|
kisica -> RE: Odbrojavanje studeni 2013. (22.11.2013 15:29:03)
|
Perlice kakvo je stanje kod tebe danas? Vidim da planiraš piškiti sutra, a temperaturica se drži još lijepom. Čini mi se da će ovo biti tvoj mjesec, barem se nadam tome. Sad što dalje čitam vidim da bi ti to prebacila za nedjelju, možda bolje tako, ali iskreno mene baš zanima jel to konačno u pitanju plusić.
Farah – baš mi je žao zbog nalaza, ja ti to ništa ne razumijem, ali vidi se da nije u granicama. U svakom slučaju nemoj biti tužna, jer se to vjerovatno sve može riješiti nekom terapijom. Želim ti da što prije dođeš na red kod dr.za to, i da se to riješi sve.
Jasmina – ma mojoj curki se žuri da, kao i braci očito. Uopće me nebi iznandilo da mi dr.kaže sad u srijedu da sam otvorena. Trudim se ja mirovati koliko mogu, ali eto, posla je puno a i ja nisam tip od ležanja, pa to sve skupa možda malo i potiče sve skupa.
Cecilija – zuji li i dalje dole ili? Vidim da je test negativan, i baš me to nekako čudi. Možda je samo rano, a možda i ciklus šeta malo sad nakon spontanog. Meni se i nakon 2 godine nije unormalio. Nadam se da je to ipak plusić, samo je rano još.
Snjeguljice ajde super da je sluz tu, a ovo za preskakanje ja ti pojma nemam, ali zato će te sigurno od cura netko posavjetovati.
Daxy mila ja sam ti za onu snagu u porodu nula čista. Zadnji put uopće nisam mogla tiskati kako spada, mislim da su poludili samnom. Na kraju su me rezali, dr.skočio na trbuh i u minuti evo dečka vanka. Mogli su tako odmah.
Ika žao mi je jer je došla, ali mi je drago što te vidim tako hrabru i spremnu za nove pobjede.
Syringa nema na čemu. Znam kako je meni bilo u to doba, voljela bi da je meni netko mogao tad reći neke stvari koje sad ja znam. Nije to nikako lako ni za nas žene, ni za naš organizam. Neko se oporavi brzo, netko tuguje dugo, nekome je organizam sam po sebi slabiji pa mu duže treba. Bude i tvoja menga došla pa ćemo brojati zajedno opet.
Sad nam stižu blagdani, mjesec skoro gotov, a naša lista tužna i prazna. Ne vjerujem da nemamo još niti jednu ikonu trudnice i nadam se da će se to već sutra promjeniti. Sve ste tako hrabre, imate punoo volje i snage za dalje, želje, baš mi nekad dođe da se zapitam zašto onda tih plusića nema.
Popravite to brzo…
Pinky mila ti si nam skroz u poslu, nema te više niti za dobar dan, ni za laku noć. Jako fališ ovdje, nemamo pojma o tebi skoro pa ništa.
Kod mene je više-manje isto sve. I danas imam lažnjake, i jedva čekam srijedu da vidimo kako to sve napreduje i kakvo je stanje. Sad sam onak, sva zbunjena. Trebam torbu spremat a meni se to nekako odgađa, još nisam kupila neke ni stvari sebi za bolnicu, a kamoli što drugo. Za bebicu je sve spremno, trebamo još uzet gazice za pupak i octenisept, i za svaki slučaj dudu za bočicu i kutiju hrane iako se ja nekako nadam da ćemo ovaj put dojiti. I to je curke moje to. Krevetić sam rekla mužu da sklapa dok sam ja u bolnici, a posteljinu baka treba kupiti al nas voza kao majmuna. Inače moja mama je jako čudna osoba, mjenja se kao sat. Nemogu reći da je škrta, zaista daje od sebe koliko može, ali ja nevolim ljude koji ne stoje kod svoje riječi, a valjda mi je sreća da mi je mama takva baš. Evo ogradicu smo odabrale još prije 12 tj. I sad treba ić po nju. Jučer pita jel idemo danas, ja pitam mm jel idemo jer moramo ić u Bosnu, a on je iz noćne, i on kaže dobro. Ja nju nazovem jučer, reko kad se ide, e ona već nezna ima još neke planove danas. Javit će. Na kraju nije javila ništa. Jutros on došao, pita jel idemo, ja nju zovem, ona frflja, mrflja, „idite vi sami“ (a mali nemože preko granice), ovo, ono… Užas. Ponekad mi je drago da imam nekoga poput nje jer znam da trebam bilo što da bi mi dala, ali onda kad tako počne rastezat poludim na to.
Sad evo i mm nezna što će, bio je nadzornik u zaštitarima, radio je stvarno kao konj, od jutra do sutra, nikad mira, nikad neznaš kad će doći doma, nikad ga nema..već smo bili an rubu ponora zbog toga. On je ludio jer ode ujutro u 5, dođe navečer u 23, tamo ima posla ko u priči, onda ga zovu doma na mobitel, a ja sam ludila jer nikad nisam znala kada će doći. I onda smo sjeli i složili se da tih par sto kuna iako nam znači jako puno, nije vrijedno nas i našeg života, i da je vrijeme da se makne sa tog radnog mjesta. I tako vam je on odabrao objekt sebi i postao ponovo obični zaštitar. E sad čovijek koji je trebao otić sa tog objekta (umjesto kojeg je on došao), ne odlazi još jer nije riješio to radno mjesto kud je trebao, i sad njih ima viška na objektu, i mm kaže da idući mj. Bude radio 2 dana, pa 3 bio slobodan, kao što mu je to, neče imat dosta smjena, ovo-ono. Ma ludnica živa.
|
|
|
|