Mucanje
1.3.2013
Mucanje je najpoznatiji komunikacijski ali i govorni poremećaj koji se najčešće javlja između 2 i 5 godine života jer je upravo to period u kojem dijete ubrzano usvaja govor i jezik.
Uzroci mucanja još uvijek nisu u potpunosti poznati. Djeca počinju mucati iz različitih razloga koji se mijenjaju od djeteta do djeteta, pa kada govorimo o uzrocima mucanja zapravo govorimo o kombinaciji mnogih faktora, a najistaknutiji su nasljedne osobine, jezik, te uvjeti rasta i razvoja djeteta. Mucanju je poremećaj govora kojega karakteriziraju slijedeće manifestacije: ponavljanje dijelova riječi i rečenica, produžavanje glasova, zastoji u govoru, neadekvatne pauze, ubacivanje različitih glasova, poštapalice (ovaj, pa….), dulje trajanje govora, razni nepotrebni zvukovi ("uh", "aa", "ah"), manja količina govora i sl. Može početi na različite načine ali bitno je naglasiti da nije svako zapinjanje u govoru ili svaka govorna nefluentnost jednako zabrinjavajuća. U periodu kada dijete usvaja govor tj. u predškolskoj dobi česta je pojava tzv. „normalnih disfluencija“ koje se manifestiraju u jednom do dva ponavljanja sloga ili cijele riječi. Takva fiziološka zapinjanja i ponavljanja uzrokovana su brzim i intenzivnim razvojem mišljenja dok aktivni rječnik djeteta još nije velik, izražavanje nije usavršeno, pokreti govornih organa nisu precizni, a emocionalno uzbuđenje koje prati razvoj govora je veliko. Simptomi koji nam otkrivaju da se radi o blagom ili jakom mucanju, a ne samo o prolaznoj razvojnoj fazi su mnogobrojni, pa tako dijete koje muca ponavlja određene glasove, slogove ili riječi više puta, na mišićima lica ili vratne muskulature prisutni su znakovi napora i napetosti, javljaju se potpune govorne blokade koje traju i po nekoliko sekundi, dolazi do promjene kvalitete glasa, dolazi do zamjenjivanja riječi, kod djeteta se javlja sram i postaje svjesno da nešto s njegovim govorom nije u redu, dolazi do izbjegavanja govora i govornih situacija.
Ako želimo pomoći djetetu koje muca da lakše prevlada poteškoće potrebno je prvenstveno osigurati opuštenu kućnu atmosferu. Potrebno je razgovarati polako, opušteno i sporo ali pri tome zadržati prirodan tok govora. Mucanje treba prihvatite kao djetetov način govora i nikako ne smijemo dozvoliti da dijete pomisli kako vjerujemo da je mucanje nešto pogrešno. Zato nemojte kritizirati djetetov način govora, nemojte ga ispravljati ni tražiti od njega da ponovi riječ ili rečenicu na kojoj se pojavilo mucanje. Prilikom razgovora potrebno je smireno slušati što dijete govori bez požurivanja i opominjanja, a na svako djetetovo pitanje dati razumljiv i smiren odgovor. Pitanja koja postavljamo djetetu trebala bi biti precizna i jednostavna. Dijete se ne smije izolirati iz okoline, potrebni ga je poticati da sklapa prijateljstva s drugom djecom, da razvija svoje interese i na taj način mu omogućiti da bude zadovoljan sa sobom. Pohvale i pozitivna ohrabrenja su uvijek poželjna jer pomoću njih pomažemo djetetu da izgradi bolju predodžbu o sebi. U slučaju da se posumnja, ali se ne može ustanoviti da li je riječ o mucanju ili tek prolaznim smetnjama izgovora, potrebno je obratiti se logopedu. Prema mišljenju većine stručnjaka, rano otpočinjanje liječenja uvelike smanjuje mucanje u odrasloj dobi.
