema više spontanih izlazaka, putovanja, vikenda, sexa)

Evo iz perspektive nekoga tko još nije iskusio majčinstvo.

Ne idealiziram tu ulogu majke.
Mogu shvatit da neki ljudi nemaju želju postati roditelji.
To ih ne zanima,ne misle da će biti sretniji i bolji ljudi samo zato što su roditelji.
Poštujem ih i poštujem njihovu odluku i vjerujem da su sretniji i bolji ljudi samim time što su dosljedni svojoj odluci i vjerni sebi.

Svi smo individue i nemaju svi iste osjećaje niti jednako doživljavaju svijet i svoju ulogu u njemu.
Vjerujem da je tako i s majčinstvom.

Ja (kao što možda i znate) jedva čekam postati mama,al isto tako shvaćam da to nije bajka i da ću imati sve probleme koje svaka majka doživi. Nedostatak sna,vremena za sebe,vremena za partnera,...
Znam da će biti teških trenutaka,al se nadam i onim sretnim.

Znam sve i čula sam svašta (stvarno mane majčinstva nisu više tabu),al ja to svejedno želim.
Zbog čega, e to vam ne znam odgovorit,znam samo da mi je to na srcu i dok god mogu borit ću se.



_____________________________

One step closer.

4xAIH = 0
9/16 IVF imamo
Čekamo naša 2 čuda.

Evo kako sam ja to sve dozivila,prozivila i kako sad to dozivljavam.Ja sam slusala price o porodu tipa "grozno je al sve zaboravis cim rodis" Sutra dan nakon poroda,rekla sam muzu :"je.. mater ko to kaze,necu nikad zaboravit" i nisam,sad se najezim od prisjecanja!!Dojenje-meni odvratan,ljigav cin!Mucan prije svega-mjesec dana sam dojila svakih 10 min. jer je bilo mlijeko nekvalitetno,kad sam presla na adaptirano nisam vise padala u nesvjest a mali napokon nebi plakao svakih 10 minuta jer je bio sit!Rezanje:aaaa nisam mjesec dana mogla sjest normalno a da nije ispod jedne strane straznjice bio jastuk!!Krvarenje 30 i nesto dana.Neispavanost,nervoza...Cijeli zivot naopacke,nema vise slobode,nema opustenosti,starih kilograma... nista al bas nista nije kao prije!Sex?Kome je do sexa prvih par mjeseci,daj mi samo da odspavam bar 5 sati u komadu!Dode ti prija pricat o novim rebama a ti razmisljas koliko jos imas pelena i jel treba kupit jos nesto za bebu!Muz nazalost totalno zapostavljen,dijete je u centru paznje.Tako i ja,totalno zapostavljena,dijete je na prvom mijestu i tako bi mogla u nedogled.Ali nisam ni u jednom trenutku zazalila,u svemu sam vidjela i ono dobro!
Opet sam spremna na nateknute noge zadnjih mjesec ipo,noge koje ne mogu stat niti u jedne papuce a kamoli cipele.Na strasan porod i psihicki oporavak 6 mj. Na odvratno i mukotrpno dojenje(barem cu probati) na jos manje slobode i na sve ostalo!Od kako sam rodila zivciraju me price od prijateljica koje jos nemaju djecu o noktima,tretmanima,skupoj odjeci i ostalom glumljenju famozne zene,njima ide na zivce aprimjer to sto ja pravim malom domacu marmeladu i po njima sam "kao babetina neka" volim bit domacica,kuhat dva puta dnevno muzu i djetetu!Zena tek kad rodi postaje prava zena,prava supruga i tek onda shvati da nije imala nista dok je mislila da ima sve.Izlasci,sloboda i sve to je bezvrijedno i neusporedivo cak i sa losim stranama majcinstva i to znam od kako sam postala mama-rijec izgovorena od djeteta,lijepsa i milozvucnija od bilo koje pijesme!!Neke zene nisu stvorene da bi bile majke,to su zene koje su nespremne zapostavit svoj zivot,sebicnosti nema mijesta u ulozi majke jer imat svoj "stari" zivot i jedan NOVI ZIVOT je nemoguca misija!!

_____________________________

Nakon 4 godine cekamo rodu ˘

mutilice moram ti odgovorit sada.

Ja jedva čekam biti mama,al mislim da (kad dijete malo poraste,podrazumijeva se) trebaš biti i nešto drugo, a ne samo mama-domaćica.
I ne vjerujem da ženu ne zanima baš ništa u životu osim njenog djeteta. To mi je zabrinjavajuće.
Svi imamo snove,hobije. Kada dođe beba ona preokrene život naopako i normalno je da zapostavimo stvari koje su nam bile bitne do jučer.
Al da zaboraviš da si voljela pročitat dobru knjigu,popit kavu s prijateljicama,planinarit,radit nakit (recimo) itd,... pa da to nikad više nećeš radit i voljeti,pa ni kad dijete ne bude zahtjevalo toliko vremena,brige i pažnje. To mi je apsurd.

