|
Krky -> RE: Nisam znala da sam trudna (19.12.2008 11:01:11)
|
E, pa cure drage, čudite se, ali je moguće. Ovo za velike trudnoće kad se bebani već koprcaju i meni je malo čudno, ali ja sam ovaj put živjela u neznanju cijelih 8 tjedana. Niti posumnjala nisam! Dobro smo (to sam mislila!) pazili, čuvali jer su dva hahara imali tek 2,5 g, ja sam istina razmišljala kako bih još jedno, ali kad bih pomislila na MM, skrenula bih misli. Jedina dva simptoma bila su jednaka simptomima policističnih jajnika godinu prije: menge nema, a povremeno sam se znala presavijat od bolova u lijevom jajniku, pa me MM tjerao dr-u. Mene bilo strah, a taman sam krenula skidat kg u teretanu, 1. put u životu. Još sam komentirala kako imam osijećaj kao da u trbuhu nemam niti jednog mišića i kako sam otromboljila (carski!). Kg nisu padale, ali kako nisam bila redovita, a niti "skresala" prehranu, nije mi bilo čudno. Drugi mjesec kad je menga izostala već me dobro bilo strah, ali sam stisnula zube i odmah s posla otišla dr i rekla kako sam spremna čuti što to nije u redu. On mene na UZV i kaže: "Evo bebice!."KAKVA BEBICA!!! Ok, dr, šalu sad na stranu, stvarno mi recite što je?" Kaže on meni:"Pa daj pogledaj, vidi kako je slatka, srčeko uredno kuca...!" Ja sam ga uvjeravala da je to nemoguće i ako i je, to mora bit najmanje 2 mj. I bilo je. I lijepo se smijao jer je znao koliko mi je MM bio šokiran blizancima. Ja nisam znala da li da se smijem ili plačem (oboje od sreće!). (Ranije trudnoće bile su simptomatičnije: gadila mi se hrana koju inače volim, narasla su mi "plućica" i bila bolna, donji dio trbuha mi je bio tvrd i sl, ali ništa pretjerano, nikad nisam saznala što je jutarnja mučnina)
Sad kad se vratim malo unatrag, padne mi na pamet da sam jednom zakopčavala hlače i da su mi se đepovi sumnjivo raširili i vidjela se podstava i da su mi bile malo tjesnije nego prije u bokovima, ali to mi nije bilo posebno čudno, a ponekad sam dolazila toliko umorna doma da bih se samo izvalila u dn. boravku i tad mi je jedini put trudnoća pala na pamet, ali kao:"Ovako sam bila umorna jedino u trudnoći!", ne kao realnu mogućnost.
Kasnije, nezapažene trudnoće, moguće su, jer svi mi znamo kakav je osijećaj micanje beba, no one mame koje su se već pomirile s neplodnošću, to mogu lako zamijenit sa crijevnim problemima, menopauzom i sl. I nisu sve bebe jednako živahne. Istina, čudno je, ali je i moguće.
|
|
|
|