Budite mu takav roditelj, kakav je tada vama bio potreban. (FOTO:Freepik.com) www.freepik.com

/11 /11

Često susrećem ljude od 20, 30, 40 godina, ali to je izvana. A iznutra kao da su ostali u ranom djetinjstvu i još uvijek očekuju ljubav koje se tada nisu zasitili. I ostaju tamo dok ne nauče pronaći zadovoljstvo u sebi.

Svaka dob ima svoje potrebe, što znači da pažnja i ljubav roditelja sa svakom dobi ima svoje specifičnosti.

U ranom djetinjstvu počinje se stvarati povjerenje, pa je tada ljubav prema djetetu majčina suosjećajna briga za njegove potrebe. Ako je u toj dobi majka bila nepouzdana, odbijala dijete i sl., onda to može stvoriti sumnje i strahove za dobrobit djeteta.

U odrasloj dobi s ovim je osobama teško uspostaviti kontakt, u vezama često partnera podvrgavaju ispitivanjima i testovima povjerenja. U bliskim odnosima mogu se osjećati bespomoćno i ranjivo.

Nešto kasnije, od 2-3 godine, dijete se uči samostalnosti i razvijanju samokontrole. Ako su roditelji kočili razvoj u tim smjerovima, na primjer, nestrpljivo i ustrajno radeći ono što dijete može lako učiniti samo, ili, naprotiv, očekujući od njega radnje koje dijete nije u stanju samostalno učiniti - tada se formira osjećaj srama.

A ako roditelji stalno pretjerano bdiju nad djetetom, ostajući gluhi na njegove stvarne potrebe, tada se javljaju sumnje u njegove sposobnosti, kontrolu okoline i samokontrolu.

PROČITAJTE JOŠ: Pokazivanje emocija, NEĆE vašeg sina UČINITI SLABIĆEM

Čak i kao odrasli, ovi ljudi, umjesto da budu sigurni, misle da ih drugi promatraju i da se prema njima ponašaju sumnjičavo i s neodobravanjem. Također mogu razviti opsesivno-kompulzivne simptome ili paranoični strah od praćenja.

Ljubav prema djetetu od 3-6 godina je poticanje samostalnih radnji i podupiranje inicijative, te odobravanje znatiželje i kreativnosti. Ako roditelji u tom razdoblju ne dopuštaju djetetu samostalno djelovanje, kao odgovor na svoje potrebe pretjerano ga kažnjavaju, razvija se osjećaj krivnje.

A onda u odrasloj dobi takva „velika djeca“ nemaju dovoljno ciljne orijentacije i odlučnosti da postave realne ciljeve i ostvare ih. Osim toga, stalan osjećaj krivnje može uzrokovati pasivnost, impotenciju ili frigidnost, kao i psihopatsko ponašanje.

U školskoj dobi formiraju se vrijednosti. Ako ste u tom razdoblju sumnjali u djetetove sposobnosti ili njegov status među vršnjacima, to ga može obeshrabriti za daljnje učenje, može stvoriti i osjećaj manje vrijednosti, što će kasnije ubiti njegovo povjerenje u svoje sposobnosti da učinkovito funkcionira i egzistira u svijetu. .

PROČITAJTE JOŠ: Mihail Labkovski: 10 grešaka koje je vaša majka učinila da vam uništi život

Ako djeca percipiraju školsko postignuće i rad kao jedini kriterij po kojem se procjenjuju njihove vrijednosti, kao odrasli mogu postati "radna snaga" u uspostavljenom hijerarhijskom društvu.

Predlažem da svom unutarnjem djetetu pružite ruku pomoći i pomognete mu da odraste. Da biste to učinili, pronađite sliku svog djeteta ili jednostavno zamislite dijete koje živi u vama. Koliko je on star? Kako to izgleda? Što on misli? Tko je pored njega? Što ga muči? ..

Razgovarajte s njim …

Uzmite komad papira i dvije olovke različitih boja: jednu u desnu, a drugu u lijevu ruku. Ako ste dešnjak, desnom rukom pišite u ime sebe odraslog, a lijevom - u ime svog unutarnjeg djeteta. Ako ste ljevoruki, onda je obrnuto.

U dijalogu ste samo vi i vaše unutarnje dijete. Tko će od vas dvoje prvi stupiti u kontakt? S čime ćete započeti komunikaciju? Odgovori na vaša pitanja mogu biti neočekivani za vas.

Sada kada ste pronašli dijete i započeli razgovor s njim, vrijeme je da s njim izgradite odnos. Komunicirajte s malim u sebi koliko god želite. Pitaj ga što mu nedostaje. Daj mu ono što traži. Zovite ga njegovim imenom, recite mu tople, lijepe riječi, pokažite mu svoju ljubav. Daj mu neki savjet.

Budite mu takav roditelj, kakav je tada vama bio potreban.

Izvor: Uspesnazena.com