|
jelenasplit -> Visoki tlak u trudnoći (14.2.2015 19:08:52)
|
Prvo veliki pozdrav svima :)
Dugo se nisam prijavljivala na Ringeraji, a danas sam to učinila zato što me muči jedan problem i voljela bi se posavjetovati sa vama koje ste prošle ili prolazite isto/slično kao i ja. Jako sam mlada (19 godina) i neiskusna, ne znam jesam li postupila ispravno u vezi nekih stvari, osjecam se pomalo naivno u ovoj situaciji i kao da mi nedostaju informacije o svemu. Ovo će biti poduži tekst i nadam se da će osoba koja ovo pročita shvatiti kako se osjećam i dati mi pametan savjet.
Trudna sam 32+2, a moj zdravstveni problem leži u visokom tlaku. Odmah ću napomenuti da moj tlak uvelike i zavisi od moje psihe. Ja sam naime osoba koja se lako uzbudi, uzrujava, uznemiri, osoba kojoj se na najmanje sitnice srce uzlupa kao ludo.
Ne znam odakle bih uopće krenula s pričom, ali neka to bude od mog prvog trudničkog pregleda kod privatne ginekologinje.
Prvi pregled (koji je bio jako davno) je protekao dobro sve dok mi se nije izmjerio tlak. Bio je visok, ali zato što sam inače osoba koja se uzbudi i uspaničari pri svakom bezazlenom pregledu.
Ja ne kažem da ne patim od visokog tlaka, vrlo je moguće jer sam solila stvarno puno u prošlosti a imam i tlakaša u obitelji, pa je možda i genetski razlog. Tako da taj lagano povišen tlak u kombinaciji sa sindromom bijele kute rezultira jako visokim tlakom (gornji se kreće od 150 do 180, donji je uvijek u redu).
Svjesna sam isto tako da doktori taj sindrom uzimaju s rezervom pogotovo kod trudnica, ali mi tlak puno skoči jedino na pregledima.
I tako su prošli tjedni, mjeseci i pri svakom pregledu ista priča. Dakle doktorica uopće nije reagirala na to stanje tlaka svo to vrijeme sve do predzadnjeg pregleda. Dala mi je da pijem tablete Norvasc od 5mg jednu dnevno uz neslanu dijetu, te uz uvjet da kući pratim tlak 2 puta dnevno (ujutro i navečer). Rečeno mi je da se vratim na kontrolu za 7 dana te da će na temelju sljedećeg mjerenja na pregledu prosuditi što dalje sa mnom.
Ja sam se strogo pridržavala njezinih uputa i mjerila tlak svakodnevno. Tlak je bio savršen kod kuće (gornji od 115 do maksimalno 135). Bila sam presretna što mi se tlak sredio te sam bila uvjerena da će i ona biti zadovoljna rezultatima. Došla sam ponovo na kontrolu s papirom na kojem sam zapisala svoj kućni tlak iz dana u dan. Pokazala sam joj ga i reagirala je pozitivno sve dok mi nisu na pregledu izmjerili tlak, a vjerujem da već pogađate - ispao je opet visok. Zašto? Zato jer sam bila opet preuzbuđena. Napravila je ostale pretrage na meni (UZV + vaginalni pregled + mokraća) i kaže sve je super samo je tlak previsok i da mi je posteljica počela malo ranije stariti, ali da nije sad zabrinjavajuće stanje.
Zbog "visokog" tlaka sam isti dan hospitalizirana. Boravila sam 7 dana u bolnici, a tamo mi se tlak nikako nije smirivao, davali su mi svašta, svakakvih sam se tableta tamo nagutala, apaurina, ma zbilja svega. Plakala sam svaki dan, svaki dan sam bila uznemirena, tresla se od silnog stresa, nisam se mogla niti sekunde opustiti tamo. I tamo su na meni sve žive pretrage napravili i svaki put isto:"S vama i vašim djetetom je sve u redu samo vaš tlak se ne spušta, ne možemo vas pustiti kući sve dok se situacija ne stabilizira." Ja sam im pokušala objasniti o čemu se kod mene radi, da sam takve naravi, milijun puta sam objašnjavala, ali nitko nije obraćao previše pažnje na to. Još su sestre počele govoriti sve u stilu kao da ja izmišljam tu cijelu priču. To me je još više dotuklo i na kraju mi je tamo svako mjerenje tlaka postalo traumatično zato što me nitko nije shvaćao. Puno sam razmišljala što da učinim, jer mislim da je onih 7 dana stresa bilo užasno za bebu, a da sam odlučila ostati mislim da ne bi dobro završilo baš i iz razloga što sam tako psihički labilna osoba. Tako sam donjela odluku da ću otići na vlastitu odgovornost. Mislim da sam donjela ispravnu odluku, kada sam došla kući tlak mi se odmah počeo smanjivati postepeno, a to je trajalo nekoliko dana jer sam se morala prvo opustiti i zaboraviti na stres iz bolnice. Nakon 3-4 dana tlak se opet vratio u normalu, tako sad držim gornji većinom na 120 do 130 i s tog ne miče doslovno (u bolnici mi je gornji uvijek bio 160-180). Imam i urinske trakice koje testiraju prisutnost proteina u mokraći, tako da svaki dan provjeravam je li i taj dio u redu, što i je. Htjela sam na taj način biti još dodatno sigurnija tako da isključim mogućnost preeklampsije. Nemam ni glavobolja niti mi se magli pred očima te nikakva oticanja tijela, a to su također simptomi preeklampsije. Naposljetku sam i odlučila promijeniti ginekologa i otišla u socijalnog kod kojeg se i inače vodim kao upisani pacijent. I mogu reći da me iznenadilo koliko me on bolje pregledao od privatnika. Ostao je u šoku kad je čuo da mi u trudnoći nije učinjen papa test, brisevi, još je otkrio da imam gljivičnu upalu za koju mi je dao vaginalete. Mokraću mi je pregledavao trakicom, a u privatnika su mokraću pregledavali golim okom u punom smislu riječi. Tlak mi je kod njega bio opet povišen radi mog uzbuđenja, ali svejedno manji nego na svim ostalim pregledima. U utorak idem opet na pregled kod njega.
Što vi mislite? Jesam li ispravno postupila? Mogu li još nešto poboljšati/promijeniti? Jako mi nedostaju pozitivne kritike jer sam dosta toga poduzela na svoju ruku a ne znam je li to uvijek bilo pametno. Kažem, mlada sam, neiskusna i nesigurna u sebe.
Ispričavam se na ovolikom tekstu, ali htjela sam biti opširna tako da imate cijeli uvid u moju situaciju. Još sam uvijek zabrinuta, jer jako mi je stalo do bebe i gledam što je bolje za nas oboje, a nekad jednostavno sumnjam u sebe i u svoje odluke koje donosim samostalno.
Nadam se bilo kakvom odgovoru, samo da mi netko kaže jesam li ispravno postupila.
Unaprijed se zahvaljujem odgovorima.
Veliki pozdrav! :)
|
|
|
|