Ja nisam više zainteresirana za izlaske,a koje boje su nokti i te gluposti su mi prestale biti toliko važne u životu. Volim se sredit,volim popit kavu/pivu/sok s prijama i razglabat o nekim manje bitnim stvarima. Skrene mi pažnju,nasmijem se,živnem. Imam prija koje su postale mame i onih koje još nisu i uvijek imam o čemu pričati i s jednima i drugima. Ne mogu tema biti samo djeca,a i nisu. Mame pričaju o svojoj djeci,ja ih volim slušat,al ne govore samo o tome jer one nisu samo mame,nego su i žene i supruge/partnerice i kćeri i sestre i radnice,a na kraju i prijateljice. Tema na pretek...

I ne družim se s ljudima koje nerviraju moje priče. Neukusno mi je reći nekome da je "stara baba".
Grozno. Ja se isto vidim u takvoj ulozi kao žena koja radije sama radi kašice (kad i ako uspijem,naravno) za dijete umjesto da kupuje u staklenkama. Volim kuhati i stalno smišljam i kombiniram nešto novo. A ako volim papati moram i kuhat,pa neću naručivat hranu...

Svu bih ovu slobodu koju sad "uživam" mijenjala za sve ove tegobe koje ste nabrojali u prethodnim postovima.
U treptaj oka.
Isto tako se nadam da ću grintat kako nemam vremena za nešto što volim.
Nadam i da ću naći (prije ili kasnije) mrvicu vremena za neke sitnice koje me vesele,recimo skoknut na kavu ili u šetnjicu s nekim tko mi je drag i prije toga bacit sloj maskare na trepavice,a da pritom neću zapostavit svoje dijete.

Tipkam i tipkam. Pokušavam nekako objasnit ono što osjećam i mislim,al mislim da mi ne ide danas...

_____________________________

One step closer.

4xAIH = 0
9/16 IVF imamo
Čekamo naša 2 čuda.

Mozda sam se ja krivo izjasnila!Naravno da se volim sredit,nasminkat,popit kavu i prosetat,imat svoje hobije i sve to imam al ne kad ja hocu kao prije nego kad mogu.Moram priznat da prvih par mjeseci mogu nabrojat na prste svoje izlaske bez muza i bebe,jednostavno nisam stizala!I da,ima dana kad i ne stignes nista drugo stavit osim maskare a dodes u grad i skuzis kako ti je lak napola skinut s noktiju a jutros si bas "bila krenula skinut ga i nalakirat novi" tako da umaraju te neke sitnice koje su tad bile jako " vazne" stvari,htjela sam rec da jednostavno nema onoga kao prije i gotovo,sve svoje obaveze i potrebe treba prilagodavat!I bolje povremeno i u nekim stvarima sebe zanemariti nego dijete.Eto valjda sam se sad uspjela izraziti kako treba.Daxy nadam se da ces uskoro imat pa cemo popricat citas li jos uvijek tako cesto knjigu ;) Nisam ja to tako zamisljala,mislila sam sve se moze i odmahnula bi rukom na te "zalopoljke" nis' ne stignem,ni obrve ocupat hahaha al sam se gadno iznenadila

_____________________________

Nakon 4 godine cekamo rodu ˘

Da nadodam,kako mi je taj tekst grozan.U svakoj recenici sam,izmedu redova,iscitala KAJEM SE!
Mozete sad svi okrenut paljbu na mene al' nebi ovu zenu voljela susrest nikad u zivotu,niti s njom razgovarati!!Svima nama su oduzete spontane stvari i glupo nam je svima "dogovarat sex" ali poslje j..... nema kajanja,ne mozes se sad predomislit i reci ja sad nebi imala djete,mislim mozes- daj ga u dom pa imas opet sve vrijeme svijeta za sebe!Grozno!!!

_____________________________

Nakon 4 godine cekamo rodu ˘

mutilice Sad je off topic,al nema veze moram napisat:
Pijemo kavu ja i prija (kod nje doma) i govori ona meni kako nije počupala obrve već mjesec dana i da su joj zarasle,a ja njoj: Pa čupaj sad dok pijemo kavu i dok mala spava.
I ništa,žena lijepo uzela pincetu i počupala obrve dok smo čakulale,uz kavu.
Kako se samo nasmijem kad se toga sjetim.


Ovoo sam htjela reći ali si ti napisala baš kako sam ja mislila:

Nadam se da ću i dalje uživati u drugim stvarima,kad za njih nađem vremena.
Kad prođe ono vrijeme kad beba zahtjeva svu pažnju i vrijeme koje imaš,tad ću pokušat naći vremena za sebe i svoje hobije i interese.

Pisali smo već o knjigama i baš sam tad rekla da bih ih se rado odrekla za ove majčinske tegobe.

_____________________________

One step closer.

4xAIH = 0
9/16 IVF imamo
Čekamo naša 2 čuda.