\"Kada su mi rekli da se ne čuju otkucaji srca poželjela sam da i ja nestanem\"

/11 /11

"Ne osjećam se. Nikad me u životu ništa nije ovoliko boljelo. Ne mogu disati... stalno mislim na njega i jako jako ga volim. I nedostaje mi. Imam jedan ružan, beskonačan osjećaj praznine u trbuhu. I stalno mislim na njegove prstiće na nozi s UZ snimka... jer mi je od njega ostao samo jedan UZ snimak... a tako sam čekala dan kada ću ga zagrliti. Ali čak iako nikad više ne budem imala djece, ja već imam njega, svog sinčića."

"Kada su mi rekli da se ne čuju otkucaji srca poželjela sam da i ja nestanem jer sam mislila da se nikad neću izvući iz toga. Plakala sam danima neprekidno, tjeskoba me ubijala, nisam smjela ni zaspati. Ali tada mi je netko rekao najveću istinu, a to je da ako želim jednog dana bebu, prvo ja moram biti dobro jer ako nema mene, neće biti ni bebe."

"Ne znam ni da li imam snage da sve ovo napišem, danas je bio dan mog termina porođaja a ja umjesto da sam sretna sjedim sama, očajna, uplakana jer moje bebe nema. Jako mi je teško, bila sam trudna 9 mjeseci, rodila, ali bebu nisam donijela kući. Ne znam zašto se to desilo ne znam hoću li dobiti ikakav odgovor na to, da je postojao razlog ili ću na kraju morati reći bila je to Božja volja a to ne mogu nikako prihvatiti. Trudnoća je bila u redu, bebica je lijepo napredovala , sve je bilo savršeno a onda samo, malo srce je prestalo kucati i moja beba više nije bila živa. Prije 21. dan morala sam roditi svog sina koji nije bio živ. Bol i tuga."

"Ustajem, prazan osjećaj me kida, kuham kavu gorku, a znam da ništa nema gorče od ovog osjećaja praznine. Da mogu vratiti vrijeme samo 7 dana u nazad. Kada je sve bilo normalno, jaka sam govorim sebi. Neću klonuti duhom. Nisam jedina ima i gorih i težih gubitaka. Stežem grudi, srce mi lupa nenormalnom brzinom, imam osjećaj da boli. Kažu srce ne može boljeti. E pa lažu, moje boli. Suze su već ukopale brazde na mom licu, plašim se ogledala. Snijeg napolju je prekrio sve, i sve je bijelo, prazno. Hoću život svoj ja da mi se vrati. Pala sam na dno, razbila sam se, brišem krv s rane na duši, ali je i dalje tu. I znam s vremenom prestat će krvariti, ali ožiljak ostat će zauvijek"

PROČITAJTE JOŠ: Biokemijski i klinički pobačaj

"Naše priče ne bi smjele biti stvarne.

Valjda ovo što nam se desilo ne može se ni zamisliti kao opcija dok se ne desi.

Kada sam otišla na kontrolu u 15. tjednu nije više bilo srčane akcije. Ležala u sobi s trudnicama, gledala trbuščić i pitala svoju bebu zašto je umrla. Na indukciju nisam ni najmanje reagirala. Nekako mi je i drago što ni moje tijelo nije htjelo da je pusti..."

"Ja i dan danas razmišljam kako bi on izgledao i kako bi se zvao i kakav bi bio. Najjednostavnije mi je da prihvatim: smrt bez razloga, da ne prebacujem sebi i drugima zašto se nije rodio (inače sad bi imao devet godina). I neću lagati i danas boli, ali tu je kćerka. Da je sreće imala bi starijeg brata."

"Točno se sjećam odlaska u rodilište sa suzama. Vadim stvari za bebu iz moje "porodne" torbe (pelene, bodiće, kremu), vadim a ruke mi se tresu, jedva stojim.. Tuga, neopisiva.. Idem u rodilište, a znam da ću se vratiti kući praznih ruku."

"Ja sam samo čekala da bol prođe, svaki novi dan je bio nova borba. Sa samom sobom, sa suprugom, s roditeljima, s tužnim licima mojih prijatelja, sa sažaljivim pogledima poznanika. Često sam plakala od tih pogleda, jer su me uvijek podsjetili na moj gubitak. Strašno je..."

"Ne mogu opisati svoju tugu dok sam bila u porođajnoj sali okružena drugim trudnicama. One su znale da će poslije velikih muka i bolova čuti glasić svoje bebice. Ja sam samo čekala da se noćna mora završi, bez riječi "Bravo mama, čestitamo!..." Sve vrijeme porođaja sam plakala..."

"Bila sam na sredini 13.tjedna i uopće nisam krvarila. Dijagnoza - missed abortion. Imala sam osjećaj kao da imam noćnu moru iz koje se ne mogu probuditi. Ni najgorem neprijatelju to ne bih poželjela!"

"Ja sam tu noć osjetila bol u grudima, borila sam se za zrak, kao što se on borio i znala sam da se umjesto molitve za život molim za dušu svog anđela koji je otišao a da ga mama nije ni dotakla ..."