Anoniman -> RE: Nagradna igra ONE2PLAY (1.12.2008 9:41:56)
|
U dnevnoj sobi miris svježeg bora i kutija s ukrasima koja se generacijama čuvala na tavanu smo za taj trenutak – za Badnjak. Iz kuhinje miris kolačića tek izvađenih ih peći, šuškanje šećera u prahu koji pada po njima kroz malo sito... već pripremljena limena kutija sa svečanim ubrusom i nestrpljive malene ruke koje slažu jedan po jedan borić, zvjezdicu, kiflić... i krišom – jedan u malena usta! Večera je spremna. Stol prostrt. Aranžman od zimzelena na sredini mirisom ispunja blagovaonicu i dodaje srcu onaj sveti, svečani nemir i slatko iščekivanje. Upaljena svijeća znak je da je još malo vremena ostalo. Nestrpljiva dječica vrzmaju se oko stola, pa trk u boravak gdje tata i seka kite bor. Još malo, još ova kuglica, još ova... i stavljaju zvijezdu na vrh. Uz tihe zvukove božićnih pjesama, pod bor dolaze darovi. Svjetlucavi papiri i šarene mašnice golicaju maštu i mame čeznutljive poglede. Svatko očekuje nešto za sebe i svatko nešto želi darovati, izmamiti nečiji osmijeh zbog primljenog dara. I tako prolazi večer. Dolazi vrijeme za spremanje na polnoćku! Odijeva se svečano ruho, priprema se srce, čisti se iz njega sve ružno i tamno, priprema se mjesto na koje će večeras doći jedno maleno Dijete i ispuniti biće ljubavlju i toplinom s neba. Svatko od nas želi tom Djetetu večeras pružiti dom. Ne štalu, ne jasle, nego toplo srce, toplu sobu, meku kolijevku i ruke koje će ga držati, privinuti uza se. Ulazimo u crkvu. Dolazimo pred jaslice i govorimo djeci tko u njima leži. Nestrpljive su, žele ga dodirnuti. Pitaju je li pravi.... U srcu svečano! Vrijeme je da svatko zauzme svoje mjesto. Mama je za mikrofonom. Ulazno zvono zvoni, orgulje sviraju, mama pjeva “Tihu noć” - po tko zna koji put u životu - ali jednako svečano, potpuno predano. Osjećam kako zvuk klizi niz zidove crkve, kako grli sve prisutne, prolazi odozgor, od kora, prema oltaru i oratoriju. Čitava crkva biva preplavljena zvukom, svi smo u zagrljaju, a usred nas Dijete, nebeski se smiješi...
|
|
|
|