|
klaudija77 -> RE: Depresija u trudnoći (23.3.2012 13:44:12)
|
Draga moja ja imam kcerku od 7 godina i ta trudnoca i period nakon nje su mi najljepsi period u zivotu.
Ali sam uvijek bila teski emotivac,i nakon niza loseg iskustva,ne dovoljno velikog za tesku depresivnu epizodu ona me ipak uhvatila.
I godinu dana sam trazila odgovarajucu terapiju,i kada sam ju nasla lijecila se dvije godine i bila ona stara vesela optimisticna zeljna zivota.
I odlucila se uz konsultaciju psihijatra skinuti sa AD i raditi na trudnoci koju sam beskrajno zeljela.
Medjutim ako se malo vratis na stare moje postove vidjet ces sto me docekalo...PAKAO!!!
Htjela sam da umrem,isla sam par puta da uradim abortus,ma bila sam na samom dnu dna.
I evo uz stalne psihoterapije,akumpukturu,vjeru,bahove kapi i veliku podrsku porodice ja sam dobro,naravno i hormoni su odigrali veliki dio,i i ovaj bebac koji me upravo lupka,nesto se promijenilo,ali bitno je da ja zivim,veselim se zelim,i ne mislim sta ce biti ako me uhvati depresija poslije poroda.
Nemoj draga ni ti,jer tada imas iszbora,ne moras dojiti niti misliti da si losija majka ako ne dojis.
Ja svoju malu nisam dojila jer nisam imala mlijeko jer sam imala pretezak porod i probleme poslije njega ja sam bila zdravstveno lose i mlijeko se ako je i bilo povuklo.I mala je prava pametna zdrava djevojcica.
Ja sam svjesna da ce me depresija kao i bilo koja druga bolest vjerojatno u zivotu posjecivati,ali ja je se ne bojim kada postoji farmakoterapija.
Moj najveci strah je bio prezivjeti 9 mjeseci trudnoce bez ljekova,i evo uspjela sam vise od pola,i nadam se da cu izdrzati do kraja trudnoce.
Asta ce biti poslije o tome cu poslije misliti,probaj duso i ti tako,odi na pshoterapiju,ne dozvoli da se taj strah ponovo pojavi i raste...drzi se..[sm=smiley1.gif][sm=smiley1.gif][sm=smiley1.gif]
|
|
|
|