Kristina 95 -> Svakodnevnost kod brata (9.3.2014 12:00:03)
|
Pozdrav, nova sam na forumu, pa se nadam da nisam fulala lokaciju za temu. Ovako. Moj brat je stariji 22 mjeseca od mene. Ja imam 18 on 20. Svi bi rekli "a, stariji je pa je i pametniji i poslušniji". No nije. On je jedan od najdvoličnijih ljudi koje ja znam. Naime, mi smo sami u stanu dok su nam roditelji u drugom gradu. Dok njih nema, on je ljenčina, ne radi a ma baš ništa, niti da bi prstom pomakao. Ja sam u stanu kućanica (al stvarno). Perem, peglam, čistim, kuham ručak, sve sve sve. I još uz to idem na fakultet. Ponaša se prema meni kao da sam neka mala glupačica koja će sve za njega radit. Aliii kada nam roditelji dođu na par dana u stan, on se totalno promijeni. Onda je pravi anđeo koji čisti stalno, posprema za sobom, dobar je prema drugima i to sve. Meni to užasno ide na živce, i ja se svaki put kada njemu dolazi ta faza "dobrice" rasplačem koliko on mene naživcira. Prekojučer sam došla do te faze da sam na internetu počela tražit di ima najjeftinijih psihologa u gradu. Eto, toliko me izluđuje. Ja sam to sve rekla mojim roditeljima ali oni ne reagiraju uopće, kao da to nije njihova stvar. Tretiraju ga kao invalida, a tako i baka koja je u stanu do nas. Dok sam ja na faksu ona uđe u stan i napravi mu krevet i pospremi njegovu robu šta može on sam. Jednom prilikom sam je iz zezancije pitala "Zašto njemu radiš krevet a meni ne?". Bila se tako izderala na mene i rekla "ti imaš 18 godina a on je muško", a ja joj kažem "i to ti je isprika??" Po cijele dane sjedi za play stationom i igra šugavu Fifu, i niš ne radi.. Ljen se dignut i pripremit si sam jest. Ja neznam više šta da radim?! Ako netko imam bilo kakav savijet, bila bih zahvalna. [sm=smiley19.gif]
|
|
|
|