|
huanita -> RE: Poremećaji učenja (7.3.2009 8:16:19)
|
Nažalost, u našim školama su djeca s bilo kojim od ovih problema jako zapostavljena, gurnuta pod tepih. Ne postoji prava edukacija rada s takvom djecom, osim ako se učitelji ne trude sami u slobodno vrijeme informirati i smišljati zadatke.
Poznato je da djeca s disleksijom ne mogu s razumijevanjem pročitati tekst koji je slikom podijeljen na dva dijela, a u čitankama ih ima jer lijepo izgleda grafički.
Razredi su nam pretrpani učenicima, a trebalo bi biti manje đaka da bi se kvalitetno moglo posvetiti takvom djetetu.
I ja sam majka prvašića i cijelo vrijeme podsvjesno proučavam svog sina hoće li pokazati neki od simptoma poremećaja čitanja i pisanja. Nismo ni svjesni koliko je takve djece.
Često ta djeca dođu do 5. razreda, a da ih nitko ne prepozna kao djecu s poremećajem u čitanju i pisanju. Kada mi, učitelji predmetne nastave, prepoznamo probleme, počne proces testiranja. Već je kraj 5. razreda, onda se u 6. razredu testiraju, u 7. dobiju "papir", a tada je već kasno da steknu nove navike. Oni su u svojim glavama obilježeni kao nepažljivi, "glupi". Česte su rečenice: "Ja to ne mogu. Nisam ja za školu. Nikada to neću znati." Jednosatvno odustanu. Prekasno je.
Žao mi je svakog djeteta i roditelja djeteta koji ima takvih problema. Naše Ministarstvo kao da nije čulo za te poremećaje. Nemojte misliti da u mojoj školi nema defektologa koji radi s tom djecom. Radi, svaki tjedan jedan dan u A smjeni i jedan u B smjeni, a škola broji 800 učenika (najveća u Karlovačkoj županiji). Ostale dane defektologica radi na još dvije škole u županiji. A svi znamo da defektolozi rade i s djecom koja imaju i sve druge probleme u radu i učenju (članak 58 ZOŠ).
|
|
|
|