|
Wukovarka -> RE: Wukina Lucija je u bolnici:( (18.9.2010 22:00:19)
|
Evo me!
iskreno...ne znam što da vam uopće pišem
njema sam i gluha
Sinoć je tako lijepo zaspala i probudila se nakon sat vremena gorući. Odamh smo snjom otišli u kadu i skinuli temp na 38.
Cijelu noć sam joj stavljala obloge i gurala soka u u sta.
Nisam oka sklopila. Probudila se u 8 sa 38,3 i odmah sam zvala dežurnog pedijatra da ću doći.
Kaže meni ženska da to nije preveliko, ali ako hoću da dođem.
Pet minuta poslije u oblačenju se izgubila i sva se tresla u bunilu.
Letili smo autom do Gorice pod sva četiri i trubili cijelo vrijeme. Sva se tresla, pjena joj je udarila na usta i ostala je bez zraka. Ne znam ni sama u svom tom bunilu kako sam se sjetila staviti joj prst u usta i otvoriti joj dišne puteve. Čak sam joj upuhivala zraka u usta...pred hitnom je počela plakati.
Dežurna pedijatrica je bila sva smušena...doslovno nije znala što bi s njom.
Slomila sam kad su me pitali dali je normalno djete ili je retardirana....takve pokrete tjela je imala.
U tih 10-ak minuta temperatura joj je skočila na 40...uspjeli smo ju skinuti, ali je nakon 10 minuta opet dobila napad, taman su pripremali kola da nas voze, onda su joj dali klizmu i strpali je u kola hitne. VOžnja do bolnice mi se činila duga satima....a Lucija se i dalje tresla i bacala. Na pola puta je zaspala i umirila se.
Ne daj Bože nikome da to doživi!!
Mislila sam da sam ju izgubila. Od klizme je bila ukomirana...bila je uspavana do 12.30.
Iskoristila sam to da joj odem po stvari doj nije svjesna da me nema.
Ogromnu knedlu sam imala u grlu idući prema sobi, jer su rekli da čekaju reakciju kad se probudi.
Kad sam ju vidila onako uplakanu kad me vidila...i pružila rukice da ju dignem, laknulo mi je.
Već korz sat vremena postala je ponovo ono živahno i veselo djete...trčkarala je hodnikom cijelo popodne, ali krevetiću ni blizu.
Nalazi su uredni, ali joj je šečer prilično povišen. Sutra ide na sva moguća snimanja, a ja već ujutro idem k njoj.
Popodne je lijepo jela, popila svoje kako poslje večere, ali ostala je vrišteći za mnom.
Sad sam zvala da vidim dali je sve ok, kažu da je zaspala u pola 9...da su ju smirili i da se još igrala do spavanja.
slomljena sam i ni sama ne znam od kud crpim ovu energiju...tek sam se oporavila od teninog boravka tamo.
Utjeha mi je jer se smirila i temp se spustila...voli djecu pa joj je zanimljivo.
Muž je opet na terenu i osjećam se kao napušteni pas nasred puste ulice...
Hvala vam na lijepim željama i na podršci...volim vas puno!
|
|
|
|